Održivi razvoj dobio je šire društveno značenje u izvješću Naša zajednička budućnost, koje je objavila UN-ova Svjetska komisija za okoliš i razvoj 1987. godine, poznatom još kao Bruntland Report (Springer i Springer, 2008). Izvješće definira održivi razvoj kao onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjeg naraštaja, s time da ne bude ugrožena mogućnost zadovoljavanja potreba budućih naraštaja (Černe, 1993).
Tri su osnovne komponente održivog razvoja: društvena održivost (potvrđuje se osiguravanjem učinkovite obrane identiteta i ukorijenjenosti), gospodarska održivost (sposobnost nekog sustava da se svojim načinom funkcioniranja obnavlja i razvija i tako ostvaruje dobit) i održivost okoliša (iskazuje se putem sposobnosti nekog društva da se dugoročno samoobnavlja u temeljnim ekološkim karakteristikama na kojima počiva) (Lay, 2007).
Općina Brinje zauzima sjeverno područje Ličko-senjske županije (sl. 1.). Površina općine je 358,20 km2, a promatrani prostor ima 4 108 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2001. godine. Općina Brinje sastoji se od 12 naselja: Brinje, Glibodol, Jezerane, Križ Kamenica, Križpolje, Letinac, Lipice, Prokike, Rapain Klanac, Stajnica, Vodoteč i Žuta Lokva. Područje općine nalazi se na važnom prometnogeografskom položaju između prostora sjeverozapadne Hrvatske i Primorja, odnosno Dalmacije. Rubni smještaj općine Brinje unutar cjelokupnog ličkog prostora rezultira gravitacijom ovog područja prema razvijenim regijama i velikim urbanim središtima smještenima zapadno i sjeverno (Rijeka, Karlovac, Zagreb) s kojima je povezuju relativno dobre prometne veze. Slabija gravitacija stanovništva u pravcu regionalnog središta – grada Gospića – rezultat je nedovoljne razvijenosti funkcija toga središta, bez obzira na to što grad Gospić već duže vrijeme obavlja funkciju regionalnog središta Like.
Kao i sama problemska regija Lika, i općina Brinje okarakterizirana je prevlašću starog stanovništva u dobnoj strukturi, već dugo prisutnom emigracijom, sporim gospodarskim razvojem, malim seoskim gospodarstvima s otežanim pristupom tržištu, pogođenošću Domovinskim ratom i nezaposlenošću.
Karta općine BrinjeSl. 1. Općina Brinje smještena je između planinskih masiva Velebita i Male Kapele (Veliki atlas Hrvatske, 2002)
Prostor općine predstavlja gorsko-planinsko područje sa većim brojem polja – gorskih visoravni smještenih između planinskih masiva Velebita i Male Kapele (sl. 2.). Nadmorska visina pojedinih naselja u Brinjskom kraju varira pa za samo Brinje ona iznosi 481 m, što je i najniža vrijednost, dok se Letinac nalazi na visini od 630 m. Takve prirodno-geografske karakteristike rezultirale su činjenicom da preko prostora općine Brinje prolaze značajni prometni koridori (prema Zagrebu, Otočcu i Senju – Rijeci) (Krpan, 1995.). Klima je izrazito kontinentalna te je zbog temperaturnih inverzija ovo jedan od najhladnijih krajeva u Hrvatskoj, gdje su ljeta kratka i sušna, a zime duge i snježne.
Vegetacijske karakteristike uvjetovane su reljefom i klimatskim faktorima. U tom smislu se vegetacijski izuzetno bogato područje općine može podijeliti na brdska i planinska područja pokrivena uglavnom visokom šumskom vegetacijom, te područja polja u kršu i riječnih dolina definiranih uglavnom kao poljoprivredni prostor.
Brinjsko polje u kršuSl. 2. Brinjsko polje u kršu (snimljeno 16.8.2009.)
