Evanđelje po Ivanu

Evanđelje po Ivanu obuhvaća Isusov život od dana kada se rodio pa sve dok je raspet na križu. Opisana su i njegova prva čuda koja je činio.

Isus kao dječak

Matej 3, 4; Marko 1; Luka 2, 3, 4; Ivan 1

Svake godine Marija i Josip išli su u Jeruzalem svetkovati Pashu. Kada je Isus navršio dvanaest godina, odluči i on poći s njima. Kada je Pasha bila gotova, krenuli su s mnogim drugim ljudima nazad pješice u Nazaret.

Običaj je bio među tamošnjim stanovništvom da svi zajedno putuju prema Jeruzalemu. I tako kako su se vraćali, Marija i Josip najednom primijete da Isusa nema pored njih. U početku se nisu previše zabrinuli jer su mislili da je on u društvu poznanika. No, kada je prošao cijeli dan pa i noć, a Isusa još nije bilo, jako se zabrinuše te ga krenu tražiti. No, nitko im ništa nije znao reći.

Tada odluče vratiti se skroz do Jeruzalema kako bi ga potražili. Trebao im je jedan puni dan da se vrate te još jedan dan da ga pronađu. Isus je bio u Jeruzalemu u hramu i tamo je pričao s učiteljima. Učitelje je iznenadilo Isusovo golemo znanje jer je bio još dječak, imao je samo dvanaest godina.

Kada ga je Marija ugledala upitala ga je zašto im je to učinio jer su se jako bili zabrinuli. No, Isus nije znao da oni ne znaju da će on ostati u hramu. Tada se Marija zamislila i sve joj je postalo jasno. Isus je Sin Božji i naravno da on želi ostati u kući svoga Oca.

Nakon ovoga, Isus se vratio sa svojim roditeljima u Nazaret gdje je imao lijepo djetinjstvo. Svi su ga voljeli.

Sljedeći put kada je Isus bio spomenut, bilo je prošlo mnogo godina. Naime on je tada imao već 30 godina. U to vrijeme nitko nije znao da je Isus Sin Božji jer Ivan još nije počeo pričati o tome.

U to vrijeme Ivan Krstitelj je živio u pustinji. Odjeća mu je bila načinjena od devine dlake, a oko bokova je bila pričvršćena remenom. Hrana su mu bili skakavci i med divljih pčela.

I tako je došlo vrijeme kada je Ivan početo propovijedati o Isusu. Poticao ih je da priznaju svoje grijehe i mole za oprost. Propovijedanje je bio počeo kod rijeke Jordan. Mnogo ljudi ga je došlo slušati, a on je govorio da se ne zavaravaju da će biti spašeni samo zato što su Abrahamovi potomci. Uskoro će doći Spasitelj i spasiti dobre, a kazniti one zle.

I tako su se mnogi koji su čuli Ivanovo propovijedanje priznali i odrekli se grijeha, a Ivan ih je potom krstio u rijeci. U taj čas pojavi se i Isus. Molio je Ivana da i njega krsti, što Ivanu nikako nije bilo jasno. Ivan mu je bio rekao da bi Isus trebao krstiti njega, a ne obrnuto. Isus mu odgovori da je neophodno da ga Ivan krsti, a Ivan nakon dugog nagovaranja i pristane.

Kada je Isus nakon krštenja izlazio iz rijeke, spusti se na njega s neba Duh Sveti u obliku u goluba, a Bog progovori kako je to njegov ljubljeni sin.

Nakon krštenja ode Isus u pustinju gdje je proveo četrdeset dana posteći i u molitvi Bogu. Kada je to vrijeme prošlo, Isus je jako ogladnio.

Tada se pojavi Sotona ne bi li iskušala Isusa kao što je bilo i s Evom. Sotona se obrati Isusu te mu kaže neka pretvori kamenje u kruh i najede se pošto je jako gladan. Isus nije posustao te mu je odgovorio kako je bolje biti gladan nego slušati Sotonu.

Nakon toga Sotona povede Isusa do Jeruzalema. Kaže mu tamo da skoči s hrama jer ako je Sin Božji doći će mu anđeli u pomoć. No, Isus nije pokleknuo. Rekao je Sotoni da u Bibliji piše da se ne smijemo izlagati opasnostima samo zato da bi se uvjerili hoće li nam Bog pomoći.

I treći put Sotona je htio privući Isusa. Odveo ga je na veliku planinu gdje mu je pokazao sva bogatstva gradova. Rekao je Isusu da će sve to biti njegovo, ako mu se pokloni. No, Isus ga otjera govoreći mu da se nikome osim Bogu ne smije klanjati.

Tada je Sotona bio uvjeren da nikako neće moći privući Isusa pa je odlučio povući se. Isusu su tada u pomoć pristigli anđeli i pobrinuli se za njega.

Nakon toga Isus se vratio na svoje mjesto krštenja, a kada ga je Ivan ugledao povikao je prema njemu da je Božje Janje. Nazvao ga je tako iz razloga što je Isus odlučio se žrtvovati za ljude, isto kao što je janje bilo žrtvovano u hramu.

