Depopulacija zadarskih otoka

Uvod

Demografski razvoj zadarskih otoka ne razlikuje se previše od razvoja ostalih hrvatskih otoka stoga ih treba promatrati u tom kontekstu. Pri analizi demografskog razvoja zadarskih otoka u obzir su uzeti svi otoci koji pripadaju Zadarskoj županiji – Pag (odnosno dio otoka koji pripada Zadarskoj županiji – općine Pag, Povljana i Kolan), Vir, Olib, Silba, Premuda, Ist, Molat, Rivanj, Sestrunj, Zverinac, Ugljan, Iž, Rava, Dugi otok, Pašman i Vrgada. Osnovni problemi s kojima se suočavaju zadarski otoci su, u prvom redu, dugotrajna depopulacija koja je rezultat negativnog prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva, zatim izuzetno nepovoljna dobna struktura stanovništva te postupno izumiranje pojedinih naselja na otocima.

Demografski razvoj hrvatskih otoka od sredine 19. do sredine 20. st.

Druga polovica 19. i prva polovica 20. st. predstavljaju značajnu etapu u demografskom razvoju hrvatskih otoka. U ovom razdoblju otoci bilježe najveći broj stanovnika međutim, s vremenom se zbog gospodarskih, političkih i društvenih faktora javlja depopulacija kao osnovno obilježje kretanja otočnog stanovništva, posebice tijekom 20. st. i sad, na početku 21. st.

U prvoj fazi iseljavanja, u 19. i početkom 20. st. prevladavala je uglavnom ekonomski uzrokovana prekomorska emigracija. Ove ekonomske migracije mogu se podijeliti u nekoliko skupina: emigracije uzrokovane prenaseljenošću otoka, emigracije potaknute krizom vinogradarstva, “vinskom klauzulom” i seljačkim dugovima, propašću jedrenjaštva. Propašću vinogradarstva i zaduživanjem seljaci su bili prisiljeni migrirati i zapošljavati se kao fizički radnici u industrijskim središtima Austro-Ugarske monarhije ili su odlazili u prekomorske zemlje. Pojavom parobroda i prvih parobrodskih linija u drugoj polovici 19. st. došlo je do propadanja jedrenjaštva značilo je prekid stoljetne tradicije i početak gospodarske krize na otocima čije se stanovništvo velikim dijelom bavilo upravo tom djelatnošću. Među zadarskim otocima jedrenjaštvo je bilo najrazvijenije na otoku Silbi, a nesto manje na Istu, Olibu, Ižu i Ugljanu. Važno je naglasiti da su u ovim migracijskim kretanjima najvećim dijelom sudjelovali muškarci.

Još jedan važan razlog iseljavanja muške populacije bilo je izbjegavanje vojne obveze u austro-ugarskoj vojsci, a zatim i “zlatna groznica” koja je usmjerila migracijske tokove prema Kaliforniji. Među značajnije uzroke emigracije otočnog stanovništva mogu se svrstati jačanje industrije i pojačana potreba za radnom snagom u gradovima na obali i ostalim dijelovima Hrvatske te veće mogućnosti obrazovanja na kopnu. Ograničavanjem useljavanja u SAD 1924. godine, migracijski tokovi preusmjeravaju se prema Južnoj Americi, Kanadi, Australiji te razvijenim europskim državama.

Krajem 19. st. stanovništvo se nalazi u predtranzicijskoj etapi u kojoj je mortalitet imao značajnu ulogu u kretanju broja stanovnika. Međutim, već početkom 20. st. stanovništvo otoka ulazi u tranzicijsku etapu. Centralna etapa demografske tranzicije (visok prirodni prirast) poklopila se upravo s razdobljem najjačeg iseljavanja te je djelomično mogla ublažiti gubitak stanovnika koji je nastao iseljavanjem. Iseljavanje nije za posljedicu imalo samo usporen rast ili brojčano smanjenje broja stanovnika, već je uvelike utjecalo i na dobno-spolnu strukturu stanovništva, nupcijalitet i reprodukciju stanovništva te je u konačnici odredilo daljnji demografski razvoj otoka. Naime, iseljavanje je bilo selektivno s obzirom na spol i dob; iseljavala se uglavnom populacija mlađa od 40 godina i to najvećim dijelom muškarci, što je dovelo do povećanja stope feminiteta na otocima i suženja fertilnog kontigenta.

Stanovništvo zadarskih otoka u drugoj polovici 20. st.

Unatoč snažnom iseljavanju, broj stanovnika na zadarskim otocima rastao je sve do sredine 20. st. zahvaljujući pozitivnom prirodnom prirastu. Međutim, od kraja 1960-ih do danas ovi otoci bilježe negativne stope prirodnog prirasta koje se iz godine u godinu povećavaju. Dakle, sve do kraja 1960-ih depopulacija na otocima bila je rezultat negativnog migracijskog salda, a nakon toga i negativnog prirodnog prirasta, tj. javlja se ukupna depopulacija. Porast broja stanovnika koji je zabilježen popisom 1991. godine je fiktivan, jer s obzirom na trendove prirodnog i mehaničkog kretanja do porasta nije moglo doci. Razlog “povećanju” jest što su se mnogi vlasnici kuća za odmor prijavili svoje prebivalište na otoku da bi izbjegli plaćanje poreza na nekretnine te što su se mnogi iseljenici koji su već dulje vrijeme živjeli u inozemstvu također izjasnili kao stanovnici otoka. Jedan od boljih primjera je otok Olib na kojem se broj stanovnika 1991. godine više nego utrostručio u odnosu na 1981. godinu.

Uspoređujući broj stanovnika na otocima 1971. i 2001. godine vidljivo je da su samo dva otoka (Pag i Vir) zabilježila malo povećanje broja, dok ostali otoci i dalje gube stanovništvo. Međutim, i porast na ova dva otoka je većim dijelom rezultat prijavljivanja prebivališta vlasnika kuća za odmor na otoku, jer upravo ova dva otoka bilježe najveći porast broja vikendica u posljednja tri desetljeća. Negativni demografski trendovi na otocima nastavljaju se i na početku 21. st. i situacija je najlošija na manjim i od kopna udaljenijim otocima. Neki otoci su u samo tri desetljeća izgubila više od 50% svoje populacije.

Danas je više od četvrtine stanovništva zadarskih otoka starije od 65 godina i taj udio će se i dalje povećavati jer se mlado stanovništvo i dalje iseljava. Zbog loše prometne povezanosti otoka, sve više otočana se preseljava na kopno. Ovo se prvenstveno odnosi na mlađu populaciju koja ipak ne može zadovoljiti svoje egzistencijalne, obrazovne i društvene potrebe na otoku. Jedan od problema, posebice starijih ljudi, jest loše organizirana zdravstvena zaštita na otocima koja iziskuje česta putovanja na kopno. Mladi koji odlaze na školovanje na kopno često tamo i ostaju. Na mnogim otocima osnovne škole su zatvorene jer na njima više nema djece školske dobi.

Zaključak

Kakva je budućnost naših otoka? Na temelju dosadašnjih trendova realno je zaključiti da će se depopulacija otoka nastaviti, jer otoci unatoč nekim svojim prednostima ipak ne mogu zadovoljiti životne potrebe otočana, u prvom redu onih mlađe životne dobi. S druge strane, sve je veća potražnja za kupnjom zemljišta, kuća na otocima i izgradnjom vikendica tako da je sasvim moguće da otoci postanu ljetovališta koja će uglavnom biti sezonski naseljena. Međutim, tada se postavlja pitanje ekološke ugroženosti i održivog razvoja otoka.