Romanika

Romanika
Tri su glavna nositelja društvenog života: plemstvo, svećenstvo i grañanstvo, a
simboli kakvima bismo mogli prikazati tu trodijelnu moći bili bi plemićki
dvorci (feudalnim bugovi), samostani i gradovi.
Stupnjevita kompozicija istočnoga dijela romaničke crkve prikladan je slikoviti
model ustroja feudalnoga srednjovjekovnog društva.
Dva zakona što vladaju tadašnju arhitekturom, ali i likovnim umjetnostima u
cjelini, mogli bismo zvati zakonom zbrajanja (adicije) i podreñivanja
(subordinacije).
Zakon zbrajanja znači da se neku veću cjelinu slaže tako da uvijek jasno
prepoznajemo dijelove od kojih je sastavljena i imamo dojam kao da bi ti
dijelovi mogli i samostalno postojati.
U arhitekturi grañevine su cjelovite i povezane iznutra, dok je izvana osobito
naglašena samostalnost svakoga prostornog dijela.
U slikarstvo se često jedan prizor dijeli na nekoliko susjednih polja, tako da
cjelina kompozicije nastaje, zbrajanjem (adicijom) susjednih samostalnih i
okvirnih polja.
I romanički reljefi komponirani su po jednakomu načelu. Cijelina se dijeli na
niz manjih polja, svako uokvireno tako da je razmeno samostalno. Primjer:
vratnice Splitske katedrale, Andrija Buvina početak 13. stoljeća - 1214.
U romanici arhitektura je nositelj izraza, a njoj se podreñuju kiparstvo i
slikarstvo.
Romanika-arhitektura
Zakon podreñenosti
načelo je zakona subordinacije ili podreñenosti: veću cjelinu slažem se tako da
se postupno sve manji dijelovi podrede većima.
Primjer: S. Sernine u Toulouseu.
Regionalni primjeri arhitekture u Francuskoj
Grupa crkva u Akvitaniji, južno od Poitoua - križni tlocrt, velike kupole nad
uzdužnim i poprečnim krakom, te nad križištem. Oblik bizantinskih kupolnih
crkva s tlocrtom u obliku križa.
Normandija na sjeverozapadu. Jednostavni oblici bez raščlanjenost i reljefnoga
ukrasa. Dojam snage i čvrstoće. Primjer: sv. Petar, Caen.
Pokrajina Poitou - crkve su prekrivene sitnim reljefnim ukrasom, a pročelje
raščlanjeno trima lukovima poput rimskih trijumfalnih. Nemaju zvonike nego
male valjkaste kule. Primjer:
Notre Dame, Poitiers.
Njemačka i talijanska romanika
Osobitosti je njemačkih romaničkih crkva da su komponirane simetrično:
pročelje iz začelje je oblikovano jednako. Najočigledniji je adicijski sustav u
tlocrtu crkve sv. Michaela (1033.) u Hildesheimu u Njemačkoj. Dobri su
primjeri crkve Marija-Laach, katedrale u Mainzu i Bambergu.
Talijanska romanika najbolje izražava romaničko načelo prošlosti u arhitekturi.
Romanike se u svemu izražava plohom.
Primjer: osmerokutna krstionica u Firenci, 12. stoljeće i pročelje crkve San
Miniato al Monte u Firenci. Sve je linearno i plošno na pročeljima grañevina
toga doba.

Romanika-kiparstvo
-Razdoblje procvata umjetnosti reljefa
-zakon kadra, plošno oblikovanje
-plitki reljef linearno ili grafički oblikovan
-ukočeni likovi postavljeni frontalno ili u poluprofilu
Skulptura se najčešće pojavljuje kao sastavni dio graditeljstva, ponajprije
sakralne arhitekture.
Ima dekorativnu ulogu i uglavnom vjerske motive.
Umjetnici se strogo pridržavaju postojećih pravila i ostavlja im se malo slobode
u likovnom tumačenju biblije.
Reljefi i skulpture u crkvi se uglavnom nalaze na glavnom pročelju i to oko
portala, gdje je uglavnom prikazivan Krist u slavi, koji je takoñer čest motiv i
romaničkom zlatarstvu, zidnom slikarstvu ili minijaturama.
Zakon kadra ili okvira u romaničkoj skulpturi znači da se kompozicija reljefa
podreñuje obliku arhitektonskog okvira unutar kojega jest.
Romanički portali doimlju se kao sastavljeni od tri ili više postupno sve manjih
otvora, odnosno kao da je zid crkve trostruk ili još deblji.
