Knjiga Postanka

Stvaranje svijeta

Raj na Zemlji

Jednom davno kada svijet još nije postojao Bog ga je stvorio. Tada na svijetu nije bilo ničega, a Bog je stvorio ljude, životinje, drveće, cvijeće.

Do tada, svijet je bio pust i mračan. I Bog tada stvori svjetlost. Svjetlost mu se jako svidjela pa joj nadjene ime – dan. Kada je dan prošao stigla je ponovo tama. Tada joj Bog odluči dati ime – noć.  Sve ovo Bog je stvorio prvi dan kada je stvarao svijet.

Sljedećeg dana stvaranja Bog je stvorio nebesko prostranstvo. Tako mu je nadjenuo ime – nebo.

Nakon toga, trećeg dana, Bog je izdao naredbu da od sve vode na svijetu ode jedan dio na jezera, a jedan na mora. Pokaže se i kopno. Na kopnu Bog je dao da počne rasti drveće, trava i grmlje.

Četvrti dan na nebu se po danu pokazalo sunce, a po noći su se mogle vidjeti mjesec i zvijezde.

Na peti dan, Bog je stvorio dvije vrste ptica, one koje žive uz vodu i one koje žive u šumi te je stvorio ribe i sav morski svijet.

Šesti dan stvaranja svijeta Bog je stvorio životinje, i to domaće i divlje, zatim kukce u koji su bili uključeni mravi i pčele. Na kraju stvaranja Bog stvori čovjeka i nadjene mu ime Adam.

Bog mu je dao predivan park i nazvao ga Endemskim vrtom. U tom vrtu Adam će živjeti. Vrt je bio pun drveća na kojemu su rasli plodovi te je kroz cijeli park tekla rijeka koja je i navodnjavala cijelo područje.

Bog je rekao Adamu da smije jesti plodove s drveća, osim s jednog drveta kojem je dao ime “drvo spoznaje dobra i zla”. Ako Adam pojede plodove s tog drveta počet će umirati.

Pošto je Adam tada bio jedini čovjek na cijelom svijetu Bog mu odluči stvoriti društvo kako ne bi bio osamljen i kako bi imao pomoć. Stvori mu tako Bog ženu, imenom Eva. Bog ju je stvorio na način da je uspavao Adama i tada mu uzeo jedno rebro.

Poslao je cijelu životinjsku vrstu kod Adama da im Adam da ime.

Bog je na kraju šestog dana bio jako zadovoljan stvorenim te je odlučio sedmi dan odmoriti. Tako je taj dan postao miran i spokojan, sasvim drukčiji od svih prethodnih dana. To je bio sveti dan odmora.

Prvi čovjekov grijeh

Osim Eve i Adama u Endenskom vrtu bio je i zao duh – Sotona. On je došao u obliku zmije. Upitao je jednoga dana Sotona Evu smije li jesti plodove s drveća u vrtu. Eva mu odgovori da smije jesti sve plodove osim one sa stabla spoznaje dobra i zla. Objasni mu Eva da će početi umirati pojede li plodove s tog stabla.

Sotona joj tada odgovori da to nije istina i da će, naprotiv, pojede li voćku s tog stabla, postati mudra. Eva je tada trebala otići, ali uputila se do spomenutog stabla. Voćke su izgledale prekrasno. Eva odluči pojesti koju ne bi li postala mudra, a nakon toga odnese voćke i Adamu.

Nakon što su pojeli voće začuje se glas Božji. Krene ih zazivati, a Adam se na to sakrije. Optuži Evu za sve, a Eva se na to opravda govoreći Bogu da ju je zmija prevarila.

Bog se jako razljuti na oboje i na zmiju te odluči da će zmija cijeli život provesti puzajući, a Eva će svoju djecu rađati u muci i bolovima. Zabrani im i boravak u Edenskom vrtu. Tamo na ulaz postavi anđela koji će spriječiti njihov ulazak.

