Renesansa 15. i 16. st.

Renesansa 15. i 16. st.
- 15. i 16. st.
- označava preporod- preuzeto iz francuskog jezika
- početkom 15. st. slikari i kipari uspjeli su kasnogotički naturalizam i idealizam
stopiti u renesansi realizam
RENESANSNI REALIZAM
- od kasnogotičkog naturalizma renesansno slikarstvo je naslijedilo navikupomnog
promatranja svijeta, čovjeka i prirode u načinu slikanja, oblikovanju i boji, a od
idealizma slikari su naslijedili da svako djelo bude istodobno lijepo i skladno
oblikova ----- > " istinitost u pristupu, a lijepota u obliku"
- likovi na renesansnim slikama prikazani su točno i prepoznatljivo, ali su ipak
izbjegnute najsitnije pojedinosti kako se nebi doimali tvrdima i ukočenima, već
mekima i životnim
- nastoje bojom prikazati što vide na nekom predmetu, liku ili u prirodi
"VELIKA TROJICA" RANE RENESANSE
- arhitekt Brunelleschi, kipar Donatello i slikar Masaccio
- sva trojica su djelovala Firenci
- početkom 16. st. djeluju arhitekt Bramante, svestrani umjetnik Leonardo da Vinci,
Raffael i Michelangelo
BRUNELLESCHI
- mauzolej obitelji Medici
- trobrodna bazilika- sjeverna i južna kapela s kupolom
- sjevernu dovršio Brunelleschi u suradnji s Donatellom, a južnu je završio
Michellangelo cijelo stoljeće kasnije
-sjeverna označuje početak renesanse, a južna njen vrhunac
- taj tip grañevine će koristiti svi arhitekti u renesansi- središnja crkva s kupolom
- najvrjednija djela arhitekta su kupolne gradnje, a najznačajnije su: Brunelleschijeva
kapela Medici, Bramanteov Tempietto i Michelangelova crkva sv. Petra
GROBNICA MEDICI - u crkvi san Lorenzo
- pravokutnog tlorisa, sa produžetkom u kojem je mala kvadratna apsida s dvije
pokrajne sobice
- raspored pločica na podu oblikuje devet kvadrata, što znači da je svaka stranica
podjeljena na tri djela- tropodjela kvadrata
- u sredini kapele mramorna ploča sa četiri stupića- ispod nje se nalazi sarkofag
Giovannija di Biccija ( utemeljitelj roda Medici )
- sarkofag sa tijelom Cosima Medicija se nalazi odmah ispod oltara
- nad četverokutom glavnog prostora kapele diže se kupola podjeljena rebrima na 12
djelova, a u svakom je okrugli prozor ( okulus )
- rebra se sastaju u okruglom otvoru na tjemenu kupole, nad kojima je lanterna s
kupolicom
- oblikom kupola podsjeća na Nebo sa 12 apostola
- nad oltarom manja kupola je oslikana astronomskom slikom neba
- bitno je da se uz religijsku sliku neba pojavljuje znanstvena slika zbiljnog neba
FIRENTINSKO NAHODIŠTE
- prvo Brunelleschijevo djelo je bilo Firentinsko ishodište
- trijem na vitkim stupovima, s otmjenim polukružnim lukovima, svojom
jednostavnoću, skladom i vedrinom doimao se poput blaženamira nakon nevremena
- prozračni trijem, visina razmjerna čovjeku, široki rasponi lukova omogućuju
slobodan pogled na trg
DVIJE CRKVE- DVA SUSTAVA
- svi veliki umjetnici novi projekt shvaćaju kao nov problem te nikad ne ponavljaju
isto
- to najbolje dokazuje Brunelleschijev projekt za dvije crkve u Firenci- San Lorenzo i
Santo Spirito
- to su trodobne bazilike sa transeptom, a obje ih je rješio tako da svaki prostor
izmeñu dva stupa arkada u bočnim brodovima bude ujedno poput malene kapelice sa
svojim oltarom, samo što San Lorenzo ima pravokutnu nišu, a Santo Spirito ima malu
