Leteći glasovir

Priča za djecu Leteći glasovir nastala je iz ljubavi prema sviranju. Naime, autorica osim što voli pisati veliko joj zadovoljstvo pruža sviranje upravo na glasoviru. Tako je jednu od priča posvetila baš tom instrumentu.

Priča o letećem glasoviru je vesela, ali pomalo napeta. Autorica je željela djeci približiti što se događa kada netko silno želi svirati glasovir, a tek kasnije shvati kako to nije bio baš najbolji izbor. Ako djeca žele svirati tada moraju s roditeljima razgovarati i dobro odvagnuti čega se sve moraju odreći zbog vježbanja nota. Što se više vježba to je šansa veća da dijete zaista postane vrhunski glazbenik.

U ovoj priči je djevojčica Katarina vrijedno vježbala glasovir dok nije shvatila kako joj je igra s prijateljima u toj dobi puno važnija od vježbanja. Nažalost, kao i kod sporta tako i kod vježbanja nekog instrumenta djeca moraju imati na umu kako je to velika obaveza te nije dovoljno samo povremeno svirati, već je potrebno posvetiti se tome jednako kao i učenju u školi. Ako je ljubav prema sviranju toliko velika, a talent također ne izostaje tada je dijete spremno za upis u glazbenu školu.

Lijepo je naučiti svirati instrument, ali ako se radi samo o hobiju tada bi djeca trebala znati kako se trebaju odnositi prema njemu i odlasku u glazbenu školu.

Vrsta djela: priča za djecu

Tema djela: glasovir u potrazi za vlasnikom koji će se dobro odnositi prema njemu

Mjesto radnje: grad

Vrijeme radnje: zima, proljeće, ljeto

Kratak sadržaj

Jedan je glasovir u prodavaonici strpljivo čekao tko će postati njegov budući vlasnik. Tipke i napete žice su željele da netko napokon svira prekrasne note.

Napokon je stigao i taj dugoočekivani dan kada je glasovir dobio svoga vlasnika odnosno vlasnicu. To je bila djevojčica Katarina koja je upisala glazbenu školu te odlučila postati pijanistica. Od tog je dana djevojčica marljivo vježbala, ali kada bi ugledala djecu kako se igraju u dvorištu više joj glasovir nije bio toliko drag.

Započela je svađa između Katarine i glasovira. Tako je jednom prilikom tužila glasovir mami kako ju je udario pedalom u nogu nakon što je ona iz sve snage lupila po klavijaturi. Drugi puta je pak Katarina notama tresnula glasovir, a treći puta ga je udarila šakom nakon čega je poklopac klavijatura pao ravno na njezine prste te je rekla kako ju je ugrizao.

Glasovir je bio tužan i jadan. On je želio da ga netko voli svirati i uz njega sanjariti te nije podnosio da ga se tuče i mrzi. jedne tople ljetne noći je odlučio pobjeći od djevojčice Katarine kako bi pronašao novi dom. Iz sve snage jezamahnuo velikim i malim poklopcem te poletio kroz otvoreni prozor. Smišljao je kamo bi mogao sletjeti, no nije znao u kojoj kući bi mu moglo biti lijepo.

Jedan je dječak primijetio da nešto čudno leti iznad kuće. Nije znao je li riječ o ptici, zmaju, šišmišu ili možda helikopteru pa je probudio tatu neka provjeri. Tata je uzeo dalekozor i uzviknuo kako je iznad kuće leteći glasovir. Dječak se obradovao i rekao tati neka ga pokuša uhvatiti. Nije to bilo baš jednostavno, no tata se ipak dosjetio kako bi ga mogli dozvati ugodnom melodijom. Uključio je kasetofon i stavio ga blizu prozora kako bi glasovir čuo glazbu. Uskoro je sletio u dvorište, a tata ga je prekrio dekom, privezao konopcem i odgurao u garažu.

Glasovir je dane provodio u garaži. Nije mu se svidjela paučina i ta silna vlaga zbog koje bi mogao navući reumu. Dječak i tata su samo povremeno dolazili u garažu vidjeti je li glasovir još uvijek na svome mjestu i otišli. No, nitko nije željeo svirati na njemu već je tata smišljao što će kupiti nakon što ga proda.

Za vrijeme olujne noći glasovir je pokušao pobjeći iz garaže. To mu je uspjelo tako što se svom snagom zaletio u vrata i na svojim se kotačićima otkotrljao daleko od grada. Nakon takve burne noći stigao je do jedne manje kućice u kojoj je živjela bakica. Ispričao joj je što mu se sve dogodilo, a ona mu je ponudila smještaj pod trijemom. Upozorila ga je kako ona ne zna svirati, ali kod nje može ostati.

Bakica se dobro brinula za glasovir. Kada su stigli zimski dani u njega je složila teglice s marmeladom i ogrnula debelim poplunom te mu na noge stavila deke kako bi sačuvala njegovo zdravlje. Njegova sreća nažalost nije dugo potrajala. U proljeće su ga četvorica odvezla iz bakine kuće i odnijela u neku veliku dvoranu.


 


Stiglo je jutro, a glasovir je stajao nasred pozornice. Napokon će netko svirati na njemu ugodne melodije. Bit će to život kakav je oduvijek željeo. Tada su se u dvorani pojavili dvoje mladića i djevojka te razgovarali o modernoj glazbi, festivalu, žiriju, bijenalu i ostalim terminima koje glasovir nije poznavao.

