Pronađeno blago

Priča za djecu o pronađenom blagu priča je o prekrasnim dvorcima koji se nalaze na lokacijama diljem Hrvatske, a koji predstavljaju kulturnu baštinu naše zemlje. Autorica je na zanimljiv i duhovit način željela mlađu djecu upoznati s ovim znamenitostima i u tome je uspjela. Nimalo dosadna, već naprotiv u nekim trenucima šaljiva i napeta, ova priča govori o duhovnim vrijednostima, koje bi svako dijete trebalo prepoznati jer ona su vječna. Iako je dječacima pomisao na blago bila motivacija za odlazak na nedjeljne izlete, na kraju su spoznali kako su ni ne sluteći naučili zanimljivosti o istinskom blagu, a to su sačuvani dvorci poput Trakoščana, Velikog Tabora i Januševca.

Hrvojev otac predstavlja odraslu osobu koja je strpljiva i prepuna razumijevanja, što se očituje u njegovom shvaćanju dječje radoznalosti i njihovim nagonom u potrazi za blagom. Bilo mi je drago što su dječaci uopće pokazali interes za obilazak dvoraca, a na kraju su se nedjeljni izleti pretvorili u prave istraživačke pustolovine. Djeca su uživala slušajući ga kako priča zanimljive priče o dvorcima, iako im je na pameti bio isključivo pronalazak blaga.

Hrvojev se otac pokazao kao izvrstan učitelj i pripovjedač, a dječaci su se pokazali kao izvrsni učenici. Na izletima su se susretali s mnogim životinjama koje su ih upozoravale kako u dvorcima ne postoji nikakvo skriveno blago. Na kraju su shvatili kako su ga ipak pronašli, ali ne u onome obliku u kakvome su ga prvotno zamislili. Nisu znali da se blago nalazi upravo pred njihovim očima, samo su trebali bolje pogledati.

Ova je priča inspirativna, zanimljiva i vesela. Čitatelje uči i vraća u neka davna vremena koja su uistinu postojala, a svjedoci toga vremena su upravo dvorci koje valja posjetiti, ako nam se za to ukaže prilika.

Vrsta djela: priča za djecu

Mjesto radnje: dvorci u Hrvatskom zagorju i u okolici Zagreba

Vrijeme radnje: svake nedjelje

Kratak sadržaj

Dječak Hrvoje načuo je razgovor kojeg je njegov otac vodio s prijateljima, a bio je o starim dvorcima u Hrvatskom zagorju. On im je rekao kako je šteta što neki ni ne znaju kakvo se neprocjenjivo blago u njima krije. Kada je Hrvoje to čuo, sjetio se kako bi mogao sa svojim prijateljima obići dvorce u potrazi za blagom. Oduševio se što je smislio konkretan zadatak za cijelo društvo.

Hrvoje je obavio razgovor s prijateljima Lukom i Markom, nakon kojega su bili jako uzbuđeni. Dječaci su jedva dočekali da krenu u potragu za tajanstvenim kovčezima, zasigurno punim zlata i dragog kamenja. Pročitavši mnoge bajke i stripove te pogledavši crtane filmove, znali su da takvi kovčezi stvarno postoje. Ono što ih je mučilo bilo je kako će stići do dvoraca. Hrvoje je i na to pitanje imao odgovor. Razgovarat će s ocem koji će ih rado povesti u obilazak. Osim toga bit će mu neizmjerno drago što dječaci pokazuju interes za upoznavanjem dvoraca i kulturne baštine.

Nakon neprospavane noći, dječaci su u svojim glavama već smislili plan kako će pronaći skriveno blago. Itekako je poznato da je njihovim godinama mašta vrlo bujna, a u nastavku priče slijedi opis događaja i svih avantura koje su proživjeli upoznavajući prekrasne dvorce koji kriju povijesne tajne nekadašnjih otmjenih vladara.