U Brinjskom kraju tla su pretežno smeđa, a geološka podloga je karbonatna, prevladava vapnenac. Opće je obilježje tla u Brinjskom kraju da ono sadrži nedovoljno vapna, da je propusno pa ne zadržava zimsku vlagu ni podzemne vode, te su stoga suše česte već i nakon što nema kiše 14 dana (Krpan, 1995).
Vode pripadaju jadranskom i crnomorskom slivu čija vododjelnica teče od sjeverozapada ka jugoistoku, nepravilno slijedeći kapelskosredogorski niz. Osnovu hidrografske mreže čine porječja nekadašnjih ponornica Like i Gacke, koje su prirodno završavale u ponorskim zonama, a izgradnjom hidroenergetskog sustava HE Senj i Sklope glavnina voda se prevodi i skreće na postrojenja hidroelektrane Senj.
Demografski razvoj općine Brinje, gledajući razdoblje od popisa 1900. godine do danas, nije bio ravnomjeran. Jasno se izdvajaju dva karakteristična razdoblja: prvo do 1910. godine (razdoblje porasta), a drugo od 1910. godine (razdoblje kontinuiranog pada) pa sve do danas. Godine 1910. zabilježen je apsolutno najveći broj stanovnika na području koje danas zauzima općina Brinje (18.253 stanovnika). Poslije toga, sve do danas, broj stanovnika se stalno smanjuje, iako različitim intenzitetom. Najveći apsolutni pad broja stanovnika zabilježen je u razdoblju 1931.-1948. godina (pad od 2.981 stanovnika), uzrokovan između ostalog i II. svjetskim ratom, iako je najveći prosječni pad broja stanovnika bilježen u razdoblju 1991.-2001. godine, u kojem je broj stanovnika općine Brinje smanjen za čak 32%.
Dobni sastav stanovništva općine Brinje rezultat je dugotrajnog selektivnog iseljavanja mladog stanovništva i ratnih gubitaka. Staro stanovništvo karakterizira niža proizvodnost rada i manjak poduzetničkog duha, tradicionalizam i otpor prema inovacijama. Zbog toga ono nikako ne može biti nositelj razvojnih procesa.
S modernizacijom društva povećavaju se zahtjevi za višom razinom obrazovanja stanovništva. Iako su za općinu Brinje trendovi većinom pozitivni u zadnjem popisnom razdoblju, oni su veoma blagi. Zabrinjavajući je pad udjela visokobrazovanih izuzev središnjeg brinjskog prostora: oni bi trebali biti akcelerator gospodarskih promjena.
Niska prirodna nosivost krških područja Hrvatske, a tako i općine Brinje, došla je do izražaja u razdoblju prevlasti tradicionalnog gospodarstva, temeljenog na ekstenzivnom stočarstvu i polikulturnom poljodjelstvu, u uvjetima brzog porasta broja stanovnika tijekom druge polovice 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Rastući nesklad između prekobrojnog stanovništva i ograničenih potencijala krške prirodne osnove odrazio se u sve većoj agrarnoj prenaseljenosti i gospodarskoj pasivnosti krških područja. Takva, krizna obilježja društveno-gospodarskog razvoja potakla su iseljavanje stanovništva, koje se nastavilo do najnovijeg vremena (Pejnović, 2005).
Unatoč određenoj dosadašnjoj prometnoj izolaciji, u odnosu na glavne prometne pravce, koji su se kretali u koridorima Zagreb – Rijeka i Zagreb – Karlovac – Gračac – Zadar (Zagreb – Karlovac – Slunj – Bihać – Split) ovo je područje prometno izuzetno interesantno, radi prometnog povezivanja kontinentalnog i obalnog prostora Hrvatske (sl. 3.). To znači da će prometnogeografske komponente položaja općine unutar cjelokupne Republike Hrvatske imati pozitivan odraz i na budući prostorni razvoj općine Brinje.