Ivanovi učenici, njih dvojica, krenuli su od tog trenutka slijediti Isusa posvuda. Isus je popričao s njima te ih je odlučio odvesti svojoj kući. Andrija, koji je bio jedan od njih, odlučio je dovesti i svoga brata Petra. Sljedeći dan i Natanael (Bartolomej) i Filip odlučili su slijediti Isusa. Sada je Isus imao pet učenika.

Isusovo prvo čudo

Marko 6; Ivan 2,3

Jednoga dana Isus je otišao u grad Kanu kako bi bio na jednoj svadbi. S njim su se uputili i učenici te njegova majka.

Za vrijeme svečanosti, domaćin je ostao bez vina što je moglo rezultirati time da se gosti uvrijede. Isusova majka cijeli je događaj ispričala Isusu kako bi on nešto učinio, a slugama je naredila da moraju slušati Isusa.

U kući je bilo poredano šest velikih kamenih posuda u kojima se držala voda. Isus kaže slugama da sve posude napune do vrha vodom. I sluge to učine. Kada su nosili vodu do stolova, ona se pretvorila u vino.

To je bilo prvo veliko djelo Isusa. Kada su njegovi učenici vidjeli što je Isus učinio, povjerovali su mu da je Isus Sin Božji.

Razgovor s Nikodemom

Ivan 3

Nikodem, židovski politički vođa jedne je večeri došao Isusu na razgovor. Nikodem je rekao Isusu da vjeruje u njega, da vjeruje da ga je sam Bog poslao jer samo on može činiti ovakva čuda.

Na to mu Isus odgovori da ne može postati dijete Božje ako se ponovo ne rodi. Nikodemu to nije bilo baš jasno pa krene Isusa ispitivati u detalje.

Isus mu objasni kako to znači da ćemo odlučiti živjeti po Božjoj volji i moliti Boga kako bi nam oprostio grijehe i podario nam život vječni.

Isus mu je nakon toga bio rekao da kako je Mojsije bio podignuo zmiju u pustinji, tako i on mora biti podignut. Tada je mislio na to kako će biti pribijen na križ. Svi oni čiji će pogledi biti prema Isusu i koji će mu zahvaliti na tome što je podignut na križ i što je za njih umro, njihovi grijesi će biti oprošteni. Na kraju, Isus je Nikodemu rekao kako je Bog poslao svog sina jedinca na zemlju kako bi umro za ljude, a oni bi mogli biti očišćeni od grijeha.

Židovi su žrtve prinosili u jeruzalemskom hramu, no imali su i svoje crkve koje se zovu sinagoge.

Kada je Isus otišao u Nazaret, grad gdje je odrastao, odlučio je otići u sinagogu. Tamo je bio zamoljen da pročita jedan odlomak iz knjige proroka Izaije. U tom odlomku Izaija je govorio o tome kako će Spasitelj doći na svijet.

Kada je Isus završio, sjeo je i svi su počeli gledati u njega. Tada je ustao i počeo propovijedati. Rekao im je da je on baš taj Spasitelj.

Ljudi su se tada razbjesnili jer nisu htjeli vjerovati da je Isus Sin Božji. Skočili su na Isusa s namjerom da ga odvedu na liticu na vrhu starog grada i bace ga.

No, iako su ga čvrsto držali, Isus je jednostavno odšetao od njih, a oni mu nisu mogli ništa. Bilo je to još jedno čudo koje je Isus počinio.

Ozdravljenje bolesnog dječaka

Ivan 4

Jednoga dana došao je Isus s učenicima u grad Sihar. Malo dalje od grada nalazio se Jakovljev izvor s vodom. Isus je odlučio odmoriti od dalekog puta pored izvora, a njegovi učenici otišli su u grad po hranu.

Isus je sjedio pored izvora kada dođe iz grada jedna žena noseći prazan vrč kako bi ga napunila vodom. Isus je znao sve o njoj, vidio je da ona nije bila uistinu dobra prema Bogu.

Kada je Isus pričao s njom, spomenuo joj je i neke detalje iz života s kojima Bog nije bio zadovoljan. Žena je odmah rekla kako vjeruje da je on prorok, na što joj Isus kaže da je on Spasitelj. Žena mu povjeruje te žurno ode nazad u grad po sve ostale da dođu vidjeti Spasitelja.

Ljudi su brzo pohitali vidjeti Spasitelja, a nakon toga zamolili su ga da dođe posjetiti njihov grad. I tako je i bilo, Isus je tamo ostao tri dana,  a tijekom ta tri dana svi su pažljivo slušali što im je Isus govorio. Na kraju su rekli onoj ženi da i oni vjeruju da je on Spasitelj.

Nakon ove posjete, Isus se vratio u mjesto gdje je pretvorio vodu u vino, u selo Kanu. Tamo mu je uskoro pristigao jedan bogati čovjek iz drugog grada s molbom da ozdravi njegovog sina koji je jako bolestan. Isus mu na to reče da pohita kući jer je njegov sin već zdrav.

Kada je čovjek stigao kući shvatio je da je njegov sin stvarno zdrav, a kada je upitao svoje sluge kada je ozdravio, shvatio je da se to zbilo točno u onaj čas kada je sreo Isusa i molio ga za ozdravljenje svoga sina. Cijela njegova obitelj i on povjerovali su da je Isus Sin Božji.

