Svinjar

Bajka o princezi i svinjaru je priča o neuzvraćenoj ljubavi. Svinjar koji je zapravo bio princ zaljubio se u mladu princezu i poslao joj dva dara, od kojih se njoj niti jedan nije svidio. On se odlučio preobuči u neuglednog mladića kako bi mogao dobiti posao u carstvu njezinog oca.

Kada se smjestio u jednu malu sobicu počeo je izrađivati glazbala koje je princeza silom htjela imati. Prvo glazbalo joj je dao za deset poljubaca, a drugo za sto poljubaca i tada je shvatio kako princeza želi samo igračke i shvatio da se između njih nikada neće dogoditi ljubav.

Oboje su bili protjerani iz carstva kada je njezin otac vidio kako se ljube, ali priča nema sretan završetak jer kada se svinjar ponovo obukao u princa, princeza se zaljubila. No, on više nije bio zainteresiran za nju jer je bila razmažena.

Kratak sadržaj

Jednom davno živio je siromašni princ koji se jednog dana imao namjeru ženiti. Posjedovao je i kraljevinu, ne pretjerano veliku, ali dovoljnu za njega i svoju odabranicu. Nakon kratkog promišljanja usudio se zaprositi carevu kćer jer je ipak njegovo ime bilo poznato.

Što mu je mlada princeza na to odgovorila slijedi u nastavku priče. Namijenio joj je dva dara od kojih je jedan bio prekrasna ruža koja je predivno mirisala, a nalazila se na grobu njegovog oca. Procvala bi svake pete godine, ali je toliko mirisala da se moglo odmah zaboraviti na sve jade i brige koje bi nekoga zaokupljale. Drugi dar je bio slavuj predivnog glasa kojeg je bilo divno za slušati.

Darovi su trebali stići do princeze smješteni u velike srebrne spremnike. Kada su darovi pristigli na dvor, car je naredio neka se iznesu pred njega u veliku dvoranu gdje se kraljevna igrala sa svojim dvorankama. Po cijele dane su se zabavljale pa kad je princeza ugledala spremnike odmah je od radosti zapljeskala rukama.

Ona je poželjela malu cica-macu na poklon, ali je umjesto nje iz kutije virila crvena ruža. Svi su uzdahnuli zbog te prekrasne i lijepe ruže. Princeza se približila kutiji i viknula ocu kako je to prava ruža. Tada su svi još više uzdahnuli jer je ruža osim što je bila prekrasna lijepo mirisala, a nije bila umjetna.

Car je htio provjeriti kakav se poklon nalazi u drugoj kutiji, a kada ju je otvorio iz nje je izletio maleni slavuj predivnog glasa. Oduševio se. Pa to je dražesno i divno, rekle su dvoranke. Jednog je viteza slavuj podsjetio na glazbenu kutiju koju je imala pokojna carica i to je cara jako rastužilo. I zaista, slavuj je pjevao istim glasom kao i glazba iz kutije. Car se istog časa rasplakao.

Princeza je upitala je li riječ o pravoj ptici. Svi su joj rekli da je, ali ona nije htjela pustiti princa na dvor već je naredila neka puste pticu da slobodno leti.

Princ nije želio posustati od upoznavanja princeze. Namazao je lice crnom i smeđom bojom, stavio kapu na glavu i otišao pokucati na careva vrata. Bio je to lukavi mladić, a kada je pred sobom ugledao cara upitao ga je ima li za njega posla u njegovom carstvu. Car mu na to odgovori kako svi u današnje vrijeme traže posao, ali trebao mu je netko tko će čuvati svinje. Tako je kraljević postao carski svinjar.

Kraljevića su smjestili u jednu malu sobicu blizu svinjca i to je postao njegov novi dom. On se odmah bacio na posao i vrijedno radio cijeli dan kako bi navečer svi mogli vidjeti lonac koji je izradio. Oko lonca su visjeli zvončići, a kada bi se u njemu pripremala ukusna jela zvončići bi počeli svirati staru poznatu melodiju. Ali prava čarolija tog lonca bila je kada bi netko stavio prst u paru koja je izlazila iz lonca odmah bi znao što se u gradu kuha i na kojem ognjištu. To je bio pravi dar za razliku od crvene mirišljave ruže.

Princeza se otišla prošetati sa svojim dvorankama i začula glazbu iz lonca te se razveselila jer je to bila glazba koju je i ona znala svirati. Rekla je svojim dvorankama neka provjere koliko košta taj instrument na kojemu svinjar svira tako lijepu glazbu koju i ona zna svirati jednim prstom.

Dvoranka je otišla do svinjara obuvena u drvene klopme i priupitala ga koliko traži za taj lonac. Lukavi princ je istog časa odgovorio kako mu princeza može dati deset poljubaca u zamjenu za lonac. Dvoranka se zaprepastila, a on nije mogao pristati na manje od deset poljubaca.

Dvoranka je otrčala natrag do princeze i rekla kako joj ne može reći što traži od nje. S obzirom da joj nije htjela na glas odgovoriti što svinjar traži zauzvrat, šapnula joj je njegov odgovor. Princeza je zastala i rekla da je svinjar jako bezobrazan.

Princeza se naljutila i krenula prema dvoru, kad je opet začula zvončiće kako sviraju poznatu glazbu. Malo je promislila i rekla dvorkinji neka ode ponovo do svinjara i upita ga može li dobiti poljupce od dvoranki. On je rekao kako to ne dolazi u obzir. Ili će dobiti deset poljubaca od princeze ili ništa od lonca. Princeza je pristala na poljupce, ali nije željela da ih netko primjeti kako se oni ljube.