Romanika-slikarstvo
Plošnost
linearnost
primjena vertikalne perspektive
metoda redukcije
skromna ljestvica boja (zemljane boje)
Linearnost znači da slikar redovito najprije nacrta prizor, a potom bojom
ispunjava pojedine površine ili polja (oštro odrezana ploha).
Prostor je zamijenjen plohom.
Likovi se često polažu na zlatnu pozadinu, koja svojim sjajem i plemenitošću,
izaziva dojam da su na drugome svijetu, na nebu.
Planovi prostora što su po dubini jedan iza drugoga prikazuju se poput obojenih
traka, jedan iznad drugog (vertikalno).
Romanika u hrvatskoj
Istra, Primorje i Dalmacija.
Neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru
Crkva svetog Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu
crkva svetog Andrije na Rabu
crkva svete Marije u Zadru s ranoromaničkim zvonikom (monofore i bifore)
Sveta Eufemija u Splitu
crkva svetog Martina u svetom Lovreču u Istri
crkva svetog Nikole u blizini Zadra (križno-rebrasti svod)
crkva samostana svetog Krševana u Zadru
Katedrale Senj, Krk, Rab, Zadar i Trogir.
Radovanov portal prikazuje Roñenje Djeteta kao obećanje spasa ( oprosta ) od
Prvoga grijeha ( Adam i Eva ).
Porušena crkva u Rudinama kraj Požege, kapiteli (stilizirane reljefne glave).
Zlatarstvo je takoñer ostavilo brojna dijela - relikvijare i moćnike, križeve i
ostale liturgijske predmete u crkvenim riznicama Raba, Nina, Zadra, Splita i
Dubrovnika.
Od zidnoga su slikarstva najveća i najbrojnija dijela očuvana u Istri: sv. Foška
kraj Peroja, sv. Mihovil na Limskom dragom, sv. Jeronim u Humu, sv. Martin u
Svetom Lovreču.
Istra je tipično granično područje u kojem se miješaju utjecaji umjetnosti
istočne i zapadne Europe.
Gotika
Gotika je razdoblje razvijenoga ili kasnog srednjeg vijeka (13. i 14. stoljeće).
Romanika
Arhitektura - vodoravni smjer prostiranja (horizontala)
Zid
Što manji otvori
Skulptura-jednostavno zaobljena
Plošni reljef
Slikarstvo - ploha i linija, skromno po bojama
Jednostavnost
Adicija i subordinacija
Gotika
Arhitektura - okomiti smjer prostiranja (vertikala)
Vitrail - raznobojni staklenih prozor
Što veći otvori
Slobodna skulptura
Skulptura-snažni kontrasti svjetlosti i sjene
Slikarstvo-izrazito šareno, komplementarne boje
Složenost, kasnije i pretrpanost
Jedinstvo
Umjesto samostana, u gotici su gradovi postali žarištima kulture- "slobodan
kraljevski grad"
Gotika – arhitektura
Smjena romaničkog načela zbrajanja samostalnih dijelova s gotičkim načelom
ujedinjavanja u nerazdvojnu cjelinu
Sve što se u romanici izdvajalo ovdje se povezuje i stapa u jedno
Transept ne strši i poravnava se s vanjskim obodom
Nema više pojedinačnih apsidiola, sve su se stopile u jedinstven polukrug.
Romaničku trodijelnu i četverodijelu vodoravnu raščlambu zida sa naglašenim
vijencima i vodoravnom protegnutošću, u gotici zamijenjuju dva niza arkada i
prozora koji se silno izdužuju i stvaraju dojam jedinstvena potiska prema gore.
Najpoznatiji su zvonici njemačkih Katedrala u Freiburgu i Ulmu.
Katedrale postaju jednobrodne, pa postižu savršeno jedinstvo prostora.
Teta Drole su znak napretka i moći grada, ali i samosvijesti i ponosa grañana.
Jednostavne i zdepaste vanjske potpornje zidova (kontrafore) zamijenjuje
gotička skeletna konstrukcija ili kostur s popunom od stakla.
Slobodni zidari-neovisni o feudalnim moćnicima koji su se slobodno selili.
Koriste kvadraturu i triangulaturu kruga u gradnji (proporcionalno projektiranje)
i u stvaranju vlastitog pečata-potpisa.
Tri faze:
rana - jednostavnost i čistoća oblika
klasična - ispunjenje svih težnji
kasna gotika - pretrpanosti ukrasnu (cvjetna gotika-gotico fiorito-italij,
plamena-flamboyant-francuska)
Humanizam-sve što je usmjereno čovjeku
Prebacivanje pozornosti sa Božanskog i vječan ka samome sebi i svojoj
prolaznost. Trema Kristove muke zamijenjuje Kristovu slavu.
