TROJANSKI RAT

Najveci rat,koji je uzdrmao ljude iz doba,danas nama, daleke proslosti,svakako je bio pohod na Troju. Deset godina je trajao taj strasni sukob, u kome su zivote izgubili mnogi heroji. Ahajci i Ajolci, Heleni sa kontinentalnog dijela Grcke,opsjedali su i pobjedili Trojance, Maloazijske Grke. Trojanski rat je, po legendi, zapocet zbog ljubavi lijepe Helene. Medjutim, taj rat nikako nije bio mitski, sto neosporno dokazuju arheoloska iskopavanja, koja su na svjetlost dana iznjela sve sto je Homer opisao u Ilijadi. Danas je svima poznato da su Ahajci presli na suprotnu obalu, sa svom svojom vojskom i opremom kojom su raspolagali, kako bi osvojili plodnu i razvijenu Troju. Bili su to jaki i hrabri borci.Zar, sa takvom vojskom ne bi mogli da ucine svojim neizmjerna bogatstva Troje, da svojim kucama dovedu njihove prelijepe zene i pograbe sve ono najljepse sto je postojalo u Ilionu?Komunikacija ni u kom slucaju nije predstavljala problem. Trojanci su bili ljudi koji su pripadali istom plemenu, i, sta vise, bili su im i rodjaci. Ahajci su raspolagali vojskom od 100. 000-135. 000 ljudi i flotom od 1.186 brodova. U pohodu su ucestvovali svi vladari Ahajaca i Ajolaca. Trojanci su imali izvrsno utvrdjeni grad, a mogli su da se oslone i na pomoc susjednih plemena, od kojih su neka bila helenskog porjekla a neka stranog: Likijci, Misijci, Kikonci, Paflagonci, Frigijci, Karesi, Trakijci, Asirci sta vise i Etiopljani, a moguce i Egipcani. Ovaj veliki rat proslavio je nadaleko cuvene homerske junake: Ahila. lik koji dominira Ilijadom, Agamemnona, Odiseja, Hektora, Parisa i mnoge druge. Anticki istoricari navode da je povod i razlog izbijanja Trojanskog rata, bili potraga za novim zemljistem. Mit koji opisuje nastanak i tok ovog sukoba, upucuje na dogadjaje i cinjenice, koje svakako zasluxuju paznju, i koje obavezno treb spomenuti. Sve je zapocelo prilikom svadbenog veselja, na svadbi Peleji i Tetide.
Trojansko utvrdjenje nalazilo se na planini Ida, nedaleko od Helesponta, kod Crnog Mora. Utvrdjenje su kralju Laomedontu sagradili Posejdon i Apolon. Dogadjaji koji ce u nastavku biti opisani odigrali su se u vrijeme dok je Trojom vladao kralj Prijam, Laomedontov sin, sa svojom suprugom Hekabom. Prijamu je pravo ime bilo Podark, i bio je brat Hesioni, koja je Telamona pratila do Salamine, gdje se za njega udala, i rodila mu Teukara i Ajanta, koji su kasnije ucestvovali u trojanskom ratu. Ahijci i Trojanci, po svemu sudeci, ne samo sto su vodili porjeklo od istih plemena, nego su najcesce pripadali i istim porodicama. U svom utvrdjenju, u Troji, Prijam je zivio sa svojom mnogobrojnom porodicom, i imao je mnogo djece, sto nije zabiljezeno ni za jednog drugog kralja. Imao je pedesetoro sinova, i veliki broj cerki. Prvorodjeni sin bio je Hektor, a zatim redom, Paris, dejofob, Helen, Polidor, Trojilo i dr. A od cerki najpoznatije bile su Kreusa, Laodika, Poliksena i Kasandra koja je bila obdarena vidovitoscu i prprocanskim sposobnostima.Kao sto je prethodno vec bilo pomenuto,Agamemnon, kralj Mikene, ozenio se Klitajmnestrom, a Menelaj njenom sestrom Helenom, Menelaj je vladao Spartom, gdje je docekao Parisa i njegovu pratnju kada su ga posjetili, donoseci mu skupocjene poklone. Kada je Paris ugledao prelijepu Helenu, bio je zadivljen njenom ljepotom. Menelaj je stranog kraljevica docekao sa svim pocastima i obicajima, kojima je iskazao svoju gostoljubivost, ali je vec desetog dana nakon njihovog dolaska morao da otputuje na Kretu. Tada je Paris iskoristijo priliku, i priblizijo se Heleni, koja se nije mogla oduprijeti ljubavi, koju joj je namjenila mocna Afrodita. Zbog toga je primila bogate darove koje joj je Paris donio, i u sred noci posla sa njim. Zaljubljeni par je zatim krisom pobjegao i uspio da se docepa Troje, gdje je proslavljena njihova svadba. Potom je Irida, glasnik bogova, donjela Menelaju na Kretu, glasu o tom dogadjaju. Trojanci, narod