Dvanaest učenika Isusa Krista

Matej 9; Marko 2,3; Luka 5,6; Ivan 5

Ponovo se Isus vratio u grad Kafarnaum. Odsjeo je u jednoj jednokatnici s ravnim krovom. Ubrzo se oko njega skupi mnoštvo i Isus im stane propovijedati.

Među ljudima koji su došli vidjeti Isusa bio je i jedan bolesni čovjek kojeg su prijatelji donijeli na nosiljci jer je bio jako loše. Pošto on nije mogao ući na glavi ulaz s nosiljkom, prijatelji ga odluče unijeti preko krova tako da su razmaknuli par crjepova.

Isus je odmah vidio kolika je velika vjera tih ljudi bila pa oduči bolesniku odmah oprostiti sve grijehe. Na to je okupljeno mnoštvo počelo razmišljati o Isusu, kako si on može dozvoliti da daje oprost grijeha kao da je sam Bog.

Isus je mogao znati o čemu oni razmišljaju pa ih upita zašto razmišljaju na takav grešan način. U taj čas kaže i kako će spomenutog čovjeka i iscijeliti i kaže mu da ustane i ide svojoj kući. On ustane, uzme nosiljku na kojoj je do malo čas ležao i brzo se uputi dalje. Ljudi koji su to sve vidjeli, nisu mogli vjerovati što se dogodilo.

U to vrijeme Rimljanima su Židovi morali plaćati porez, a oni ljudi koji su skupljali porez zvali su se carinici. Oni su također bili Židovi. No, često su varali i uzimali više novca za porez nego što je trebalo. Taj novac su prisvajali sebi.

Jednoga dana Isus je hodao ulicom i vidio je Mateja koji je također bio carinik. Kaže mu da pođe s njim. Tako je Matej postao njegov učenik.

Malo nakon toga Isus je stigao u Jeruzalem kako bi bio na proslavi jednog židovskog praznika. Našao se pored ribnjaka Bethezda. U pet trijemova koliko ih je ribnjak imao, bilo je mnogo bolesnih ljudi.

Isus je ugledao jednog čovjeka tamo koji je bolovao punih 38 godina. Sažalio se nad njim.

Tamo su svi bolesnici čekali da se voda uzburka i naraste jer tko bi tada prvi ušao u vodu, ozdravio je.

Isus upita ovog čovjek želi li ozdraviti, na što mu on kaže da naravno da želi, ali nikako da uspije prvi stići do vode jer nema nikoga tko bi ga spustio u ribnjak. I tada mu Isus kaže da može slobodno hodati jer je zdrav.

Pošto je nosio svoju nosiljku, a bila je subota i ništa nije bilo dopušteno raditi, prekorili su ga židovski vođe. Na to im on kaže da mu je tako bio rekao onaj koji ga je i iscijelio. Vođe se zapitaše tko je on, a ovaj im odgovori da je to Isus.

Od toga časa židovski vođe se naljute na Isusa te su tražili svaku priliku da ga smaknu.

Isus je dalje propovijedao o tome kako je Sin Božji, kako ima moć vratiti mrtve u život i kako će doći vrijeme kada će svi mrtvi oživjeti jer će čuti Božji glas, a onda će im Isus suditi. Svi oni koji su činili dobro bit će nagrađeni za razliku od onih koji su činili zlo. Isusa je njegov Otac postavio za suca pa tako svi moraju slušati Isusa kao što slušaju njega.

Jedne druge subote, Isus je išao u društvu svojih učenika kroz bogata žitna polja. Učenici su putem zaželjeli najesti se pa su trgali klasje, trljali ga među dlanovima i jeli zrnje.

Kada su židovski vođe vidjeli učenike da nešto rade, ponovo su se pobunili da se subotom ne smije raditi. Na to im Isus odgovori da je njega Bog postavio za gospodara subote pa će on i najbolje znati što se smije, a što se ne smije raditi.

Jedne od sljedećih subota Isus je otišao u sinagogu i čim je stigao opazio je čovjeka kojem je ruka izgledala osušeno. Vođe su ponovo gledali hoće li Isus iscijeliti čovjeka na neradni dan i tako ponovo prekršiti zakon. I Isus to učini.

I ponovo su židovski vođe razmišljali o tome kako će Isusa ubiti pa se on sa svojim učenicima uputi do Galilejskog jezera. Kada se proširila vijest o svim čudesnim djelima koje je Isus učinio, svi su željeli biti blizu njega pa iako je to značilo da ga samo kratko dotaknu. Već je i to bilo dovoljno da ozdrave.

Jednoga dana otišao je Isus sam u pustinju i proveo je cijelu noć u molitvi. Sljedeći dan pozvao je k sebi učenike te izabrao njih dvanaest koji će ga pratiti posvuda i s njim propovijedati.

Njihova imena bila su: Petar, Andrija, Ivan, Jakov, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Tadej, Jakov, Šimun i Juda.

Učenici dobivaju moć da čine čudesna djela

Matej 9-11, 14: Marko 6; Luka 9; Ivan 6

Isus je poslao svoje učenike da šire Radosnu vijest. Također bio im je rekao da čine čudesna djela na svom putu, da ozdravljuju bolesne i da vraćaju u život mrtve. Rekao im je da će na njihovom putu sigurno biti onih koji će im se suprotstaviti pa čak i onih koji će ih napadati, no da ne posustaju. Bog će biti uvijek uz njih, uz njihovo tijelo i duh.

