Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske

Uvod

Već niz godina znanstvenici i stručnjaci upozoravaju na ozbiljne probleme uzrokovane negativnim demografskim kretanjima u Hrvatskoj. Upozorenja, prijedloga i ideja za njihovo rješavanje bilo je poprilično, ali učinjeno je malo. Većina političkih stranaka u svojim predizbornim kampanjama i programima spominje ovaj problem, ali učinkovita rješenja i odlučne i konkretne akcije još uvijek se očekuju. Naravno, ovaj problem nije lako riješiti, pogotovo u ovako poodmakloj fazi.
Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj

Osim što je potrebno analiziati postojeću demografsku situaciju, važno je uzeti u obzir i buduća kretanja koja se mogu prognozirati na temelju dostupnih podataka i parametara. Jedna od temeljnih odrednica ukupnog kretanja stanovništva je prirodno kretanje (natalitet i mortalitet). Za razliku od broja i struktura stanovništva, koji se bilježe popisima (u pravilu) svakih deset godina, prirodno kretanje se bilježi svake godine (vitalna statistika). Kod nas se vitalna statistika vodi od 1964. godine. Međutim, važno je naglasiti da je sve do 1998. godine ukupan broj rođenih i umrlih uključivao i hrvatske građane koji žive u inozemstvu, čime se iz podataka vitalne statistike dobivala pomalo iskrivljena slika prirodnog kretanja Hrvatske. U periodu 1971.-1981. od ukupnog broja rođenih 7,2% rođeno je u inozemstvu, 1981.-1991. 3,3%, a 1991.-1997. 7,9%.

Sve do početka 1980-ih broj rođenih je uglavnom rastao (najveći broj zabilježen je 1979. godine – 69 229), međutim počinje postupno opadati i 2002. godine (posljednja godina za koju postoje službeni podaci) rođeno je samo 40 094 djece (42% manje nego 1979.). Najniža stopa nataliteta koja osigurava jednostavnu reprodukciju stanovništva je 14‰, a Hrvatska je tu stopu posljednji put imala 1983. godine, što znači da se njeno stanovništvo već dvadeset godina ne obnavlja. Što se tiče stope mortaliteta, ona je u čitavom periodu dosta stabilna i kreće se između 10‰ i 12‰.



Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske 1968. – 2002. godine

Rezultat ovakog kretanja stopa nataliteta i mortaliteta je vrlo niska, odnosno negativna stopa prirodne promjene. Sve do 1990. prirodni prirast bio je nizak, ali pozitivan, ali nakon toga uslijedio je prirodni pad koji traje sve do danas (s iznimkom 1996. i 1997. kada je zabilježen neznatni prirast od 0,7‰, odnosno 0,8‰). U demografskoj terminologiji sve se više koristi izraz prirodna promjena umjesto prirodni prirast, jer kao što vidimo, ta pojava u posljednje vrijeme sve češće dobiva negativan predznak, stoga je opravdanije reći negativna prirodna promjena, nego negativan prirodni prirast (jer prirasta nema). Ovo prirodno smanjenje stanovništva nastalo zbog viška broja umrlih na rođenima naziva se prirodna depopulacija.
Uzroci i posljedice negativnoga prirodnog kretanja stanovništva Hrvatske

Međutim, danas u svijetu ovakvo prirodno kretanje nije rijetka pojava. Štoviše, ovakvo prirodno kretanje bilježi veliki dio razvijenih zemalja u svijetu. Koji su uzroci ovakve situacije? Na smanjenje nataliteta najznačajniji utjecaj imaju društveni, gospodarski i socio-psihološki faktori. Značajan utjecaj na smanjenje nataliteta u Hrvatskoj imalo je dugotrajno iseljavanje stanovništva, i to uglavnom stanovništva radno-sposobne i fertilne dobi, veća zaposlenost žena, gospodarski i društveni uvjeti, suvremeni način života u kojem se ljudi općenito odlučuju za manji broj djece itd. Budući da je useljavanje u Hrvatsku neznatno i ne može nadoknaditi nedostatak nastao negativnim prirodnim kretanjem, Hrvatska se već niz godina suočava s općom depopulacijom (ukupnim smanjenjem broja stanovnika).

Ovako dugotrajno nepovoljno prirodno kretanje jasno se uočava i u strukturama stanovništva, posebice u dobnoj strukturi, a jedna od izravnih posljedica je i starenje ukupnog stanovništva. Za očekivati je da će se ovakvi trendovi kretanja stanovništva i dalje nastaviti. UN-ov odjel za stanovništvo izrađuje dugoročne projekcije za sve države i kontinente na temelju dosadašnjih populacijskih trendova. Međutim, stvarna demografska kretanja u Hrvatskoj pokazala su se čak i lošijima od predviđenih (posebice stopa nataliteta). Ne dođe li do značajnijih promjena, godišnja stopa pada broja stanovnika će se povećavati te bi broj stanovnika Hrvatske, prema istim predviđanjima, oko polovice ovog stoljeća mogao pasti na 3,5 milijuna (toliko je stanovnika Hrvatska imala 1920-ih).


Zaključak

Svi dosadašnji pokušaji rješavanja ovog problema svodili su se na osmišljavanje prave pronatalističke politike, međutim rezultati su bili nezadovoljavajući, jer su se negativni trendovi nastavili. U zadnje vrijeme naglasak se sve više stavlja na imigracijsku varijantu populacijske politike, posebice se računa na povratak naših iseljenika. O utemeljenosti takvih očekivanja i uspjehu ovakve politike može se mnogo raspravljati i nagađati, ali sigurno je da je za stvaranje povoljnog okruženja za ostvarenje ciljeva populacijske politike potrebno osigurati gospodarske, društvene i političke preduvjete.