Pojava tema iz svakidašnjeg života (sve je više slika s prikazom gradova,
pojedinih grañevina i prirode). Zbog zanimanje za osobnim izgledom svakog
čoveka razvija se portret.
Premještanje propovjedaonice na sredinu bočnoga zida (crkva sv. Franje u Puli).
Mrtvački ples (tema koja se pojavljuje nakon strašne kuge 1340.) - pučka
kritika feudalnog sustava. Vincent iz Kastva crkva sv. Marije na Škrilinah kraj
Berama.
Gotika-kiparstvo
U kasnogotičkoj umjetnosti pojavljuju se dvije usporedne struje gotovo
suprotne - gotički naturalizam i gotički idealizam.
Gotički naturalizam je smjer nastao kao rezultat pomna promatranja ljudi,
prirode (lat. natura) i predmeta. Teme su uglavnom različiti prizori muka
(martirija) Kristovih i drugih kršćanskih mučenika. Okrutnost mučitelja
naglašava se iscerenim licima, razjapljenim ustima, a sve je naglašeno
kontrastima boja i svjetlosti i sjene, izazivajući nelagodan, žalostan, pa i
tragičan dojam.
Gotički idealizam, naprotiv, nastoji postići što ugodniji dojam blagosti i vedrine.
Teme su Bogorodica s djetetom, roñenje i prizori iz Kristova djetinjstva i slične
vedre zgode iz evanñelja.
Korjenita promjena u kiparstvo je da se umjesto plošnih likova kipovi posve
osamostaljuju od zida. Ti brojni kipovi služe prikazu svekolikoga znanja i
vjerovanja toga doba. Skulpture i reljefi su bili poredane prema strogo
odreñenom poretku, što je izražavalo poimanje svijeta i čovjeka u to doba.
Humanizam gotike-veliki dio sadržaja u likovima i prizorima odnosio se na
čovjeka, a ne na svece i božanske likove. Svakidašnji život čovjeka prikazivao
se u prizorima 4 godišnja doba i 12 mjeseci.
U ranoj su gotici likovi veoma izduženi. Zatim postaju zaobljeniji i živahniji s
blagim arhajskim smiješkom. Potom će ukočeno držanje zamijeniti kipovi su
nagibom tijela na jednu, a glave na drugu stranu, pa će se izvijati u krivulji S -
gotička S linija. U kasnogotičkom razdoblju počinje pretjerano ukrašavanje -
nagomilavanjem nabora odjeće.
Radovanova Luneta - primjer rano gotičkoga stila.
Gotika - slikarstvo
Nakon plošnog prikazivanja u romanici, likovi u slikarstvu gotike dobivaju
volumen i prividan prostoru u kojemu će se kretati.
Ponajbolji primjer je Giotova freska s prizorima iz evanñelja u Arena kapeli u
Padovi (1305.).
U oblikovanju volumena i prostora najčešće se primjenjuje obrnuta perspektiva
u kojoj se bočne stranice predmeta proširuju prema dubini, umjesto da se suzuju.
U gotičkom slikarstvu primjećujemo dvije značajke:
pojavu opširna i iscrpnog opisivanje svake zgode
veza sa suvremenim stripom-pojedini likovi drže u ruci razvijeni svitak (lat.
rotulus) na kojemu su ispisani izgovorene riječi.
Najveća novost je vitraj, vitro (franc. vitrajil, vitraux) slika sastavljena od
djelova raznobojnoga stakla, doslikana kistom. Staklo je meñusobno povezano
olovnim okvirima.
U velikim dvoranama pojavljuju se zidne tapiserije (franc. tapis = tepih), slike
vezene vunom na platnu često sa svjetovnim temama plemićkih povorki i
lovinih prizora. Odisale su otmjenošću.
Jedna od najljepših i najvećih u 14. stoljeću s prizorima iz apokalipse, očuvana
je u katedrali Angersu (Francuska).
Zidne slike gradske vijećnice u Sieni - A. Lorenzetti - dvije kompozicije s
temom dobra i loša vlada.
Minijature što su ih početkom 15. stoljeća slikala braća Limbourgh u časoslovu
burgundskoga vojvode od Berryja prikazuju 12 mjeseci u godini. Na minijaturi
za siječanj, lik vojvode je tako uvjerljiv da ga pouzdano prepoznajemo-to je,
dakle, njegov portret.