Isus im je rekao da ne trebaju na put nositi hranu i novac jer će se Bog pobrinuti za njih da ne budu gladni kao što se pobrine i za vrapce. Na tom putu Bog će znati sve što se događa pa će tako svatko tko lijepo postupi prema njima biti nagrađen jer to znači da je lijepo postupio i prema Bogu.

I tako kada je Isus završio podučavanje, krenuše dvanaestorica učenika na put propovijedajući i čineći čudesna djela.

Kada su se nakon nekog vremena vratili, odlučili su Isusu ispričati što se sve dogodilo na putu i što su sve činili. Otisnuli su se tako čamcem do druge strane Galilejskog jezera kako bi u miru mogli razgovarati. No, čim su ljudi primijetili Isusa i učenike pohitaju za njima i ubrzo se skupi mnoštvo. Gdje god se Isus pojavio ljudi bi brzo iznosili svoje bolesnike jer tko god je samo i taknuo Isusa, ozdravio bi.

Počela se spuštati noć i učenici kažu Isusu da pošalje ljude prema trgovinama kako bi uspjeli na vrijeme kupiti hranu. No, Isus im kaže da za to nema potrebe, on će ih nahraniti. Učenici su se u čudu pitali kako će Isus nahraniti sve te ljude sa samo pet kruhova i dvije male ribe.

Ljudi su se skupili, a učenici su počeli trgati ribu i kruh i dijeliti okupljenom mnoštvu. I kako bi ih oni trgali i dijelili tako bi kruh i ribe i dalje ostajali čitavi. Na kraju je bilo i kruha i ribe za sve.

Dobri pastir

Ivan 10

Jednom je Isus bio rekao svojim učenicima da je on njihov pastir, a oni su njegove ovce, njegovo stado. U ono vrijeme u Izraelu su pastiri imali običaj hodati ispred svog stada i brinuti se za svoje ovce i danju i noću. Pastiri bi ovce zvali poimence, a ovce bi prepoznale glas svojih pastira.

Isus je otišao u hram i tamo ponovo sreo židovske vođe. Oni su zahtijevali od njega da se izjasni ako je Sin Božji, na što im je Isus odgovorio da se on već odavno izjasnio, ali oni mu nisu htjeli vjerovati. Sada oni više nisu njegove ovce, Isus ima svoje stado koje vodi i kome brine i svi koji su s njim bit će zaštićeni.

Isus je rekao da su on i Bog isto, misleći na to kako je on Bog Sin, a njegov otac je Bog Otac.

Na to, židovski vođe krenu Isusa gađati kamenjem ne bi li ga ubili jer je on tvrdio da je Bog. Ali Isus im pobjegne, napusti Jeruzalem i ode na mjesto gdje ga je Ivan krstio, preko rijeke Jordan. Tamo se okupilo mnogo ljudi, slušali su Isusovo propovijedanje i povjerovali su u njega.

Isus vraća Lazara u život

Ivan 11

Lazar, Marijin i Martin brat se razbolio te one jave Isusu kako bi mu on pomogao. Kada je Isus čuo što se dogodilo nije odmah otišao iz Jeruzalema do Betanije, ostao je u Jeruzalemu još dva dana.

Kada je nakon dva dana rekao svojim učenicima da bi trebali otići u Betaniju jer Lazar spava, oni su mislili da Lazar uistinu spava. No, Lazar je bio mrtav već.

Kada je Marta vidjela da je Isus stigao, pohitala mu je ususret. Odmah mu je bila rekla da je uvjerena da je on bio ovdje da njezin brat ne bi ni umro. Isto tako, kaže mu da vjeruje i da sada upita Gospodina za bilo što, da će mu on to dati.

Isus joj je rekao da će njezin brat ponovo biti živ. U to Marta otiđe obavijestiti Mariju da je Isus stigao pa i Marija zavapi prema Isusu da je uvjerena da njezin brat ne bi umro da je on bio ovdje.

Svi okupljeni se ražaloste, a Isus je bio pomalo i ljut što mu nisu vjerovale da Lazar neće biti ponovo živ. Upitao je Isus gdje se nalazi Lazar, a tada je i sam plakao jer je jako volio Lazara. Kažu mu da se njegovo tijelo nalazi u pećini pa nakon toga Isus kaže da odvale kamen.

Marta tada kaže da njezin brat već četiri dana leži mrtav i da mu se tijelo zacijelo počelo već i raspadati i kako to možda ne bi trebali učiniti. Ali Isus joj kaže kako mora vjerovati u njega i kako će samo tako spoznati kolika je velika Božja moć.

I odvališe oni kamen s pećine i Isus poviče prema mrtvom Lazaru da izađe. I uistinu, Lazar ustane, oživi i počne hodati. Isus naredi da mu skinu plahtu kojom je bio prekriven.


 


Mnogi su tada povjerovali u Isusa, a neki od njih su sve ovo pohitali ispričati židovskim vođama. Kada su oni to čuli bili su uvjereni da se radi o čovjeku koji može raditi čuda pa su se pobojali nad svojom sudbinom.

Naime, bojali su se da Isus neće biti postavljen za kralja što bi značilo da bi im Rimljani mogli oduzeti moć oko vođenja države. Tako su počeli intenzivno smišljati kako će ubiti Isusa.