Konačno je stigla nedjelja. Bio je to dan kada su dječaci krenuli s Hrvojevim ocem na dogovoreni izlet. Posjetili su dvorac Trakoščan, koji spada među najljepše dvorce u cijeloj Hrvatskoj. Osim samog dvorca, uz njega se nalaze i druge građevine, perivoj i park šuma s jezerom. Dječaci su najprije poželjeli razgledati jezero dok je Hrvojev otac razgovarao s posjetiteljima o povijesti dvorca, njegovoj obnovi i o njegovom vlasništvu. Poznato je kako je tu obitavala obitelj Drašković i vladala dvorcem punih četiristo godina. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Mali istražitelji ipak nisu zastali kod jezera, već su se odmah bacili u potragu za blagom. Nažalost nisu ništa pronašli pa su se odlučili odmoriti na travnjaku perivoja. Tada je iz male rupe provirila krtica i upitala ih traže li blago. Rekla im je ako ni ona do sada nije po rovovima ispod dvorca pronašla ništa dragocijeno, tada sigurno ni oni neće ništa pronaći. Dječacima se nije svidjelo što su čuli jer su se smatrali slavnim detektivima, koji će sigurno nešto pronaći. Ako blago ne pronađu u Trkaščanu, vjerojatno će ga naći u nekom drugom dvorcu jer ih u Hrvatskoj ima mnogo. Neki od njih su: Klenovnik, Lobor, Miljan, Maruševec i Novi Dvori Zaprešički. Osim toga, Marko je rekao krtici kako ona ni ne može ništa pronaći jer je slijepa. Markova se izjava nije svidjela Luki koji je bio veliki ljubitelj životinja, a krtica je pošla svojim putem ne obaziruće se na neumjesne komentare.

S obzirom na to da dječaci nisu ništa pronašli u Trakoščanu, Hrvoje je zamolio oca neka ih iduće nedjelje povede na izlet u obilazak dvorca Veliki Tabor. Hrvoje otac je na to pristao i ponovo se veselio što su dječaci toliko zainteresirani za razgledavanje dvoraca, ne sluteći kako njih zanima samo skriveno blago, koje je nekada pripadalo vitezovima i ratnicima, a koje je smješteno na sigurno pred navalom neprijatelja.

Otac je uzdahnuo ugledavši predivno zdanje. Dječacima je ukazao na obrambene kule koje su ga krasile i rekao koliko je to blago za koje rijetki znaju. Kada su dječaci čuli riječ blago, pomislili su kako se ono možda nalazi upravo u Velikom Taboru. Krenuli su u obilazak i spustili se do podruma. Začuli su cijukanje, a kada su podrum osvijetlili ugledali su mišicu kojoj se nije svidjelo što znatiželjnici obilaze njezin podrum. Skrivala je svoje mladunce i rekla dječacima kako su i njezini preci nekada ovdje živjeli, ali nikada nije čula da su pronašli blago. Stoga, neka ga potraže u nekom drugom dvorcu. Marku su se miševi činili smiješni, ali je ubrzo zaključio kako ni ovaj put nisu imali sreće.


 


Već je iduće nedjelje Hrvojev otac rekao kako mora otići do dvorca Januševec, poznatom po svojim trijemovima. Upitao je sina hoće li poći s njime. Bojao se da bi mu moglo biti dosadno, ali je Hrvoje odmah pristao te je odmah pozvao svoje prijatelje neka im se pridruže. Oni su to dočekali vrlo uzbuđeno, s lopaticama, zemljopisnim kartama i povećalima u rukama. No, najviše od svega se isticao njihov pustolovni duh.

Dječaci su odmah prionuli poslu, dok je Hrvojev otac nešto zapisivao prilikom proučavanja dvorca. Hrvoje je uskoro nešto zapazio ispod južnog trijema, a ostali su dotrčali do njega. Ugledali su tri urezana križića te im se u tom trenutku obratio čvorak. Rekao im je ako traže blago, u Januševcu ga sigurno neće pronaći jer je obnovljen od temelja. U slučaju da se ovdje nekada nalazilo blago, tada su ga mogli pronaći samo građevinari prilikom obnove. Baš su ga dobro nasmijali. Hrvoje je već gubio nadu i postao ljutit. Nazvao je čvorka kradljivcem trešanja i zaprijetio mu praćkom. Luki se takav odnos prema životinjama nije svidio ni najmanje pa je upozorio Marka da se ružno ponio prema nevinoj ptici.