Autocesta A1 Zagreb-Split
Sl. 3. Autocesta A1 Zagreb-Split na području općine Brinje (snimljeno 16.8.2009.)
Izgradnja autoceste kroz Zapadnu Liku pokrenula je dalekosežne razvojne promjene u ovom slabije razvijenom i depopulacijom zahvaćenom dijelu Hrvatske, ali i ostavila odgovarajuće negativne posljedice u krškom okolišu. Takve geoekološke posljedice neposredno su uočljive u „ekološkim ranama“ kao rezultat eksploatacije mineralnih sirovina, krčenju šumske vegetacije i ugrožavanju krškog vodonosnika onečišćenim vodama.
Visoko rizičan krški okoliš Zapadne Like nalaže potrebu provođenja strogih mjera praćenja i kontrole svih pojava, kako od strane struke, tako i „osluškivanjem“ lokalnog stanovništva. Povezano s tim, nužno je provoditi stalne mjere zaštite izvorišta pitke vode, tla i šuma, životnih zajednica, te krajobraza i kulturnih dobara. Sustavno provođenje tih i drugih mjera preduvjet je zaštite okoliša, ali i prirodne i kulturne baštine, kao zaloga revitalizacije i budućega, za očekivati je, dinamičnijeg razvoja ovog višestruko važnog dijela Hrvatske.
Ograničavajući čimbenik razvojnih procesa je, međutim, konstantna depopulacija naselja, pri čemu selektivnim migracijama u općini Brinje ostaje stanovništvo uglavnom nepovoljne dobne i obrazovne strukture.
Unatoč očuvanosti okoliša i svim perspektivnim zamislima revitaliziranja općine Brinje koje proizlaze iz ekoloških aktivnosti, put ostvarenja održivosti dug je i nesiguran. Iako postoji interes institucija, pogotovo onih koje nisu smještene unutar općine Brinje, još uvijek je nedovoljno snažna lokalna socijalna energija.
Općina Brinje je područje bez urbano-industrijskih aglomeracija, što pored negativnih implikacija za društveno-gospodarski razvoj, ima i izrazito pozitivnu ekološku dimenziju – nema onečišćivača. Takav ekološki visoko očuvan prostor, koji uz to obiluje i vrijednim prirodnim znamenostima, predstavlja izniman gospodarski resurs, posebno za razvitak specifičnih oblika poljodjelstva i turizma u skladu s konceptom održivog razvoja.
Pravilno iskorištavanje prirodnih resursa i prometnogeografskog položaja mora biti potaknuto vanjskim čimbenicima. Iako napori u tom smislu već postoje, pitanje je zašto njihovo djelovanje ne polučuje veći uspjeh? Lokalno stanovništvo razvilo je svijest o stanovitoj bespomoćnosti koja proizlazi iz dugoročnog statusa periferije. Doseljavanje obrazovanog, mladog stanovništva potaklo bi i lokalno stanovništvo na veću uključenost u razvoj vlastite sredine. Pritom se nameću dva problema: prvenstveno, kojim mjerama pronatalitetne i imigracijske politike dovoljno snažno utjecati na takav kadar da odabere rijetko naseljen prostor s nedostatnim brojem funkcija kao mjesto stanovanja i rada, te kako izbjeći situaciju da se imigracijom ne potisne osnovni identitet prostora. U prvom slučaju, nužna je snažna potpora države. U drugom, nužno je postojanje snažne lokalne uprave.
U nastojanju snažne demografske i gospodarske obnove prostora, treba paziti na očuvanje zasad jedine održive komponente razvoja, a to je okolišna.
Iz svega predočenog je jasno da razvoj općine Brinje treba temeljiti na razvoju koji je pažljivo planiran, multisektorski orijentiran, na svim razinama institucija podržan. Promjene se neće dogoditi u kratkom vremenskom periodu. No, bitno je da se odvijaju u skladu i s ciljem održivosti društvene, gospodarske i okolišne komponente.
Nema komentara:
Objavi komentar