Prva cvjetna nedjelja

Matej 21; Marko 11; Luka 19; Ivan 12

Bilo je ostalo još šest dana do Pashe i mnogo se ljudi počelo okupljati u Jeruzalemu kako bi je proslavili. Isto tako svi su željeli biti blizu Isusa. Zapitkivali su jedni drugi hoće li Isus doći pošto su židovski vođe naredili da onaj tko vidi Isusa odmah im i dojavi kako bi ga uhitili i ubili.

Šest dana prije Pashe Isus je bio stigao u Betaniju. U Betaniji je živio Lazar, a ovaj grad bio je udaljen samo 3 kilometra od Jeruzalema. Mnogi su ljudi dolazili u Betaniju jer su čuli za slučaj Lazara. Iz tog razloga, veliki je svećenik naredio da se mora smaknuti i Lazar jer će preko Lazara ljudi povjerovati i u Isusa.

I tako se nakon Betanije Isus uputio prema Jeruzalemu. Kada je stigao do Maslinske gore, malo dalje od grada, poslao je svoja dva učenika u selo.

Uputio ih je da dođu do magarca koji će tamo biti privezan i kojega još nitko do sada nije jahao. Isus im kaže da ga odvežu i dovedu njemu, a ako koga sretnu i ako ih tko pita kamo vode magarca neka samo kažu da je za Gospodina.

Učenici su pronašli magarca i vlasnik im kaže da ga mogu odvesti Gospodinu. Kada su ga doveli, učenici su prebacili ogrtače preko njihovih leđa i Isus ga uzjaši. I uputi se prema Jeruzalemu.

Kada je išao do Jeruzalema mnoštvo je rasprostrlo svoju odjeću prije nego je Isus došao, a većina njih je i rezala maslinove grane i bacala ih na pod čineći tako tepih. Time se u ono vrijeme iskazivalo štovanje prema kralju.

A bilo je i onih koji su vikali ironično prema Isusu, rugajući mu se i nazivajući ga kraljem. Isus je znao da će ga ti isti ljudi za par dana razapeti.

Kako se približavao Jeruzalemu, počeo je plakati. Sjetio se koliko je taj narod loš i pokvaren. Pričao je Isus svojim učenicima o tome što će snaći židovski narod. Doći će velika neprijateljska vojska, zaposjest će grad i srušiti sve kuće. Sve će im to biti kazna zbog onoga što će učiniti Spasitelju.

Nakon što je Isus došao do Jeruzalema, uputio se odmah do hrama. Tamo je počeo liječiti bolesne. Pojavili su se tada školarci koji su počeli slaviti Isusa i njegova čudesna djela pa su se židovski vođe ponovo naljutili.

Te večeri Isus je otišao prespavati u Betaniju, a sljedeći dan se vratio ponovo u Jeruzalem. Bio je gladan i ugledao je smokvino stablo. Posegao je za smokvama, a onda je vidio da na stablu nema niti jedne smokve. Tada je rekao da ta smokva više neće roditi niti jednim plodom.

Sljedeći dan kada su Isus i učenici prolazili pored tog stabla, vidjeli su da se stablo osušilo.

Posljednja večera

Matej 26; Marko 14; Luka 22; Ivan 13,14

Stigao je i dan Pashe. Toga dana slavili su Izraelci onu noć kada su bili oslobođeni iz Egipta. Anđeo smrti tada je poštedio najstarije muško dijete u onim kućama gdje je na vratima stajao pečat janječe krvi. Iz tog razloga, svaka je izraelska obitelj iz zahvalnosti toga dana, donosila janje kao žrtvu u hram.

Svećenik bi tada spalio masnoću janjeta, a onda bi svaka obitelj odnijela janje kući i pojela ga te iste večeri. Isto onako kako je to prije mnogo stotina godina učinila svaka izraelska obitelj dan prije nego što je bila oslobođena iz Egipta.

Učenici su upitali Isusa gdje da ispeku i pojedu janje jer Isus nije imao dom u Jeruzalemu. Na to im Isus odgovori da kada uđu u grad slijede čovjeka koji će nositi u ruci vrč vode. Rekao im je da ga slijede do njegove kuće i kažu mu da im pokaže sobu koju je on za njih pripremio.

Nakon toga, kaže im Isus, odvest će vas u sobu na katu i tamo će moći jesti janje.

Učenici postupe onako kako im je Isus bio rekao i dogodi se točno kako im je on i opisao.

Navečer je Isus došao s ostalim apostolima i sjeo za stol kako bi svi zajedno večerali janje. Bilo mu je važno da pojede to janje s njima jer će to biti njegova posljednja večera prije nego što će biti osuđen, odnosno žrtvovan za ljude.

Apostolima to nikako nije bilo jasno, oni su mislili da će Isus uskoro postati kralj židovski. Isto tako znali su se i prepirati koji će od njih biti najveći. No, Isus im kaže na to da onaj koji među njima bude najponizniji da će biti i najveći, a onaj koji želi biti vođa morat će svima biti sluga.

Isus ih upita tko je za njih veći, sluga koji čeka da njegov gospodar pojede ili gospodar koji za stolom jede. Isus ih podsjeti da je on bio oduvijek i njihov sluga i njihov gospodar. Tada im je odlučio i pokazati na primjeru ono što je mislio.