Bog objasni Adamu da će se sam morati pomučiti da mu zemlja dobro rodi i da će na kraju svoga života biti pretvoren ponovo u prah iz kojeg je i nastao.

Ipak, Bog im se smiluje te odluči im ostaviti mogućnost da se spase. Odluči im poslati Spasitelja koji će ispaštati umjesto njih za sve njihove grijehe. Isto tako, rekao im je da će svi oni koji vjeruju u njega i tražiti oprost biti spašeni.

Kada je Spasitelj na kraju stigao, on je ispaštao za grijehe svih nas, ne samo za grijehe Adama i Eve i njihove djece.

Kajin i Abel

Nakon što su Adam i Eva bili protjerani iz Edenskog vrta, Bog im je dao dva sina imenima Kajin i Abel. Obojica nisu bili dobri, baš kao ni njihovi roditelji.

Stariji je bio Kajin i kada je odrastao postao je zemljoradnik, dok je mlađi Abel bio stočar. Obojica su često griješili, ali Abel je vjerovao u Spasitelja.

Jednoga dana Abel odluči Bogu prinijeti žrtvu i tada zakla jedno janje. Ubio ga je te zapalio na žrtveniku. Time je Abel pokazao Bogu da ga cijeni i voli. Bogu je bilo jako drago radi toga jer ga je podsjećalo na Spasitelja i na to kako će on jednoga dana žrtvovati se za sve ljude ovoga Svijeta.

No, Kajin zato nije vjerovao u Boga niti je odustajao od svojih grijeha. Iako je Bog želio da mu Kajin također prinese kao žrtvu janje, on to nije htio učiniti, već mu je dao nešto od onoga što je uzgojio u svom vrtu.

Bog je i dalje volio Kajina i bio uz njega, bez obzira na to što ga on nije slušao. Ali Kajin se i dalje ljutio na Boga. Čak toliko da je jednoga dana odlučio ubiti svog brata Abela i tako svu ljutnju iskaliti na njemu. Zemlja se nakon toga natopila Abelovom krvlju.

Kada ga je Bog upitao gdje mu je brat, Kajin je rekao da ne zna jer on nije čuvar svoga brata. Ali Bog je znao što se dogodilo te je odlučio da Kajin mora biti kažnjen.

Rekao mu je da će do kraja svoga života morati lutati i da neće imati stalan dom. Ljudi će ga mrziti i htjet će ga ubiti, ali  to nitko neće smjeti učiniti. To će spriječiti tako što će na Kajinu biti vidljiv znak.

Adam je na kraju umro kada je imao 930 godina te je pretvoren u prah. Bog je tada ljudima dozvoljavao da žive dulje.

Prošlo je mnogo godina, a Adam i Eva imali su mnogo djece te su i ta njihova djeca imala svoju djecu. Tako je Kajinov sin imena Henok bio specifičan po tome jer je jako volio Boga i uvijek je uz njega hodao. Iz tog razloga, Bog ga odluči pozvati k sebi u nebo, ali ne na način da je on umro, već je samo otišao u nebo. Kada se to dogodilo imao je 365 godina. Od tada je Henok živio uz Boga.

Henokov sin zvao se Metušalah i on je bio najstariji čovjek koji je uopće ikada živio na zemlji. Zabilježeno je da je imao 969 godina kada je umro.

Potop

S vremenom su ljudi na zemlji bili sve više pokvareni, nisu ga slušali niti poštivali. Bog se tada naljuti i odluči im poslati potop. Sve ljude će prekriti voda i oni će umrijeti.

Jedan je čovjek na zemlji bio dobar, a ime mu je bilo Noa. Iz tog razloga, Bog odluči reći Noi za potop kako bi se mogao spasiti.  Uputi ga Bog da izgradi veliki brod, velik kao trokatnica, koji će imati sve, prozore i vrata. U tom brodu Noa će sa svojom obitelji, ženom, sinovima i njegovim ženama sigurno ploviti.

