Kao animirani i karizmatični govornik, Hitler je smatran kao jedan od značajnijih vođa u svjetskoj istoriji. On je uspio angažirati njemački vojno-industrijski kompleks u izbavljanju države iz ekonomske depresije koja je vladala nakon završetka Prvog sjetskog rata, a u svom zenitu, imao je vlast nad većinom Europskog kontinenta.
Hitlerov pokušaj stvaranja Velike Njemačke (Grossdeutschland), prvo mirnim putem preko lobiranja i kroz stvaranja pritiska kroz njemačko življe putem masovnih pokreta i referenduma u okolnim zemljama. U malom rasponu uspio je pripojiti Austriju (Anschluss) te pojedine dijelove Cehoslovacke sa njemačkim življem. Invazijom na Poljsku 1939. nakon propalog pokušaja da kroz pritiske povrati teritorije izgubljene nakon Prvog svjetskog rata, izbija 2.svjetski rat gdje je u nešto manje od punih 6 godina sukoba između bloka Osovina i Saveznika proizvedo razaranje velikog dijela Europe. Hitler je takođe smatran glavnim ideologom rasne politike nacističke Njemačke, kao i idejnog pokretača politike istrebljenja naroda i rasa u Holokaustu. Hitlerov san - stvoriti hiljadugodisnji Rajh, idealnu državu u kojemu bi njemački narod imao apsolutnu vlast - slomio se 30.aprila 1945. kada je Hitler izvršio samoubojstvo u svom bunkeru, ispred nadiruce sovjetske Crvene armije.
Djetinjstvo
Adolf Hitler je rođen u austrijskom graničnom gradu Braunau u 18:30 20.aprila 1889, kao četvrto od ukupno šestero djece carinika Aloisa Hitlera i njegove žene Klare (rođene Pölzl). Od sve djece preživjeli su on i sestra Paula. Zbog posla porodica Aloisa Hitlera preseljavala se često: prvo iz Braunaua u Passau, zatim u Lambach te naposlje u Leonding bei Linz. U osnovnoj školi Hitler je bio dobar učenik, dok je pri upisivanju u srednju školu 1900 u Linzu dva puta trebao ponoviti prijemni ispit, a ponavlja i prvi razred. Dok je bio u srednjoj školi Hitler biva opčinjen Pan-germanskim pokretom i predavanjima profesora Leopolda Poetscha. Pan-germanski pokret je snažno utjecao na Hitlera i stvaranje njegova mišljenja. U januaru 1903. umire Hitlerov otac Alois, dok 4 godine kasnije u decembru 1907. od raka dojke umire Hitlerova majka Klara.
Prvi svjetski rat
Nedugo poslije majčine smrti, s 18 godina života Hitler napušta Linz i odlazi u Bec, u nadi da će postati likovni umjetnik. Kao siroče dobivao je mirovinu, a dodatne prihode zarađivao je radeći ilustracije kuća i zgrada po narudžbi. Hitler se prijavio dva puta na prijamni ispit u školi primijenjenih umjetnosti u Beču, ali u oba pokušaja nije prošao. Godine 1910., kada je naslijedio nešto novaca od pokojne tetke, gubi mirovinsku potporu. Nasljeđeni novac je ubrzo potrošio, te bez zvanja i stalnog posla Hitler preživljava preslikavajući scene sa razglednica koje je prodavao na trgovima, živeći u hostelima za beskućnike. Kad bi mogao, posjećivao je operu i čitao. Tijekom ovog života na rubu egzistencije u Beču, Hitler se razvio u antisemita, a nadahnuće je dobivao preko tada aktivnog antisemitskog publicista kao Lanz von Liebenfels te političara kao Karl Lueger, tadašnjeg gradonačelnika Beča. Kroz svoj život na dnu, te kroz utjecaj antisemitskoga tiska i političara Hitler je oblikovao mišljenje kojem su figurirali tobožnja rasna superiornost germanske "rase" ("Arijevska rasa"), poimanje istorije kao povijesti rasnih borbi, te vjerovanje da su Jevreji prirodni neprijatelji "arijevske rase" i osnovni problem za loše stanje u njemačkoj i austro-ugraskoj ekonomiji. Mržnja prema Jevrejima ili antisemitizam je bio duboko ukorijenjen početkom 20. vijeka u mnogim europskim zemljama; Austro-Ugarska nije bila izuzetak. U Beču, prije Prvog svjetskog rata, živjela je oveća jevrejska zajednica koja je uključivala i mnoge ortodoksne Jevreje koji bijahu lako prepoznatljivi po odijevanju i ponašanju (crni kaftani, govor na jidišu itd.) Jevrejii su također bili aktivni u kulturi, ekonomiji,nauci i bankarstvu- daleko natprosječno u odnosu na postotni udio u stanovništvu.
Gornji odlomak je ukratko prepričana Hitlerova kvazibiografska ispovijest iz njegova djela "Mein Kampf". No, moderni istoričari (prije svih najvažniji savremeni autoritet za Hitlera, britanski istoričar Ian Kershaw) smatraju da je do formiranja Hitlerova mišljenja došlo kasnije, tek u 1920-ima u ozračju frustracija izgubljenoga 1. svjetskoga rata, te da je Hitler unatrag projicirao osnovne točke svoga političkoga programa (rasnu mitologiju temeljenu na vulgarnom socijalnom darvinizmu, antisemitiszmu i pangermanizam, slavofobiju i nacionalni ekspanzionizam). Za bečko razdoblje nema potvrđenih iskaza o Hitlerovim navodnim animozitetima i preferencijama.
Hitler se 1913. seli u Muenchen kako bi izbjegao služenje vojnog roka u Austro-Ugarskoj vojsci, no nedugo poslije biva uhićen od habsburških vlasti, te poslije medicinskog prijegleda proglašen nesposobnim za vojnu službu. S vojnom otpusnicom vraća se u Munchen i ulaskom Njemačkog carstva u 1. svjetski rat dragovoljno prilazi Bavarskoj vojsci u avgustu 1914. Bio je na bojištima Francuske i Belgije kao kurir i pismonoša. Iako je Hitlerova vojna služba bila primjerna, zbog toga što nije bio njemački državljanin nikad nije bio unaprjeđivan iznad čina kaplara. U službenim izvještajima Hitler bijaše dva puta pohvaljen za hrabrost na bojištu, te je odlikovan Željeznim križem druge klase u aprilu 1915, a u avgustu 1918. dobija Željezni križ prve klase (kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje). Kraj rata Hitler dočekuje u bolnici na bojištu gdje se liječio od kratkoročnog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom na bojišnici. Šokiran kapitulacijom carske Njemačke u novembru 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemačka vojska nije bila poražena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su činili ratni profiteri, Jevreji, socijalisti i razni nenjemački "unutrašnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajuće strukture.
Nema komentara:
Objavi komentar