Omotao je ručnik oko pasa te krenuo svojim učenicima redom prati noge te brisati ručnikom. Petar se usprotivio tome jer nije htio da se Isus prema njemu ponaša kao sluga, ali Isus mu je rekao da će tek kasnije razumjeti zašto to čini. Ipak, Petar i dalje nije htio da mu Isus pere noge. Isus mu na to odgovori da ako mu ne opere noge da ne može postati njegov učenik. Tada mu Petar kaže da neka mu onda opere cijelo tijelo. Isus mu kaže da nema potrebe da mu opere cijelo tijelo jer je već jednom bio okupan, ali da je potrebno uvijek ponovo noge prati.

Ovim primjerom Isus je dao učenicima do znanja da jedni drugima moraju uvijek pomagati. Nastavio je dalje govoreći da se među njima nalazi jedan koji će ga izdati, odnosno reći će židovskim vladarima gdje se Isus nalazi kada pored njega neće biti nikoga da ga zaštiti.

Učenici su se pitali na koga se to odnosi, a Isus im kaže da na onoga kome on da komad kruha. I tada ga je pružio prema Judi. Odmah nakon toga Sotona je ušla u Judu, a Isus joj kaže da ono što mora učiniti, učini što prije. Učenicima tada nije bilo ništa jasno.

Ubrzo, Juda je izašao u noć, a Isus je svima bio rekao da jedni druge ljube kao što je i on uvijek ljubio njih. Jedino će tako svi znati da su oni bili njegovi učenici.

Dok su tako večerali Isus je razlomio kruh i dao ga svojim učenicima da jedu. Isto tako uzme vino i kaže da je ono njegova krv koja će se proliti za sve grijehe.

Rekao im je da se nakon njegovog odlaska često sastaju i da na tim sastancima jedu kruh i piju vino, baš kao što su to radili sada. To će biti uspomena na njega dok ponovo ne dođe.

Svojim učenicima je na kraju večere bio rekao da ne budu tužni jer on sada ide u nebo gdje će pripremiti sve za njihov dolazak, a jednom će se ponovo vratiti da bi se pobrinuo za sve one koji ga vole. Tada se Isus pomoli za sve koji će vjerovati u njega, da ih očuva od grijeha i da se svi međusobno vole.

Isusovo uhićenje

Matej 26; Marko 14; Luka 22; Ivan 18

Isus se uputio s učenicima prema Maslinskoj gori, prema djelu koji se zvao Getsemanski vrt. Odvojio se od njih te se dugo molio. Obuzela ga je velika tjeskoba jer je znao da će za nekoliko sati biti razapet na križu. No, došao je do njega anđeo da ga ohrabri.

Vratio se Isus do svojih učenika te im je bio rekao da ne spavaju već da se mole kako ne bi došli u napast da sagriješe. Kasnije se vratio i ponovo ih ugledao kako spavaju. Kada se vratio i treći put, rekao im je da ustanu jer se približava njegov izdajica.

Juda je znao da se Isus nalazi u vrtu sa samo nekoliko svojih učenika te je iskoristio priliku i izdao ga židovskim vlastima. Oni su odmah poslali vojnike da Isusa uhite.

Kada su došli u društvu Jude do Isusa, on im kaže da je onaj kojega traže tu i da će ga poljubiti. Isus nije bježao jer je znao da je stiglo njegovo vrijeme smrti.

Juda priđe Isusu i poljubi ga u obraz, a na to na Isusa navale židovski vojnici. Učenici odmah izvade svoje mačeve, a Petar čak jednom od njih odsiječe i uho. Isus im na to kaže da vrate mačeve jer on mora umrijeti kako je i nagovijestio prorok. Tada iscijeli uho onom čovjeku.

Obrati se svim vojnicima i upita ih čemu svi ti mačevi i zašto ga nisu uhvatili prije dok je bio u hramu. Učenici se razbježe, a Isusa odvedu.

Prvo su ga odveli do velikog svećenika, a nakon toga bio je u prisustvu svih židovskih službenika.

Petar je slijedio Isusa ne bi li vidio što se događa, a nadao se i da ga nitko neće prepoznati. Stigao je tako sve do dvora i sjeo pored vatre kada mu se obrati jedna sluškinja. Upita ga ne pozna li on Isusa, na što Petar odgovori da nikada nije vidio tog čovjeka. Tada se oglasi pijetao.

Ista stvar ponovi se još dva puta kada se Petru obrati još jedna sluškinja i jedan sluga, a Petar i tada zaniječe da poznaje Isusa. I ponovo se pijetao oglasi dva puta. Tada se Petar sjeti Isusovih riječi kako će ga zanijekati i kako će se pijetao oglasiti tri puta.

Zadnji put kada je Petar zanijekao Isusa, upravo su Isusa odvodili i pogledi im se sretnu. Tada se Isus rastuži.

Veliki svećenik ispitivao je Isusa o njegovim učenicima i o tome što je podučavao, na što mu je Isus bio odgovorio da ništa od njegovog podučavanja nije tajna. Udari jedan stražar Isusa po licu govoreći mu da se tako ne smije razgovarati s velikim svećenikom, a Isus mu odgovori da čovjeka ne treba udarati kada govori istinu.