Isto tako Bog ga uputi da uzme od svake životinjske vrste po jedan par, mužjaka i ženku, kako bi se oni spasili i kasnije mogli razmnožavati.

Kako bi izgradio brod, Noi je trebalo više od 100 godina. Za cijelo to vrijeme on je osim gradnje, propovijedao ljudima o Bogu i gledao kako su ljudi grešni. Upozoravao ih je da će doći do velikog potopa ako se ne poprave. No, nitko ga nije slušao.

Kada je sagradio brod, Bog je rekao Noi da u brod uvede svoju ženu te njihova tri sina sa svojim ženama. Također, trebao je od svake životinjske vrste unijeti po dvije životinje. Noa je to naposljetku i uspio.

Ušli su svi zajedno u brod i zaključali ga. Nakon sedam dana počela je padati nevjerojatno jaka kiša. I padala je tako punih četrdeset dana. Podigla je iz korita sve rijeke i jezera i na zemlji je zavladao potop.

Svi ljudi i sve životinje koje su bile izvan broda, uskoro su se utopile. Na zemlji se uskoro ništa više nije naziralo, osim vode i Noinog broda.

Bog je čuvao Nou, njegovu obitelj i njihov brod i nikome se ništa nije dogodilo. Konačno kiša prestane padati, a Noin se brod zaustavi na visokoj planini Ararat. Nakon 150 dana provedenih u brodu Noa je mogao izaći. No, nije dobio potvrdu od Boga, tako da je ostao još dugo u brodu.

I dok se zemlja već skoro skroz osušila, nakon dva mjeseca provedena u brodu, Noa je dobio Božje dopuštenje da izađe iz broda. Za njim je izašla i cijela njegova obitelj i sve životinje.

Nakon toga, Noa je odlučio Bogu dati kao žrtvu neke životinje da mu se oduži što je spasio njega i cijelu njegovu obitelj. Bog obeća Noi da više nikada neće na zemlji doći do ovakvog potopa, a kao znak mu pošalje dugu. Kanije je Noa mogao često vidjeti dugu nakon kiše na nebu i uvijek bi se sjetio Božje riječi.

Vrijeme nakon potopa

Babilonska kula

Kada je prošlo već neko vrijeme od potopa, Noa je postao djed. Naime, njegovi sinovi dobili su djecu pa i njihova djeca, djecu i tako je zemlja polako ponovo postala naseljena.

Svi su znali kako je došlo do potopa jer se to uvijek pričalo, a i od ono malo ljudi svi su pričali istim jezikom.

Ipak, iako su ljudi znali da ne smiju biti zločesti, oni se nisu obazirali na prošlost. Bili su grešni te nisu htjeli slušati Boga. Znali su da do potopa više neće doći jer Bog neće prekršiti svoje obećanje.

Ubrzo su odlučili kako će sagraditi veliki toranj kojim će se moći hvaliti. Ali Bog nije volio kada se tako ponaša.

Ubrzo nakon što je počela gradnja, Bog odluči podijeliti ljude po jezicima. Tako su se stvari promijenile. Pošto su do sada svi govorili isti jezik mogli su se sporazumijevati, no od sada, jezika je bilo više i ljudi nisu više mogli zajedno graditi jer se nisu razumjeli. Čak su se u naljutili jedni na druge jer se nisu razumjeli pa je svatko otišao svojoj kući.

Uskoro su ljudi počeli živjeti s obzirom na jezike koje govore., a razlog tomu je to što danas postoji ovako mnogo jezika u svijetu.

Na kraju, toranj, koji je prozvan Babilonska kula, nikada nije bio dovršen. Riječ babilon značila je pobrkan, a takvi su bili ljudi koji su počeli govoriti različitim jezicima.

Početak izabranog naroda

Abrahamova povijest

U današnjoj zemlji Iraku, a nekadašnjem gradu Uru, zemlji Kaldejskoj, živio je Abraham. Pošto su ljudi te zemlje štovali razne kipove od drveta i kamena, Bog kaže Abrahamu da se udalji od njih i krene živjeti u drugu zemlju.

