Nacistički režim i genocid

Nacistički režim i genocid

Osiguravši apsolutnu političku vlast bez većinske podrške njemačkog biračkog tijela, Hitler je htio zadobiti njihovo povjerenje kroz svoje govore, kao i kroz vještu medijsku kampanju koju je provodio njegov šef propagande Dr. Joseph Goebbels. Goebbels je u suradnji sa Hitlerom i Nacističkom partijom uspio uvjeriti većinu Nijemaca da je Hitler bio spasitelj Njemačke od ekonomske depresije, komunista, Versajskog ugovora i jarma Jevreja.

Gospodarstvo i kultura

Čim je zadobio moć, Hitler je pokrenuo jednu od najvećih ekonomskih ekspanzija Njemačke. Povećao je industrijsku proizvodnju i pokrenuo je velike građevinske pothvate: izgradnju auto cesta (autobahn), željeznica, akumulacijskih jezera, stanova... Kroz ovu ekspanziju ostvario je gotovo potpunu zaposlenost, i proširio je ekonomsku i industrijsku bazu. Kroz propagandu i razne druge programe promovirao je razvoj zdravstva, školstva i obiteljskog života u kojem muškarci rade dok žene brinu za "kuću, djecu i odlaske u crkvu".

Hitler je želio perfekciju (po nacističkim idealima), te je sponzorirao velike arhitektonske projekte, a jedan od njih bile su i ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. One su predstavljene kao reprezentacija Njemačke vrline.Albert Speer je imao titulu glavnog arhitekta Rajha, a napravljeni su i planovi o preuređenju Berlina (Germania) po uzoru na stari Rim.

Ugnjetavanje

Svoje protivnike, kritičare kao i ostale nepodobnike Hitler je držao na oku kroz tajnu policiju Gestapo, te kroz elitne paravojne jedinice SA i SS koje su vršile teror nad svim koji su se suprotstavljali novom poretku. Mnogi su tako završili u koncentracijskim logorima, dok su se mnogi iselili uključujući i polovinu njemačkih Jevreja.

U Noci dugih nozeva 29.jula-30.julaHimmler po naredbi Hitlera ubija Ernst rohma glavnog komandanta SA kao i njegov najbliži krug suradnika, kao i druge političke protivnike kao i potencijalne protivnike. Na 2.augusta 1934 predsjednik Hindenburg umire, i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe vođom smrti (Fuhrer) Njemačke. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od sada su davali svoju službenu zakletvu Hitleru, a ne Njemačkoj i njemačkom narodu. Ovo spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na 19.augusta 1934. 89.9% birača potvrđuje da se slaže sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.

Nacistički kabinet 1935 kroz Nurenburgskim zakonom oduzima Jevrejima pravo na njemačko državljanstvo, te su protjerani sa svih državnih poslova, te bavljenjem bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nisu također bili dozvoljeni posjedovati tvrtke. Na židove se obrušila medijska kampanja mržnje. Pritisak na Jevreje je stalno jačao: 1938. u Kristalnoj noći 'Kristallnacht' spaljene su sve knjige koje su napisali pisci jevrejskog porijekla. Pod ovim pritiscima između novembra 1938 i septembra 1939 iz Njemačke bježi više od 180,000 Jevreja, dok sva imovina koja je ostala iza njih je nacionalizirana. Od 1941. donesen je zakon gdje su svi Jevreji bili primorani nositi žutu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.

Ponovno naoružanje i nova udruživanja

U ožujku 1935 Hitler je prekršio Versajski ugovor, nakon što je ponovno uveo regrutaciju te je počeo je naoružavati Njemačku. Stvorio je novu ratnu mornaricu (Kriegsmarine) i vojno vazduhoplovstvo (Luftwaffe). Regrutiranjem velikog broja muškaraca i žena u vojne jedinice, smanjilo je nezaposlenost no isto izobličio ekonomiju Njemačke.

Godinu dana poslije, u ožujku 1936 Hitler je ponovno je prekršio Versajski ugovor, reokupiravši demilitariziranu zonu Rajnske oblasti. Kada je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije slijedio od Britanije i Francuske, njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U julu 1936 izbija Španjolski građanski rat, i Hitler šalje svoje vojne snage da pomognu pučistu generalu Franciscu Francu da zauzimanju vlasti. Francisco Franco je poveo puč protiv koalicije lijevih stranaka Narodni front koji su pobijedili na izborima. Španjolska je postala probni poligon za njemačku vojsku i avijaciju, gdje su se oprobavala nova oružja kao i upotreba novih vojnih doktrina.

Između Njemačke i Italije proglašeno je savezništvo - nazvana Osovina. Ovo savezništvo je proklamirao Galeazzo Ciano 25 listopada 1936., koja je kasnije proširena priključivanjem Japana, Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Ovo kolektivno savezništvo se zvalo [Sile osovine]].