Nakon neuspješne potrage za blagom, Hrvojevom ocu se dogodilo nezgoda s automobilom. Ostali su bez prijevoznog sredstva, ali najgore od svega je bilo što neće moći otići do nekog udaljenijeg dvorca. Tada im je otac rekao neka pođu zajedno do Medvegrada kako bi vidjeli gdje se nekada uzdizao stari burg. Dječaci nisu bili oduševljeni tom idejom. Bili su sigurni kako ni tamo neće pronaći blago jer su se zidine obnavljale, stoga ako je nekada ovdje postojalo spremište, tada je blago već odavno pronađeno i odnešeno. U tom im se trenutku obratila mala vjeverica koja im je rekla kako ona zna gdje se skriva blago koje traže. Pošli su za njom prepuni nade, ali kada su stigli od blaga o kojemu je vjeverica zborila, pronašli su samo lješnjake i žireve. Dječaci su bili razočarani i pitali vjevericu zar je to za nju blago? Ona im je rekla kako je njezina skrivena hrana itekako blago. Sav trud je bio uzaludan, pomislili su dječaci i odlučili odustati od potrage. No, Hrvoje na to nije pristao, već je odlučio pitati oca što zna o blagu, s obzirom na to da ga je on i spomenuo.

Nakon što je Hrvoje ispričao cijelu priču svome ocu, on je uzdahnuo i rekao kako su sve krivo shvatili. Shvaćao je kako svi dječaci njihovih godina sanjaju u pronalasku blaga te im je na putu prema Sljemenu objasnio što je zapravo mislio kada je izjavio da se u dvorcima krije blago. Uz ispijanje soka od maline, otac im je objasnio kako je time mislio da su dvorci sami po sebi neprocjenjivo blago. Dječaci su tek tada shvatili što im je Hrvojev otac govorio. On je dalje nastavio pričati kako mu je neizmjerno drago što su ipak upoznali ono pravo i istinsko bogatstvo, s kojim se do sada u svojim životima još nisu susreli, a koje predstavlja tek mali dio kulturne baštine te dokazuje opstojnost i uljudbu našeg naroda.

Ta je izjava dječacima ipak bila komplicirana, pa su je oni shvatili na svoj način. Zaključili su kako su na kraju ipak uspjeli pronaći blago. Vraćajući se kući sa Sljemena, uživali su u zalasku sunca i pogledu na Medvedgradske zidine, koje su blistale poput zlata.

Likovi: Hrvojev otac, Hrvoje, Marko, Luka, krtica, miš, čvorak, vjeverica

Analiza likova

Hrvojev otac – dobar i vrijedan, volio je istrživati dvorce po Hrvatskoj jer se divio njihovoj ljepoti i tajnama koje u sebi kriju. Rado je pristao povesti svog sina i njegove prijatelje u obilazak dvoraca, ali nije odmah znao kako je njegov sin načuo njegov razgovor o skrivenom blagu. Nakon što su obišli par dvoraca, Hrvoje mu je priznao kako su oni u potrazi za blagom te im je tek tada on objasnio što je zapravo mislio svojom izjavom. Ipak, veselilo ga je što su djeca naposlijetku pronašla blago u drugačijem obliku no što su zamislili.

Hrvoje – mali istraživač. Pozvao je svoje prijatelje Luku i Marka u obilazak dvoraca te im rekao kako će pronaći blago. Prijatelji su u to povjerovali i puni uzbuđenja krenuli s njim i njegovim ocem na izlet. To se ponovilo i sljedećih nedjelja. Iako nisu pronašli blago u materijalnom obliku, naučili su mnogo toga o nekadašnjem životu u prekrasnim dvorcima, njihovoj gradnji i izgledu te o njihovoj povijesti. Hrvoja su tijekom potrage životinje oneraspoložile jer su mu jasno dale do znanja kako na krivom mjestu traži blago. Tada bi ih on uvrijedio, ali ga je Luka zbog toga opominjao.

Bilješka o autoru

Nada Iveljić je cijenjena književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza. Rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovala, pa je nakon završene gimnazije upisala Filozofski fakultet, smjer književnost.

Prije nego što se počela baviti književnošću Nada je radila kao profesor iz hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama, a osim toga neko je vrijeme djelovala kao urednica časopisa za djecu “Radost”.

Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje stvarnog života s elementima fantastike i bajke.

U bajkama koje je napisala najviše je koristila životinje koje su skoro uvijek bile idealizirane. Neka od njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”, “Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini života.