polukružnu apsidu
- San Lorenzo je vanjskim izgledom bila uobičajna bazilika, dok je Santo Spirito bilo
nešto sasvim neuobičajno- nije bilo ravnoga zida, već su se duž cijele crkve nizale
male apside
KUPOLA KATEDRALE
- najveću slavu Brunelleschi je stekao time što je uspio sagraditi kupolu nad križištem
fiorentinske katedrale
- osmislio je način da skelu ne gradi od tla, nego da prebaci u visinu tambura
- kupola je dvostruka, vanjska ljuska pokrivena je crijepom, a iznutra je konstrukcija
od opeke
- meñu njima je bilo ddovoljno prostora da se izgrade tri hodnika kojima se može ići
uokolo kupole koji vode do otvora na vrhu kupole s balkonom
HRVATSKA I SLOBODA PERIFERIJE
- domaća sredina daje umjetniku potpunu slobodu
- Juraj Dalmatinac- Šibenska katedrala
- sagradio ju je na neuobičajan način- bez ikakvog veziva, samo kamenim gredama i
pločama meñusobno povezanim na utor i pero
DONATELLO
- svaki njegov kip je ujedno i njegov životopis- od mladenačkog optimizma do
staračkog pesimizma
- u liku sv. Jurja ne izražava samo vlastitu snagu, nego kao da portretira svoje doba
- na kipu se vidi da je pručio proporcije ljudskog tijela i anatomiju svakog dijela
- izražava samouvjerenost novog doba u kojem smatra da čovjek sam po sebi najviše
vrijedi
- svoje skulpture je gradio za firentinske grañevine
- zbog životnosti i uvjerljivosti Donatellovih skulptura smatramo kako se može
govoriti o portretima nama nepoznatih ljudi te se na svakom licu može pročitati narav
čovjeka
- kasnije je počeo primjenjivati zakone geometrijske perspektive te sa plitkim rezom
dobio dojam dubine
GEOMETRIJSKA PERSPEKTIVA
- Brunelleschi izumio perspektivu
- morao je nekako narućitelju prikazati kako će grañevina izgledati pa je osmislio
način da najprije nacrta prostor sa svim njegovim zakonitostima, a potom se u tu
prostornu ljusku može ucrtati crtež sobe, kuće...
MASACCIO
- dva važna djela: freska sv. Trojanstva u crkvi S. Maria Novella i freske u Branacacci
kapeli crkve S. Maria del Carmine
- u prvoj fresci upotrebljuje geometrijsku perspektivu i iluzionističku perspektivu te
tako ljudi imaju dojam da se na tom mjestu stvarno nalazi bočni zid crkve te da se
nad oltarm otvara lučni otvor koji se produžuje u jednu bočnu kapelu
- u prizoru Petrov novčić prvi put uspio uvjerljivo riješiti dubinu prostora u prirodilikovi
su snažno zaobljeni primjenom svjetlosti i sjene, a osjećaj dubine prostora
pojačava se time što nisu svi u istome redu
- druga freska prikazuje Petra kako pokrštava u rijeci, što je iskoristio kako bi
naslikao nekoliko lijepih muških aktova sa proporcijom i modelacijom mišića
- u prizoru Izgon iz raja, iskoristioje Adama i Evu kako bi prikazao izraz najdubljih
osjećaja ljudi - na njihovim licima se vidi bol i patnja
- to što je on dosegnuo na početku renesanse, neće biti nadmašeno tijekom cijelog 15.
st.
Renesansa-arhitektura
Svi važni spomenici sakralne arhitekture, što donose nešto novo kupole su
gradnje. Kupola što obilježuje početak klasične renesanse, diže se nad crkvom
valjkasta oblika, s ophodom dorskih stupova uokolo, zvanom Tempietto (mali
hram) u Rimu - Bramante 1502. Najveća i najpoznatija renesansna kupola je
Michelangelova kupola na crkvi svetog Petra u Vatikanu, grañena sredinom 16.
stoljeća.