koji je bio privrzen religiji i svojoj tradiciji, odmah su podnijeli bogovima zrtvu, prije pocetka Trojanskog rata, kako bi im oni dali neki znak  o buducnosti i ishodu rata. Za vrijeme odrzavanje obreda zrtvovanja, pojavila se jedna zmija cija su ledja bili crvena kao krv. Zmija je izasla iz zrtvenika i uspela se na obliznji platan. Na najvisoj grani nalazilo se gnjezdo vrabaca, u kome je bila majka sa svojim mladuncima. Zmija je progutala svih osam mladunaca, a na kraju i majku. Kada je progutala svih devet vrabaca, Zeus ju je  pretvorio u kamen. Za proroka Kalhanta, ovaj neobican dogadjaj znacio je da ce opsada Troje trajati devet godina, i da ce ona pasti tek desete godine. Troja ili Ilijon, prestasvljala je popriste velikih bitaka, sa ogromnim brojem mrtvih, iako ju je Apolon stitio. Prva zrtva na strani Ahajaca bio je Protesijal. Boginje Atena i Hera, pomagale su Ahajskoj vojsci. U homerovom Epu, Ilijadi, opisani su mogi dogadjaji, koji su se odigrali za vrijeme trojanskog rata. U onima koji su bili najznacajniji, ulogu glavne licnosti, koja se uvjek pominje imao je Ahilej. Poslije Ahilejeve pogibije,  ratnici koji su opsjedali Troju, poceli
su  da se pitaju, hice li im poci za rukom da uspjesno okoncaju taj
rat. Vec je proslo deset godina, pa su pocelida gube nadu, a i
strpljenje ih je polako napustalo. Tada je Odisej, dovitljivi kralj
Itake, smislio kako da ostvare svoje planove, korisiteci se
lukavstvom. Smislio je plan, a nakon dobijene saglasnosti ostalih
vojskovodja, odmah je krenuo sa njegovim sprovodjenjem.
Napravili su ogromnog supljeg konja od jelovine. Kada je konj bio
gotov,  kroz tajna vrata na njegovom trbuhu, u njegovu utrobu, sakrili su se Odisej i jos osam ratnika. Konja su postavili na vidljivom mjestu, u blizini trojanskih zidina, a zatim su pokupili sve svoje stvari, spalili logor i ponovo se ukrcali na svoje brodove. No, nisu otisli predaleko, samo su se sakrili u blizini ostrva Tenede. Trojanci su sve vrijeme pratili pripreme Grka, a zatim i njihov odlazak, ne vjerujuci svojim ocima. Ugledali su, takodje, i drvenog konja, kome su, na pocetku sumnjicavo prisli. Na njemu je stajao natpis da ga Danajci posvecuju boginji Ateni. Uzaludno ih je Kasandra, Prijamova kcerka, upozoravala, predvidjajuci im zlo koje im se spremalo. Niko nije htjeo da je poslusa. Cak je i Apolonov svestenik, Laokont, gadjajuci strelom drvenog konja, opazio neubicajni tupi zvuk u trenutko kada je strijela pogodila trbuh. Pokusao je da upozori Trojance da ne bi trebalo da vjeruju Ahajcima, no sve je bilo uzalud. Dok je on pokusavao da ubjedi Trojance da je u pravu, dvije ogromne zmije koje je poslala Atena, iskocile su iz mora i zadavile, i njega i njegovu dijecu. Trojanci su ovaj dogadjaj protumacili kao znak upozorenja bogova, smatrajuci da ce ih boginja kazniti ukoliko ne prihvate poklon. Medjutim, kada su, kasnije, svi zaspali, iz utrobe trojanskog konja iskocili su Odisej i ostali ratnici. Grcka flota se, u medjuvremenu, vratila sa Tenede, i tada je zapocet strahovit nocni napad na Troju. Ahajci su zatim poceli da upadaju kroz, tada sirom otvorene kapije, i dok su Trojanci shvatili sta ih je snaslo, vec su plivali u krvi. U opstem pokolju koji je zavladao, Odisej je, na Zeusovom zrtveniku ubio Prijema. Grad je bio spaljen i opljackan. Helena se, nakon Parisove smrti, udala za njegovog brata Dejfova, koga je te noci, Menelaj ubio svojim macem. Sa macem u ruci, Menelaj je konacno dospio i do Heleninih odaja. U tom za  nju sudbonosnom trenutku njihovog susreta, Helena je, ocekujuci od svog bivseg supruga samo smrt, stajala mirno, ogoljenih grudi, spremna da primi smrtonosni udarac. No, Menelaj je ispustio mac i bivsi supruznicu su se izmirili uz poljubac. Menelaj je poveo sa sobom zanu koja je donijela toliko tragedije, zenu koja je, jos jednom, iz igre izasla kao pobjednik, zenu zbog koje je vodjen rat, koji je uzdrmao cjelokupni tadasnji svijet.