[
Holokaust

Između 1942 i 1945, SS skupa sa kolaboracionističkim vladama i regrutima u zemljama pod njemačkom okupacijom, sistematski su ubili 3.5 milijuna Jevreja u koncentracijskim kampovima, ili kroz robovski rad, izgladnjivanjem, masovnim strijeljanjima, bolešću.. Osim Jevreja u ovo sistematsko ubijanje također su bili uključeni i sljedeći: komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihički bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacističkog režima, katolički i protestantski svećenici i redovnici, vođe radničkih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepoželjnih od strane nacista naziva se Holokaust.

U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacističke glavešine skupa sa Hitlerom su podržavali ideju o masovnom istrebljenju Endlösung Jevreja korištenjem otrovnog plina. Ova odluka je pala negdje u jeseni 1941, i ovo odluka se kasnije referira i spominje pod nazivom "Završna solucija jevrejskog pitanja. Da bi se uspostavila bolja koordinacija između raznih državnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana Konferencija u Wannseeu, koja je održana 20 siječnja 1942 na kojem su sudjelovalo petnaest glavnih nacističkih službenika. Konferenciju su predvodili Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann. Zabilješke i dokumentacija sa ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije 22 februara 1942 Hitler je izjavio svojim najbližim suradnicima, koja je bila zabilježena, u kojem je rekao: "...zdravlje nacije ponovno povratit ćemo kada se riješimo Jevreja"

Početni potezi

Pritiskom na svoju rodnu Austriju Hitler je 12.marta 1938 prisilio na ujedinjenje s Njemačkom (Anschluss) kada je napravio trijumfalni ulazak u Beč. Nedugo poslije pojačao je krizu u Sudetima područje tadašnje Čehoslovačke u kojem su većina žitelja bili Nijemci. Uskoro zatim kroz Minhenski sporazum u rujnu 1938 kroz pregovore sa britanskim premijerom Neville Chamberlainom uspijeva dobiti Sudete i s time je bio spriječen rat, no time su se samo povećali Hitlerovi apetiti, i još tome američki Time Magazine' proglasilo je Hitlera Man of the Year ili čovjekom godine za 1938.

Nakon nepunih godinu dana Hitler je naredio njemačkoj vojsci da uđe u Prag 10. marta 1939., i kod ovog poteza Britanija i Francuska su izgubili strpljenje te su odbili udovoljiti Hitlerovom zahtjevu za pripajanje dijela teritorija Poljske koje je Njemačka izgubila Versajskim ugovorom. Pošto zapadne sile nisu uspjele sklopiti dogovor o savezništvu sa Sovjetskim savezom propala je šansa za napad, i Hitler je uspio napraviti tajni pakt o ne agresivnosti (Molotov-Ribbentrop pakt) na 23. avgusta 1939 sa Staljinom. Osam dana poslije 1. septembra 1939 Njemačka napada Poljsku, dok Britanija i Francuska objavljuju rat ispunjavajući ugovor o agresiji sa Poljskom na iznenađenje Hitlera.

Nakon što je osvojena Poljska krajem rujna 1939., Hitler je započeo izgrađivanje sile koja se kolokvijalno zvala "sitzkrieg" ili stajaći rat, ova faza je završila u martu 1940., napadom na Dansku i Norvešku. U maju 1940., Hitler je zapovjedio napad na Francusku, prilikom čega je bila osvojena Belgija i Nizozemska. Francuska je kapitulirala 22 lipnja 1940. Ovi brzi uspjesi su ohrabrili Njemačke saveznike, posebno Italiju, koja se priključila u rat u maju 1940.

Britanske jedinice povukle su se na sjevernu obalu Francuske kod Dunkirka, i poslije na Britansko ostrvo sa ostacima francuskih vojnih jedinica. Hitler odmah započinje sa opsadom Britanije u Bitci za Britaniju koja je trajala sve do maja 1941. Kroz 1941, Njemačka osvaja Jugoslaviju i Grčku. Istočna Europa i Balkan nalazi se u okupaciji ili u savezništvu sa Hitlerom. Kada je osigurao pola Europe, Hitlerove ambicije nakon neuspjele opsade Velike Britanije usmjerava svoj pogled na istok te 22 juna 1941, Hitler je napao SSSR sa 3 miliona njemačkih vojnika, prekršivši tako pakt o ne napadanju koji je bio sklopljen dvije godine ranije. U invaziji na SSSR, koja nazvana Operacija Barbarossa, Hitlerove snage su u munjevitom napadu uspjeli osvojiti veliki dio evropskog dijela SSSR-a i desetkovati Crvenu armiju. Njemačke snage su uspjele prodrijeti do Moskve, ali su u decembru 1941 bili odbijeni i primorani na povlačenje zbog jake zime, neopremljenosti za uvjete a i zbog žestokog otpora sovjetskih snaga. Operacija Barbarossa je propala u svojoj namjeri da osvoji Moskvu i da ostvari brzu pobjedu nad Crvenom armijom.