Abraham posluša Boga i uputi se u daleku zemlju sa svojom ženom Sarajom, nećakom Lotom te sa svojim slugama. U zemlju u koju se uputio nikada nije bio, ali bio je uvjeren da će mu Bog pomoći. Abraham je tada imao 75 godina.

Na dugom putu, Bog se pobrinuo da Abraham sretno stigne pazeći ga. Abraham je naposljetku sretno stigao do Kanana, obećane zemlje. Nekadašnji Kanan, današnji je Izrael.

Bog se pobrinuo da nitko u toj zemlji ne naudi Abrahamu, iako je to na prvi pogled bilo moguće jer su u zemlji vladali siromaštvo i glad. Ništa iz zemlje nije raslo i ljudi nisu imali što za jesti.

Tada se Abraham odluči ponovo preseliti pa otiđe u Egipat. Tamo je ostao sve dok u Izraelu nije bilo hrane za njega i njegove. Nakon toga, ponovo se vratio s obitelji u Izrael. Zahvalio je Bogu tako da je odlučio žrtvovati jedno janje. Ubio ga je i potom spalio.

Uskoro je Abraham postao jako bogat. Imao je mnogo životinja, isto kao i njegov nećak Lot. No, uskoro su se Lotovi i Abrahamovi ljudi koji su čuvali stoku počeli sukobljavati. Abraham je odlučio smiriti tenzije i dogovoriti se s Lotom oko svega kako se nitko ne bi svađao.

Rekao je Lotu da odabere dio zemlje koji želi kako bi se podijelili i kako više ne bi dolazilo do svađe. Abraham je Lotu dao da prvi izabere, a Lot je izabrao bogatu zemlju uz rijeku Jordan. Jedan od gradova tamo imao je naziv Sodoma. Ljudi koji su živjeli u Sodomi bili su jako zli, ali Lot je ipak tamo htio živjeti.

Lot nije bio loš čovjek i poštivao je Boga, no on se tamo naselio s ciljem da se obogati pored tih zlih ljudi.

Nakon što se Lot odselio, Abrahamu je Bog rekao da će svu tu dobro zemlju na kraju dobiti on. Rekao mu je da će imati i puno djece i unuka, a tako je i bilo. Potomci Abrahama danas se zovu Izraelci ili Židovi.


 


Jednog vrućeg dana, Abraham je sjedio na ulazu u šator i ugledao kako tri čovjeka dolaze k njemu ususret. Potrča Abraham prema njima i pokloni im se. Kaže im da odmore malo u sjeni drveta, a on pohita donijeti im vode kako bi se osvježili i oprali svoje umorne noge.

Abraham otrči hitro u šator i kaže ženi da ispeče kruha dok je on zaklao jedno tele. Uz to je strancima poslužio i kruh, maslac i mlijeko. Nakon što su se najeli, krenuše svi zajedno put Sodome jer ih je Abraham pratio.

Daje se naslutiti da njih trojica nisu bili obični ljudi već da su dvojica bili anđeli dok je treći bio sam Bog. Bog je iznio svoju namjeru pred Abrahama, a ona je bila da se uništi cijela Sodoma. Bog je to htio učiniti jer su tamo živjeli zli ljudi.

No, Abrahama to pitanje ražalosti jer je tamo živio njegov nećak Lot, a bilo je još dobrih ljudi. Bog mu obeća da neće uništiti grad ako nađe 50 dobrih ljudi. Abraham se požali da u gradu možda ima manje ljudi, ali su dobri, na što mu Bog kaže da neće razoriti grad  ako nađe makar 10 dobrih ljudi.

Tu se njih dvojica raziđu, Bog krene prema Sodomi, a Abraham prema svom šatoru.

