Pablo Emilio Escobar Gaviria, (Medellín, Kolumbija, 1. prosinca 1949. - Medellín, 2. prosinca 1993.), bio je kolumbijski gangster, krijumčar kokaina i vođa Medellinskog kartela.
Pablo Escobar započinje svoju kriminalnu karijeru u mjestu rođenja, Medellínu, kao kradljivac automobila. Krao je automobile, rastavljao ih i onda prodavao dijelove. Poslije toga prelazi na prodaju kokaina i započinje izgradnju narko-imperija. Promet kokaina iz Kolumbije prvenstveno prema SAD-u je načinilo od Escobara jednog od najbogatijih ljudi u svijetu (1989. je časopis Forbes objavio da je sedmi po bogatstvu u svijetu). Pretpostavlja se da je Medellinski kartel zaradio 30 milijardi dolara tijekom svog djelovanja.[3] Escobar je od svojih prihoda kupio ekskluzivnu hacijendu, privatan zoološki vrt, zrakoplov, helikoptere, automobile itd. Escobar je bio bez milosti i njegova krilatica je bila Plata o Plomo?, tj. novac (srebro) ili olovo?, što je značilo da je netko ili prihvatao mito ili bi bio ubijen
Sa svojim bogatstvom Escobar je zadobio popularnost i imao je imidž Robina Hooda među siromašnim stanovništvom Medellína, jer je davao donacije u razne dobrotvorne svrhe, a jedno vrijeme početkom 1980-ih je bio i politički aktivan i izabran je kao zamjena u parlamentu. Prema izvorima, imao je ambicije vremenom postati predsjednik države. Ministar pravosuđa, Rodrigo Lara Bonilla, međutim objavljuje da je Escobar kriminalac, što je rezultiralo Escobarovom naredbom o njegovom ubojstvu 1984., poslije čega se Escobar sklanja jedno vrijeme u egzil u Panami i Nikaragvi. 1989. naredio je ubojstvo predsjedničkog kandidata Luisa Carlosa Galána. Medellinski kartel je teroristički djelovao ne samo protiv pravosudnog aparata već i protiv civilnog stanovništva, kolumbijskih inženjera, odvjetnika i ekonomista. U borbi protiv drugih narko-liga, kartel je koristio profesionalne ubojice. Osim ubojstava političara, sudaca i policajaca, Medellinski kartel je također provodio teror protiv civilnog stanovništva, između ostalog podmetnuli su eksplozivnu napravu u zrakoplov s ciljem ubojstva predsjedničkog kandidata Césara Gaviria, atentat u kojem je poginulo 110 osoba (ali ne i sam Gaviria, koji nije bio u zrakoplovu), a postavljali su eksplozivne naprave i u uredništva novina.
Escobar se vremenom predaje vlastima, pošto je dobio garancije da neće biti izručen SAD-u.
Escobar je stavljen u La Catedral, luksuzan zatvor koji je Escobar sam uređivao. Iz zatvora je mogao upravljati svojim kriminalnim carstvom, a poslije kada je prebačen u običan zatvor, odlučuje se na bijeg.
Kako bi pomogli kolumbijskoj policiji i vojsci, SAD šalju u ljeto 1992. specijalne snage Delta Force u Kolumbiju i lov na Pabla Escobara započinje. Praćenjima i prisluškivanjima pokušalo se lokalizirati njegovo skrovište u Medellínu. Odgovornost za operativna djelovanja preuzeo je pukovnik Hugo Martinez. Na kraju uspijeva mu se ući u trag, prisliškivanjem razgovora s Escobarovog mobilnog telefona, i na taj način biva lokaliziran. Tijekom uhićenja Escobar i njegov tjelohranitelj pokušavaju pobjeći, ali su obojica ubijeni. Čak je i druga paramilitarna formacija Los Pepes (Perseguidos por Pablo Escobar), koja se sastojala od članova iz drugih narko-kartela, učestvovala u traženju Escobara, i ubila je više njegovih članova.
Istovremeno kad je proslavljana Escobareva smrt, veliki broj njegovih pristalica je žalio za njim; tisuće osoba su došle na njegov sprovod. Escobarova udovica s njihovih dvoje djece su pobjegli iz Kolumbije, ali su imali problema dobiti azil u inozemstvu. Sin Juan Pablo je promijenio ime u Sebastian Marroquin i radi kao arhitekt u Buenos Airesu. Njegovo pomirenje s žrtvama ubojstva Lara Bonillas i Galánovim sinovima je tema dokumentarnog filma Sins of My Father (2009).
Nema komentara:
Objavi komentar