Renesansno geslo - "čovjek u središtu" ukupnoga stvaralaštva.
Gradska palača i vila na ladanju nove su zadaće renesansnog arhitekta. Gradska
palača imala je u srednjem vijeku namjenu utvrde, a u renesanse služi udobnu
stanovanju i lijepom životu. Grañene su sa prostranim i svijetlim sobama,
zatvorenim dvorištima s trijemovima od prozračnih arkada po uzoru na antičku
kuću i njezin atrij.
Palača Medici (arhitekta Mitchelozzoa) u prizemlju ima grubu i reljefnu
ispupčenu rustiku na prvome katu pliće istaknute kvadre, dok je drugi kat
sasvim plošan.
Na pročelju palače Ruccelai arhitekt L. B. Alberti primijenjuje sustav antičkih
redova, dorski prizemlje, jonski na prvom, a korintski na drugom katu. Za
razliku od antike, ovdje su članovi sasvim plošni i dijeluju linearno.
Jedan od najljepših renesansnih atrija projektirao je i gradio naš Lucijan
Vranjanin (Luciano
Laurana) u vojvodskoj palači u Urbinu 1475.
Venecija-stambena arhitektura palače - osebujan tip zgrade s malim trijemom u
prizemlju te velikom središnjom dvoranom na katu i malim sobama postranice.
Vila Medici u Poggio a Cajano kraj Firenze (Guliano da Sangallo 1480.) je
podignuta na pilastrima i svodovima, uokvirena na sve 4 strane terasama i sa
ulazim trijemom. Smisao i razlog uokvirivanja vile terasom jest uspostavljanje
veze čovjeka s prirodom.
Ostale europske zemlje
U ostale europske zemlje renesansa se proširila tek u 16. stoljeću. U sjevernim
europskim zemljama, miješaju se oblici gotike i renesanse, a najviše se gradi u
doba i u duhu manirizma.
Gradska vijećnica u Grazu (Landhaus) u Austriji 16. st - D'Alio
Okruglog dvorište dvorca kralja Karla V. U Alhambri (palača maurski kraljeva)
-Španjolska
U Francuskoj su najviši domašaj bili kraljevski dvorci duž rijeke Lorie.
Dvorac Chambord (Šambor) primjer je stroge renesansne simetrije. Doba
manirizma, vidi se po krovištu na kojemu vrve dimnjaci, tornjevi i tornjić.
Iznimno je i originalno rješenje dvorca Chenonceau (Šenonso) što u produžetku
glavne zgrade ima dugačko i usko prizemno krilo što skupa sa mostom
natkriljuje rijeku.
Renesansa-kiparstvo
Lorenzo Ghiberti-dvoja brončana vrata za firentinsku krstionicu. Prva vrata su
još u duhu gotike i pripadaju narativnom stilu. Radio ih je četvrt stoljeća, od
1425-1450. Ghiberti je primenom perspektive majstorski riješio prizore u
prostranim krajolicima, kao i one što su u vezi s arhitekturom. Likovi u
prednjem planu su u visokom reljefu dok prema dubini potpuno nestaju i
priljubljuju uz pozadinu, kao pod utjecajem atmosferske perspektive.
Samo su dva veća javna spomenika očuvana u Italiji iz doba rane renesanse,
Donatellov Gattamelata u Padovi i Verrochijev Colleoni u Veneciju (oba ratnici
na konju).
Najveći broj reljefa i skulptura renesansnih kipara bio je namjenjen za oltare, a
uz to su najčešći zadaci bili nadgrobni spomenici. To su obično grobovi plemića
i crkvenih dostojanstvenika. Dolje je sarkofag na kojemu je skulptura ležećeg
lika pokojnika, uz njega su utjelovljena krepost, a nad njim u reljefu lunete
Bogorodica i putti. Preuzeti su oblici iz antike. Svaki kipar primjenjuje ipak
neku svoju inačicu tog tipa. Najčešće su jednostavne, ali poneke grobnice u
Veneciji dostižu i po nekoliko katova niša sa skulpturama i različitim figuralnim
reljefima.
