Doživjeti stotu

Uvod

Dosezanje brojke sto u životnom kalendaru oduvijek je fasciniralo ljudsko društvo. Svaki takav “podvig” uvijek je popraćen medijskom pozornošću kao nešto iznimno i u svakom slučaju, jako rijetko. Međutim, kako se povećava prosječna životna dob stanovništva, povećava se i broj stogodišnjaka. Procjenjuje se da je ukupan broj stogodišnjaka (engl. Centenarians) u svijetu oko 450 000, a superstogodišnjaka (engl. Supercentenarians), tj. osoba starijih od 110 godina, oko 30.
Činjenice i legende o dugovječnosti

Dugovječnost i besmrtnost oduvijek su zaokupljali ljudski um poput nerješive zagonetke za koju se svejedno pokušava naći rješenje. Iz svih legendi i priča o tim pokušajima nastale su ideje o raznim napicima, eliksirima i pilulama života. Sličan je slučaj i s alkemijom, kojoj je osim pronalaženja načina kako pretvoriti obične metale u zlato i srebro, drugi zadatak bio upravo pronalaženje načina da se beskonačno produlji ljudski život. Poznati engleski filozof i znanstvenik Roger Bacon vjerovao je da je zlato otopljeno u kraljevskoj vodi pravi eliksir života (kraljevska voda ili aqua regia je mješavina koncentrata klorovodika i nitritne kiseline, koja ima sposobnost otapanja plemenitih metala).

U čemu je tajna dugovječnosti? Univerzalnog odgovora nema, međutim u novije vrijeme razna medicinska i sociološka istraživanja usmjerena su na pronalazak ključa života ispitujući fizičko i mentalno zdravlje stogodišnjaka, njihove gene, način života. Tajna vjerojatno leži u kombinaciji gena, stila i uvjeta života te, uvijek neizbježne, sreće (sreće u smislu da su uspjeli izbjeći za život pogubne ozljede ili zaraze), ali krajni “rok trajanja” čovjeka još uvijek nije određen.



Jeanne Calment 1915. godine u dobi od 40 godina

Sve do 20. st. točne podatke o rođenju, a time i starosti neke osobe bilo je teško utvrditi budući da se takvi podaci nisu ažurno vodili. Unatoč tome, postoje priče o “superstarim” ljudima tijekom povijesti. Najpoznatiji sinonim dugovječnosti zasigurno je Metuzalem, biblijski lik koji je navodno živio 969 godina. Otud i potječe poznati i općeprihvaćeni kompliment da je netko star kao Metuzalem. Nešto kraće su, prema istom izvoru, živjeli njegov praunuk Noa i prvi čovjek, Adam. Postoji još sličnih primjera dugovječnosti, npr. zaštitnik Irske, St. Patrick živio je, prema nekim izvorima, 122 godine, a Englez Thomas Parr 152 godine, ali oni su u usporedbi s Metuzalemom bili tek mladići. Slične priče nalazimo i u drugim dijelovima svijeta.

Smatra se da je sve do 20. st. bilo relativno malo šansi da netko živi više od stotinu godina, što je i razumljivo s obzirom da je očekivano trajanje života stanovništva svijeta bilo u prosjeku 50 godina. Prve prave dokaze o najstarijim osobama na svijetu nalazimo u 20. st. i to tek nakon što je njihova starost stvarno potvrđena. Danas je prosječno očekivano trajanje života puno dulje (oko 70 godina), a šansa da se doživi 100 godina u većini razvijenih zemalja procjenjuje se na 1:20 000 ili 0,005%. Popis stanovništva u SAD-u pokazao je da su 78% stogodišnjaka činili bijelci (ne uključujući Hispanoamerikance), a 16% Afroamerikanci.

Tvrdnje da je maksimalni životni vijek čovjeka 120 godina opovrgnula je Francuskinja Jeanne Calment, koja je umrla 1997. godine u dobi od 122 godine i smatra se jedinom osobom koja je živjela duže od 120 godina. Najstariji živući muškarac trenutno je Španjolac Joan Findavets Moll, koji je rođen 1889. godine i uskoro će napuniti 114 godina, dok je nastarija žena Japanka Kamato Hongo, koja je rođena 1887. godine i danas ima 116 godina. Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj su bile 84 osobe starije od 100 godina (0,002% ukupnog stanovništva Hrvatske), od čega 21 muškarac i 63 žene.



Jeanne Calment 1995. godine u dobi od 120 godina

Pokušajmo zamisliti život jednog stogodišnjaka rođenog 1900. godine u Zadru. U svojih sto godina života u Zadru ta osoba je de facto živjela unutar Austro-Ugarske monarhije, Kraljevine Italije, SFRJ i Republike Hrvatske, proživjela je dva svjetska rata te Domovinski rat. U djetinjstvu ta je osoba živjela u svijetu gdje su automobil i električna energija bili rijetkost i privilegija; superbrzi avioni i automobili, let u svemir, mobilna telefonija, internet, bili su tada prava znanstvena fantastika. Međutim, ne samo da je ta osoba i to doživjela, nego danas, na početku 21. st. živi u svijetu gdje ni ljudski genom više nije nepoznanica.
Zaključak

S obzirom na brzi napredak medicine i tehnologije, možda se jednog dana i riješi tajna dugog ili beskonačnog života, ali onda se postavlja pitanja: “Tko uopće želi živjeti vječno?”.