Kada su otvorili veliki poklopac klavira otkrili su kako se tamo nalazi marmelada. Djevojci je sinula, za nju, izvrsna ideja. Izlit će marmeladu u glasovir te tako proizvesti novu melodiju zbog koje će publika biti oduševljena. Glasovir je negodovao kada je to čuo, odgurnuo djevojku i pobjegao niza stube u velikoj dvorani te izletio na ulicu.

Krenula je jurnjava niz ulicu. Mladići i djevojka su uskočili u automobil kako bi dohvatili glasovir. Bila je to prava strka. Teglice marmelade su počele ispadati iz njega, a ljudi, prometnik i ostali automobili su se sklanjali s puta. Utrka se nastavila sve dok automobilu, u kojemu su se vozili mladići i djevojka, nije pukla guma pa su naglo sletjeli s ceste. Glasovir je uspio stići u slijepu ulicu i naišao na mladića koji se obradovao i zasvirao na njemu. Napokon je zasvirao netko tko to zna. Mladić je tada rekao glasoviru kako studira glazbu, no nema kod kuće glasovir stoga vježba na akademiji. Glasovir se odmah ponudio kako će on biti njegov ako to želi. Mladić je rekao da bi bila krađa kada bi samo tako uzeo glasovir s ulice. U tom trenu mu je glasovir ispričao što se s njime sve dogodilo.

Mladić je odlučio glasovir smjestiti pod svoj trijem dok ne pronađe pravog vlasnika. Pregledao je sve oglase i raspitivao je li netko izgubio glasovir, no nije dobivao nikakav odgovor. Glasovir je bio sretan što je napokon našao dom kod nekoga tko voli svirati.

Mladić je jednog dana priredio zabavu na koju je pozvao bakicu kod koje je nekada glasovir provodio vrijeme, a ona je donijela pregršt marmelade. Mladićeva mama je skuhala čaj i ispekla pecivo za sve uzvanike, a zabava je bila lijepa i vesela. Baš je tog dana djevojčica Katarina prolazila pored kuće gdje se održavala zabava i začula poznati zvuk. Shvatila je kako je to njezin odbjegli glasovir. Otišla je provjeriti je li to zaista njezin glasovir. Porazgovarala je s mladićem i rekla mu kako je to njezin glasovir iz djetinjstva na što je on rekao kako će joj ga vratiti ako želi. Katarina nije željela svoj glasovir jer ionako nije nikada postala pijanistica već balerina, ali bila je presretna što je glasovir sretan i što je pronašao pravog vlasnika koji se o njemu brine.

Mladić je zasvirao baletnu skladbu, a Katarina je zaplesala baš poput balerine. Ljubav se osjetila u zraku, a glasovir se topio od miline.



Likovi: glasovir, Katarina, mladić

Analiza likova

Glasovir – u priči je prikazan kao ljudsko biće s emocijama. Bio je u potrazi za životnim prijateljem koji će rado svirati po njegovim tipkama i brinuti o njegovom zdravstvenom stanju. Lutajući ulicama i bježeći od ljudi naišao je na skromnog mladića koji se bavio glazbom. To je bila prilika za njegov novi život. Smjestio se u mladićevu kuću pod trijem, a kada je jednog dana ponovo susreo Katarinu nadao se kako ga neće htjeti povesti sa sobom doma. Umjesto toga, on je ostao živjeti kod mladića koji se zaljubio u Katarinu.

Katarina – razmažena djevojčica koja nije znala što želi u životu. Isprva je mislila kako će jednog dana postati pjevačica, a tek kada ju je glasovir napustio shvatila je da ipak želi postati balerina. Iako nije voljela svoj glasovir željela je da pronađe vlasnika koji će se dobro brinuti za njega i svirati prekrasne melodije. To se i dogodilo, a i njoj se dogodila ljubav.

Mladić – skroman glazbenik koji je slučajno naišao na odbjegli glasovir. Nakon što mu je glasovir ispričao svoju životnu priču odlučio ga je smjestiti pod trijem i na njemu svirao lijepe melodije. Iako je bio presretan što je napokon imao glasovir na kojemu može svirati provjerio je u čijem je vlasništvu. Nikada nije dobio odgovor na to, ali je zato jednom prilikom kada je organizirao zabavu upoznao Katarinu i saznao kako je glasovir nekada bio njezin, ali je pobjegao od nje. Nije ona bila ta koja bi se bavila glazbog čitvog života, ali je zato bila izvrsna balerina koja je zaplesala uz glazbu koju je mladić zasvirao na glasoviru. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Bilješka o autoru

Željka Horvat-Vukelja rodila se 25. srpnja 1952. u Sinju. Svoje najranije djetinjstvo provela je u Šibeniku, a osnovnu i srednju školu završila je u Zadru. Na studij dolazi u Zagreb gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski i španjolski.

Jezici i pisanje i dalje ostaju djelom njenog života. predavala je francuski u školi i surađivala na izradi nekoliko udžbenika. Piše priče za tisak i radio, igrokaze, romane i slikovnice. Danas radi u Školskoj knjizi kao glavna urednica časopisa za djecu Modra lasta.

Ona je odličan pedagog i često posjećuje škole u kojima sa učenicima stvara priče, odgovara na njihova pitanja i pomaže im riješiti probleme. Od straha stvara stvarno biće sa kojim se djeca mogu našaliti i nasmijati mu se i uči ih kako da budu hrabri i pobijede svoje strahove kroz neobične likove poput brbljave palačinke.