Dvoranke su stale u krug i raširile svoje haljine i tako je svinjar uspio dobiti princezinih deset poljubaca kako je i zahtjevao, a princeza je zauzvrat dobila lonac. Djevojke su bile presretne kada im je svinjar dao lonac. Pa sada su točno znale što se na kojem ognjištu kuha i tko će jesti juhu, a tko palačinke. Bile su zaista radosne jer im je to bilo jako interesantno i zabavno. Ali princeza ih je upozorila kako o tome ne smiju nikome ništa pričati jer je ona ipak careva kći. Djevojke su obećale kako će šutjeti i neće reći nikome ni riječi o tome.

Dani su tako prolazili, a princ odnosno svinjar nije mogao dozvoliti da mu vrijeme prolazi, a da on ništa ne napravi vlastitim rukama. Tako je jednog dana napravio čegrtaljku, a on bi svirala valcere, polke i poskočice čim bi ju zaokretao.

Kada je princeza prolazila pored njegove sobice, začula je kako čegrtaljka svira prekrasne melodije i opet se oduševila. Pa to je prekrasno, znala je reći. Ponovo je poslala jednu djevojku neka ode pitati svinjara što bi tražio zauzvrat i napomenula kako ovaj put neće pristati na poljupce. Kada ga je djevojka upitala što traži za nju, rekao je ne deset već sto princezinih poljubaca.

Princeza je na to rekla kako je poludio i otišla. No, nakon par minuta je zaključila kako ona mora podržavati umjetnost jer je ipak careva kći, ali da će pristati na deset poljubaca, a ostale će dobiti od dvoranki. Svinjar je rekao kako to ne dolazi u obzir, a i djevojke nisu željele to učiniti pa princeza nije imala izbora nego pristati na sto poljubaca. Djevojke su je opet okružile, a svinjar je krenuo ljubiti princezu.

Car je sve promatrao s balkona i pitao se kakva se to gužva stvorila pred svinjarevom sobicom. Obuo je cipele i potrčao niz stepenice kako bi provjerio što se događa u njegovom carstvu. Vidio je kako dvorske dame tamo nešto broje i jako su zaokupljene nekim poslom. Kada je stigao pred sobicu, popeo se na prste kako bi vidio što se točno događa i imao što vidjeti. Djevojke su brojale poljupce kako ih svinjar ne bi dobio ni previše ni premalo, a cara nisu ni primjetile. Kada je car ugledao svoju kćer i svinjara kako se ljube oboje ih je protjerao iz carstva, a svinjar je uspio dobiti točno osamdeset i šest poljubaca.

Princeza se nije mogla smiriti i plakala je te vikala kako je nesretna. Mogla je odmah odabrati lijepog princa za muža, a ona ga je odbila. Svinjar je pomislio kako je sada idealna prilika da opere svoje crno lice, obuće kraljevsku odjeću i pokaže se princezu. Kada ga je ona ugledala čak mu se i naklonila.

Princ joj je rekao kako u ovom trenu prema njoj osjeća samo mržnju. Najprije nije željela čestitog princa za muža, a i za darove nije imala ni malo osjećaja, a crvena ruža i slavuj su bili zapravo prekrasni darovi. Dalje joj je rekao kako je samo mogla dati svinjaru toliko poljubaca radi nekakve bezvezne igračke stoga je zaslužila da ostane sama.

Princ se zaputio u svoju kraljevinu, a ona je ostala sama i tugovala uz melodiju koju je znala svirati.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: carstvo

Likovi: svinjar (princ), princeza, car, dvoranke

Analiza likova

Svinjar (princ) – mladi princ koji je bio zaljubljen u princezu. Odlučio joj je poslati dva dara kako bi pridobio njezinu ljubav, ali ona nije smatrala kako su ti darovi išta vrijedni pa nije pristala na upoznavanje s njime. On se nije pokolebao već se preobukao i zaposlio kao svinjar u njezinom carstvu. Nakon što je shvatio koliko je princeza razmažena nije više želio da mu ostane postane žena. Otišao je natrag u svoje kraljevstvo bez nje.

Princeza – razmažena djevojka koja nije znala cijeniti prinčeve darove. Na kraju je ostala sama, protjerana iz carstva jer ju je otac vidio kako se ljubi sa “svinjarom”. Ostala je tugovati pjevajući poznatu melodiju.

Bilješka o autoru

Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu, u obitelji siromašnog postolara te majke koja je nakon smrti oca morala sama preuzeti brigu za malog Andersena. Kako bi prehranila sebe i njega prihvaćala je razne poslove, a iako je htjela da nauči neki zanat, Andersen je imao drugu želju.

Sa samo četrnaest godina krenuo je put Kopenhagena, bez bilo kakve financijske pomoći. Odlučio je čim stigne upisati kazališnu školu. Unatoć velikoj želji u školi se nije dugo zaddržao. Od početka karijere put dokazivanja nije bio nimalo lagan.

U životu je mnogo putovao pa je tako objavio razne putopise, a najpoznatiji i ujedno prvo uspješno djelo je “Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera”. Svoje zanimljivo putovanje opisao je 1835. godine. Među zapaženim djelima ostala je i autobiografija “Bajka mog života”.

Ipak je postao poznat po romanu “Improvizator”. Djelo je napisao 1835. godine, a u njemu je prikazao želju mladog pisca da se dokaže. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Iza sebe je ostavio veliko naslijeđe u raznim djelima kao što su: “Snježna kraljica”, “Mala princeza sirena”, “Carevo novo ruho”, “Princeza na zrnu graška”…

Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.