Lot je sjedio ispred zidina grada, kada se pojaviše dva čovjeka kasno uvečer. Lot ih želi ugostiti u svom domu jer se bojao za njihov život. Pošto je Lot inzinstirao, oni pristanu. Naime, radilo se o dvojici anđela za koje Lot nije znao jer su bili poput običnih ljudi, a to su bili isti oni koji su putovali s Bogom.

Nakon večere pitaju Lota ima li u gradu još obitelji. Ako ima, neka se sklone jer će Bog uništiti cijeli grad. Lot upozori odmah svoje kćeri i zetove, ali oni mu ne povjerovaše pa se vrati nazad kući.

Drugog dana rano ujutro, anđeli upozore Lota da odmah napusti grad jer će ga Bog uništiti. Lot se odmah uputi sa svojom ženom i dvije djevojčice što dalje od Sodome. Naime, anđeli su mu rekli da krene u brdo i da se ne osvrće.

Tako su se uputili što prije kako bi izbjegli oganj. No, Lotova žena se osvrnula pa je odmah bila pretvorena u stup soli. Lot se sa svoje dvije kćeri uspio spasiti došavši u grad Soar.

Sodoma je cijela bila spaljena. Tako je i uništeno sve što je Lot imao. Abraham je vidio oblak dima i znao je da Bog nije mogao naći niti deset dobrih ljudi u tom gradu i da ga je uništio.

Bog je blagoslovio Abrahama i u dubokoj starosti pa mu se tako u 100. godini rodi sin. Nadjenuli su mu ime Izak jer je tako Bog poželio. No, Abraham nije htio da mu se sin oženi jednom od djevojaka iz njihove zemlje jer su se tamo svi klanjali drvenim ili kamenim kipovima. Abraham je htio da se Izak oženi nekom djevojkom iz zemlje gdje su bili njihovi rođaci, tamo gdje se poštivao pravi Bog.

Pošalje zato Abraham na put u daleku zemlju svoga slugu da nađe Izaku ženu. Kaže mu da će mu u tome pomoći Bog.

Uputi se sluga skupa s deset natovarenih deva i s mnoštvom poklona na put. Nakon što je dugo dana putovao, stigao je sluga u grad Abrahamovih rođaka. Stao je do studenca točno navečer kada su djevojke izlazile do grada po vodu. Pošto ih je bilo mnoštvo, sluga je zamolio za pomoć Boga kako bi mu pomogao da nađe onu pravu.

I dosjetio se. Ona koju će zamoliti da mu da da pije vodu iz njezinog vrča, a uz to htjet će i napojiti njegove deve bit će prava Izakova žena. I kako se sluga tako molio, dođe do studenca djevojka imena Rebeka.

Nagnula se kako bi napunila vode u svoj vrč, a sluga je upita bi li mu dala vode da popije on, ali i da napoji svoje deve. Djevojka odmah pristane.

Da bi joj se odužio sluga joj pokloni zlatnu naušnicu i dvije zlatne narukvice i pita je iz čije je kuće i ima li kod nje mjesta za njega i njegove sluge kako bi prenoćili. Ona odgovori da ima mjesta i da je ona Betuelova kći.

Kada je čuo sluga da je djevojka Betuelova kći, jako se razveseli. Znao je odmah da se radi o Abrahamovim rođacima jer Abraham je bio Betuelov stric. Sluga se odmah pokloni Bogu kako bi mu zahvalio što mu je pomogao da nađe ovako dobru djevojku.

Rebeka je žurno otišla kući i sve ispričala majci kako bi se mogla pripremiti za dolazak ljudi. Kada je Rebekin brat Laban čuo sve, brzo je potrčao kako bi pomogao slugama oko deva, ali i oko toga da ih upozna sa svima i uvede ih u kuću.

Sluga se potom predstavi i ispriča cijelu priču zašto je stigao i kako je upoznao Rebeku. Upita može li ona poći s njim i biti Izakova žena. Svi se jako razvesele i pristanu.

Sluga odmah oda zahvalnost Gospodinu te odluči darivati zlatom, srebrom i prekrasnim haljinama Rebeku, ali i njezinu majku te brata.