Isusa vrijeđaju i rugaju mu se

Matej 26; Marko 14; Luka 22; Ivan 18

Sljedeće jutro pred židovsko vijeće dovedeni su svjedoci koji su trebali govoriti laži o Isusu. Njihove priče nisu se podudarale. Tada veliki svećenik upita Isusa je li on Sin Božji, na što mu Isus odgovori da je i da će to i vidjeti kada će ponovo doći na zemlju, sjedeći s desna Ocu.

Veliki svećenik tada počne vikati da je zaslužio smrt, a okupljena gomila počne ga vrijeđati i pljuvati mu u lice. Čak su mu zavezali i maramu oko očiju i vikali na njega da im kaže tko je to napravio pošto je on Krist.

Nakon toga članovi vrhovnog vijeća odvedu ga Ponciju Pilatu koji je bio rimski upravitelj. Lagali su mu da Isus nagovara Židove da se pobune protiv Rimljana. Pilat ga je upitao je li on kralj, na što mu je Isus odgovorio da je on kralj, ali njegovo kraljevstvo je na nebu.

Pilat nije vidio nikakvu krivicu u ovom čovjeku pa je tako i rekao Židovima. No, oni počnu još jače vikati da Isus radi nerede gdje god se pojavi od Galileje do Jeruzalema.

Kada su spomenuli Galileju, pošto je Pilat bio od tamo, odluči  Isusa poslati Herodu, upravitelju Galileje. Herod je htio vidjeti Isusa jer se nadao da će on za njega učiniti neko čudo. No, Isus nije uopće odgovarao na njegova pitanja. Tada mu se počnu rugati i nja njega stave crveni ogrtač jer je bio rekao da je kralj, a nakon toga Herod ga ponovo pošalje Pilatu.

Ali Pilat i dalje nije pronalazio ništa što bi upućivalo na to da je Isus za nešto kriv i da ga treba pogubiti na smrt. No, svjetina je zahtijevala da ga razapnu.

Tada je bio običaj za vrijeme Pashe da se oslobodi jedan čovjek koji je bio u tamnici osuđen na smrt, a to je činio da ugodi ljudima i da se još više pokoravaju vlastima.

Zapitao je tada Pilat hoće li osloboditi Barabu koji je bio optužena za teško ubojstvo ili Isusa, na što svi povikaše da oslobodi Barabu, a Isusa neka razapne.

Pilat se pitao za što je Isus kriv, a dobio je i pismo od svoje supruge koja mu je rekla neka Isusa ne razapinje jer je imala noćne more. No, Pilat je ipak morao to učiniti jer su tako svi zahtijevali od njega. Da to nije učinio vjerojatno više ne bi obnašao istu funkciju.

Ipak, prije nego što je odlučio razapeti Isusa, Poncije Pilat je uzeo vode i njome oprao ruke. Tako je mislio da je sa sebe skinuo krivicu za smrt Isusa. Rekao je da se njega nikada ne krivi za smrt ovog nevinog čovjeka, na što su Židovi odgovorili da krivnja bude na njima i njihovoj djeci. No, on tim pranjem ruku nije nikako mogao osloboditi sebe krivnje za smrt Isusa jer je on bio glavni krivac za njegovu smrt.

Isusa su prije smrti izbičevali i udarali štapovima po glavi. Svezali su mu ruke za stup, skinuli su ga do pasa, a na glavu su mu bili stavili krunu od trnja rugajući mu se da je on židovski kralj.

Isusova smrt

Matej 27; Marko 15; Luka 23; Ivan 18,19

Pilat se još uvijek nadao da će se židovske vlasti predomisliti te da ipak neće morati pogubiti Isusa. Upitao je Isusa gdje je rođen, ali on mu ništa nije odgovorio.

Pilat se bio razljutio jer mu Isus nije odgovorio, govoreći mu da kako se usuđuje njemu ne odgovoriti jer on ima svu vlast koja će odlučiti o njegovoj slobodi. Isus mu odgovori da on može činiti jedino što Bog odluči. Tada Pilat želi još više osloboditi Isusa no bojao se Cezara koji je bio okrutan i zao čovjek.

Naime, okupljeno mnoštvo je počelo vikati da će se Pilat ako oslobodi Isusa jako zamjeriti Cezaru i da oni neće više moći biti prijatelji. Pilat se tako pobojao da će ga mnoštvo tužiti Cezaru pa odluči ipak dati Isusa da ga razapnu.

Juda se pokaje za svoje grijehe i odluči židovskim vlastima vratiti onih 30 srebrnjaka koje je bio dobio da izda Isusa. No, oni mu odgovore kako njih to nije briga. Juda tada baci srebrnjake na pod hrama i ode i objesi se.

Svećenički glavari kasnije uzmu srebrnjake te odluče njima kupiti polje na kojemu bi se pokapali stranci koji za vrijeme svog boravka budu umrli u Jeruzalemu.

U tom trenutku, vojnici su skinuli s Isusa crveni ogrtač te su mu odjenuli njegovu odjeću. Vodili su ga na jedno brdo da ga razapnu, a Isus je do tamo morao sam nositi veliki drveni križ. Pošto je Isus već posrtao, upitaju Šimuna da mu pomogne nositi križ. Svi zajedno išli su do mjesta koje se zvalo Golgota.