Prenoćiše oni tako i sljedećeg dana bili su spremni putovati nazad. Iako je Rebekina majka htjela da se Rebeka još malo pripremi za put i da krenu kasnije, Rebeka pristane odmah putovati. Od toga dana, oni je više nisu vidjeli.

Otišla je sa slugama na dalek put k Izaku u Kanaan i postala je njegova žena. On ju je vrlo brzo jako zavolio.

Josipov život

Jakov je imao dvanaest sinova, a jedan od njih bio je Josip. Ako izuzmemo Benjamina, Josip je bio najmlađi od njih jedanaest.

Kada je navršio sedamnaest godina, Josip se pridružio svojoj braći u čuvanju ovaca i koza. Tada je vidio nešto što njegova braća nisu smjela činiti i sve je odmah ispričao ocu. Radi toga, Josipova se braća na njega jako naljute.

Isto tako, Josip je od oca jednom prilikom dobio prekrasan ogrtač pošto mu je Josip bio najdraži. Od tada se braća na njega tako naljute da nisu više mogli niti jednu lijepu riječ s njim progovoriti.

Jedne noći Josip je sanjao kako je cijela njegova obitelj u polju i svi vežu klasje u snopove. Dalje je sanjao da su svi klasovi se stali njemu klanjati. Josipova braća tada su se još više razljutila jer su mislili da Josip aludira na to da bi mu se oni trebali klanjati.

No, Josip je opet sanjao i to da mu se sad klanjaju i mjesec i sunce i svih jedanaest zvijezda. Josipova braća tada se još više razljute jer su mislila da Josipu to znači da bi mu se trebali klanjati otac i majka koji su u snu mjesec i sunce te oni koji su zvijezde. Josipov otac se isto razljutio kada je čuo za san.

Malo nakon toga, Josipova braća odlaze sa stadom u Šekem koji je bio jako udaljen kako bi pronašli pašu za stado. Nakon nekog vremena Jakov kaže Josipu da ode vidjeti kako je njegovoj braći.

Došao je tako Josip u Šekem, ali braću nije našao. Susreo je tamo čovjeka koji mu je bio rekao kako je vidio da su mu braća otišla u Dotan. Kada su braća vidjela da im Josip dolazi ususret, krenu se dogovarati koji će ih od njih ubiti.

Njihov plan bio je da Josipa ubiju i ubace ga u bunar Mislili su reći da ga je rastrgala neka divlja zvijer. No, najstariji od njih, Ruben, nije htio ništa nažao učiniti Josipu. Njegova plan je zato bio da predloži da samo Josipa bace u bunar, ali da mu ništa ne učine. On bi onda kasnije stigao i spasio Josipa i vratio ga ocu.

I tako kada odlučiše napraviti po dogovoru. Kada je Josip pristigao, zgrabiše ga i bace u bunar. Otiđu nakon toga ručati. Tada ugledaju kako im se približavaju trgovci koji su nosili robu na prodaju u Egipat. Juda se dosjeti kako bi mogli prodati Josipa i tako ga se zauvijek riješiti.

Trgovci su pristali na dogovor pa izvrše prodaju Josipa za dvanaest srebrnika. Odvedoše tako trgovci Josipa jako daleko, skroz u Egipat, a braća natope Josipov ogrtač s krvlju jareta. Odnesu Jakovu ogrtač koji zaključi da se radi o njegovom sinu. Oplakivao je svoga sina do kraja života.

U Egiptu, Josipa kupi oficir egipatske vojske Potifar i odvede ga svojoj kući da mu radi kao sluga. Josip je bio blagoslovljen od Boga koji mu je dao snage da marljivo radi te je nakon nekog vremena Josip postavljen i kao nadglednik svih ostalih sluga. Isto tako, Potifar je bio blagoslovljen što je Josipa tako lijepo primio.

Nakon nekog vremena Potifarova žena je zahtijevala od Josipa da učini nešto ružno, a Josip to nije htio učiniti. Ona se na njega razljutila i odlučila mu se osvetiti na način da je rekla svome mužu da ju je Josip htio povrijediti.

Potifar tada baci Josipa u tamnicu. Bog i sada da snage Josipu da sve izdrži pa Josip uskoro bude postavljen i za nadglednika svih ostalih zatvorenika. Uvijek je Bog učinio da Josip postupi onako kako je bilo najbolje u datoj situaciji.

Jednoga dana, faraon se naljutio na svoja dva službenika od koji je jedan bio pekar, a drugi kušač vina te ih odluči zatvoriti u tamnicu.

Jedne noći obojica su sanjali čudne snove i Josip ih je pronašao sljedećeg jutra jako potištene. Upitao ih je što im je te kada su im oni rekli, odlučio im je pomoći. Oni će njemu ispričati snove, a Josip će zamoliti Boga da mu ih objasni.

Josip im objasni snove koji su značili da će pekar biti osuđen na smrt, a kušač vina će biti pušten iz zatvora. Josip im ispriča svoju cijelu životnu priču te kaže kušaču vina da ga se sjeti kada izađe i pokuša mu pomoći. Međutim, kušač vina je na njega odmah bio zaboravio.

Jedne noći faraon je sanjao kako je vidio da iz rijeke Nil izlazi sedam debelih i zdravih krava. Malo nakon toga vidio je kako izlaze i ružne i mršave krave te su one pojele one zdrave i debele.

Ubrzo je usnuo još jedan san. Sanjao je kako je vidio da sedam klasa žita raste na jednoj stabljici. Oni su bili puni zrna. Malo nakon toga, na stabljici se pojave i suha i bolesna zrna koja pojedu ona zdrava.

Faraon je htio saznati što sve ti snovi znače jer ga je to jako uznemirilo. No, nitko mu nije znao protumačiti njegove snove. Kušač vina se tada sjeti Josipa pa pošalje sluge po njega. Josipa oslobode, obriju i obuku u lijepo odijelo te odvedu faraonu.

No, Josip faraonu ispriča kako mu on ne može pomoći, već Bog. Objasni mu na kraju Josip da njegovi snovi znače da će Egipat prvo doživjeti bogato razdoblje kada će zemlja dobro roditi i svega će biti u izobilju, a nakon toga bit će sedam siromašnih i sušnih godina.

Josip predloži faraonu da postavi nadglednika koji će se pobrinuti da Egipćani u sedam bogatih godina skupe dovoljno žita za siromašne godine koje slijede. Faraonu se Josipov prijedlog svidio te Josipa postavi za nadglednika.

Tako je Josip postao nadglednik i vrlo bitan za Egipat. Gdje god je išao ljudi su mu se klanjali, a postao je i jako bogat i moćan. Uzimao je Josip od svih ratara dio uroda te ga pohranjivao za gladne godine koje su trebale uslijediti. Već je bilo toliko skupljenog žita da ga se više nije moglo niti izmjeriti.

Ubrzo su uslijedile i gladne godine te su se ljudi uskoro počeli javljati jer više nisu imali žita. Josip je bio zadužen za prodaju onog prikupljenog žita.

Josipova obitelj je u Kanaanu u to vrijeme isto imala problem sa žitom i gladi. Sve su potrošili i postalo je neophodno da se što prije pobrinu za novo žito kako ne bi ostali gladni. Jakov, Josipov otac, poslao ih je u Egipat. Benjamin, najmlađi od njih ostao je s ocem u Kannanu jer se Jakov bojao da mu se nešto ne dogodi kao što se dogodilo i Josipu.

Kada su Josipova braća stigla u Egipat, došli su do Josipa i poklonili mu se kako bi od njega mogli kupiti žito. To je sve davno prije Josip vidio u svojim snovima. Josipa nisu prepoznali jer je bio odjeven u egipatsku odjeću, no Josip je prepoznao njih.