Kada su stigli, razapeli su Isusa na križ, pribivši mu čavle na ruke i noge. Iako je osjećao neopisivu bol, Isus zamoli Boga da pomogne vojnicima jer nisu znali što čine. Nakon toga dali su mu da popije mješavinu žući i vode koja je trebala ublažiti njegove boli prije nego umre. Isus ju je samo kušao, ali odbio je piti jer je dobrovoljno odlučio umrijeti za sve ljude.

Uz Isusa, taj dan su razapeli i dva razbojnika, jednog s njegove lijeve, a jednog s desne strane. Ponekad su ljudi umirali na križu satima i danima…

Isus je bio razapet ujutro, a visio je na križu sve do poslije podne. Na križu, iznad Isusa stajao je natpis “Isus iz Nazareta, židovski kralj”. Ljudi kada bi prolazili pored križa, vikali bi mu da siđe s križa ako je Sin Božji.

Jedan od razbojnika koji je bio razapet pored Isusa, kaže mu da ako je Krist da spasi i sebe i njih. Drugi razbojnik mu kaže da ga se sjeti kada dođe u kraljevstvo. Na to Isus kaže da će već danas biti s njim u raju. Time mu je Isus oprostio sve njegove grijehe.

Pored križa, dok je Isus umirao, cijelo vrijeme su stajali Marija i učenik mu Ivan. Isus je zamolio Ivana da se pobrine za njegovu majku jer će on umrijeti. Od toga dana, Ivan je uzeo Mariju u svoj dom i brinuo se za nju kao da je njegova majka.

Od dvanaest do tri poslije podne u zemlji je nastala tama. Bog ju je poslao jer su za to vrijeme okrutni ljudi ubijali njegovog sina. U tri sata Isus je povikao obraćajući se Bogu zašto ga je ostavio. Tako se i činilo u tom trenutku jer se Bog okrenuo od naših grijeha radi kojih je Isus umirao.

Jedan je čovjek tada potrčao prema Isusu noseći mu spužvu natopljenu octom, a Isus kada ju je okusio rekao je da je gotovo i umro je.

U tom trenu zastor koji je bio ispred hrama razderao se na dva dijela, a cijela se zemlja zatresla lomeći stijene.

Kada su rimski vojnici vidjeli sve što se dogodilo, zaključe da se stvarno radilo o Sinu Božjem.

Isusovo uskrsnuće

Matej 27, 28; Marko 15, 16; Luka 23, 24; Ivan 19, 20

Sljedeći dan bila je subota pa su židovski vladari htjeli što prije skinuti Isusa i ona ostala dva razbojnika s križa. Odluče ubrzati njihovu smrt tako što će im polomiti kosti. Kada uvidješe da je Isus već mrtav, njemu probodu prsa kopljem, a tada iz njih potječu krv i voda. Ona dva razbojnika su bila živa pa njima slome kosti.

Pored mjesta gdje je Isus bio razapet, nalazio se vrt, a u njemu iskopani grob, odnosno spilja u stijeni. On je pripadao Josipu, imućnom čovjeku koji je bio Isusov učenik, ali za to nitko nije znao jer on to nije htio priznati radi straha od drugih ljudi.

No, sada ode Josip do Pilata i zamoli ga da uzme Isusovo tijelo kako bi ga položio u taj grob. Pilat pristane i Josip povije u platno Isusovo tijelo i smjesti ga u grob.

Židovski vođe odoše kod Pilata i kažu mu da mora postaviti stražu ispred Isusovog groba jer je bilo rečeno da će on za tri dana uskrsnuti. Naime, oni su se bojali da ne bi došli Isusovi učenici i neopaženo odveli Isusa iz groba te rekli da je on uskrsnuo. Pilat pristane i postavi vojnike da stražare.

No, tijekom noći anđeo Gospodinov siđe i odvali kamen na Isusovom grobu. Lice mu se sjalo, a odjeća mu je bila bijela. Vojnici su se od straha razbježali.

Sljedeći dan Marija, Marija Magdalena te Saloma odu do Isusovog groba kako bi mu tijelo premazale mirisima. Kako su se približavale tako su razmišljale o tome kako će odvaliti kamen i ući u spilju. Međutim kada su stigle, vidjele su da je kamen odvaljen i da je u spilji sam anđeo. On im kaže kako je Isus oživio i neka idu vijest reći njegovim učenicima jer će se Isus s njima susresti u Galileji.

Žene tada sretne, ali u nekom strahu, pobjegoše s groba, a putem su susrele i samog Isusa. On ih pozdravi, a one mu od radosti obujme noge.

Isus im kaže da obavijeste njegove učenike da je oživio, a kada su one to ispričale učenicima, Petar i Ivan se upute do groba kako bi se uvjerili da je Isus uskrsnuo.

Vidjeli su prazan grob, osim povoja u kojima je Isus bio zakopan i tada im je postalo jasno na što je Isus mislio kada je bio rekao da će treći dan uskrsnuti.

Stražari su rekli židovskim vođama što se uistinu te noći dogodilo, no oni im kažu kako moraju lagati da su zaspali na dužnosti i da su Isusovi učenici ukrali njegovo tijelo, a za to će dobiti i novac. I tako je i bilo, stražari su uzeli novac i počeli širiti dogovorene laži.