Ipak, Josip se pravio da ih ne prepoznaje. Čak ih je zatvorio u tamnicu iz koje ih je na kraju pustio i dao im žita, no dao im je i uvjet. U tamnici će ostati Šimun koji će biti jamstvo jer su ostali trebali otići po najmlađeg Benjamina.

Josip im je spremio žito, a povrh njega i novac kojim su žito kupili i oni se tako uputiše kući ni ne znajući da se novac nalazi povrh žita. Kada su stali ne bi li jeli, shvate da se na jednoj vreći nalazi povrh žita i novac. Braću to jako uplaši jer nisu znali kako je novac tamo dospio.

Nakon nekog vremena stigli su ponovo kući te su shvatili da se i u ostalim vrećama nalazi novac. Bili su jako iznenađeni.

Kada su potrošili svo žito, otac im kaže da ponovo krenu put Egipta i kupe novo žito, a i neka vrate novac za koji je smatrao da je zabunom bio povrh vreća. Isto tako kaže im da uzmu darove za upravitelja.

Braća tada kažu Jakovu da se ne mogu vratiti bez brata Benjamina jer im je tako bio rekao upravitelj. Nakon malo oklijevanja, otac pristane i braća se upute u Egipat, ovoga puta i s Benjaminom. Jakov se odmah nakon njihova odlaska molio za njih da se vrate živi i zdravi.

Uskoro su stajali svi pred Josipom koji je svojim slugama rekao da ih odvedu njihovoj kući i pripreme jelo za njih. Braća se tada prestrašiše jer su pomislili da će biti Josipovi robovi te da se više neće vratiti kući, a za razlog posumnjaju da je novac koji je bio na vrećama žita.

Braća sve ispričaju Josipu koji ima kaže da nemaju razloga za brigu te dovede iz tamnice i njihova brata Šimuna.  Sluge im nakon toga daju vode da operu noge i daju im sijeno za magarce. Braća pripreme poklone jer su bili uvjereni da će uskoro s Josipom ručati.

Kada je Josip stigao, ispitao ih je za zdravlje njihova oca te ih je posjeo za stol prema dobnoj starosti. Braća su se čudila kako Josip to sve zna.

Kada su braća bila spremna za povratak, Josip naredi slugama da im pripreme žito i povrh žita ponovo stave novac. Na žito najmlađeg Benjamina neka stave njegov srebrni pehar.

Braća su već bila na putu, kada Josip naredi svojim slugama da krenu za njima i da im daju objašnjenje zašto su uzeli srebrni pehar. Braća su sva bila u čudu jer im nije bilo jasno što bi taj pehar radio kod njih. Sluge otvoriše vreće te pehar pronađu kod najmlađeg među njima, Benjamina.

Braća nisu znala što im je činiti dalje te se upute u društvu sluga nazad do upravitelja Josipa. Josip se i dalje pretvarao da je uvjeren da su oni ukrali pehar. Tada je ustao Juda i progovorio u ime svih.

Ispričao je Juda cijelu priču Josipu i rekao da će njihov otac umrijeti ne vrati li mu se najmlađi sin Benjamin. Zamoli Josipa da mu on bude rob umjesto njegova najmlađeg brata.

Josip tada više nije mogao izdržati te kaže slugama da napuste prostoriju i on krene plakati. Braća su u čudu gledali što se događa, kada im je Josip konačno rekao da je on njihov brat.

Braća se tada krenu grliti i ljubiti, a Josip im kaže da im je sve oprostio. Rekao im je i da je Bog bio rekao da će glad trajati još pet godina i neka dovedu oca da može živjeti s njima u blagostanju. Faraon se isto jako obradovao kada je čuo da su došla Josipova braća.

Josip je pripremio za put svoju braću te je poslao i mnoštvo darova za njihova oca. Otac je jedva mogao povjerovati da je Josip živ. Tada napuste svi svoje kuće u Kannanu i upute se k Josipu u Egipat.