U Francuskoj se gradi drugačiji tip grobnica kraljeva i visokog plemstva.
Slobodno stojeće u prostoru crkve i to na kat. Na pokrovu je prikazan klečeći
lik pokojnika u molitvi, a u donjem dijelu nagi i poput lešina u različitom
stupnju raspadanja . Dvojnom kompozicijom gotičkog idealizma i naturalizma
izražava se misao o prolaznosti ljudskoga života i naglašava suprotnosti izmeñu
sklada i ljepote života i strahote i rugobe smrti.
RENESANSA U HRVATSKOJ
Najviše spomenika u 15. i 16. stoljeća >>pripada<< renesansnom stilu.No tri
arhitektonska dijela tog razdoblja u Hrvatskoj- Šibenska katedrala,trogirska
kapela i Sorkočevićev ljetnikovac u Dubrovniku znače osebujan doprinos i
važna su za stvaranje i razvoj europske renesansne umjetnosti,te se bez njih
nijedan pregled povijesti umjetnosti nemože smatrati potpunim.Šibenska
katedrala,projekt Jurja Matejeva Dalmatinca ( koji je vodio gradnju od 1441.-
1473.) grañevina je mješavina gotičko-renesansnog stila i ujedno označuje prvu
pojavu rane renesanse renesanse u arhitekturi i sklupturi Dalmacije.U povijesti
europske arhitekture katedrala je izuzetna po dosljednoj primjeni načela
jedinstva kamene grañe i orginalnoj montažnoj metodi konstrukciji primjenom
velikih kamenih ploča,pilestara i rebara povezanih meñusobno na >>utor i
pero<< (bez žbuke) čime je Juraj primjenio u kamenoj gradnji način uvriježen u
drvodijelstvu.U jedinstvenoj kamenoj grañi i metodom spajanja velikih
kamenih blokova,umjesto zidanja sastavio je i Jurjev učenik Andrija Aleši
trogirsku krstionicu (1467.):svaka plitka užlijebljena niša i kanelirani pilastar
iznutra,vidi se i na pročelju kao glatka šira ili uža kamena ploha,jer su pročelje i
unutrašnjost lice i naličje jednakih kamenih blokova uloženih jedan u drugi tako
točno da se ni iglu nemože ubaciti u njihove spojeve.Ranorenesansna kapela
Bl.Ivana Trogirskog,prigrañena uz trogirsku katedralu projekt Nikole Firentinca
(1468.) uza suradnju Alešija osobito je vrijedna kao primjer skladna rješenja
odnosa arhitekture i sklupture u unutrašnjosti,prema antičkim
uzorima.Predložak su mu bile antičke obiteljske grobnice rasčlanjene iznutra
nišama ( poput niza mauzoleja ispod crkve Sv.Petra u Rimu ili u nekropoli kraj
ostije iz 2.stoljeća),ali se oslanjao i na regionalnu dalmatinsku tradiciju
starohrvatske arhitekture ( crkve s nišama poput sv.Petra u Omišu ili sv.Barbare
u Trogiru.). Kapela je trijumpf humanizma i renesansnog optimizma; u toj nas
grobnici sa sarkofagom bl.Ivana Trogirskog na oltaru umjesto uobičajne
strogosti i tužnih tema,dočekuje 40 golih i razigranih dječačića ( preuzetih iz
pogonske antičke umjestnosti) i >>gleda<< čak 150 pari očiju s vedrih dječih
lica.To se nigdje i nikada neće ponoviti.Brojni ladanjski domovi vlastele na
području Dubrovačke Republike grañani tijekom 16.stoljeća jedinstveni su po
svrhovitosti prostorne organizacije i tvore osebujan tip renesansne vile i ujedno
gospodarske zgrade.Odlikuje se asimetričnim tlocrtom povezanošću arhitekture
i čovijeka s uljuñenom prorodom perivoja,te dokazuju visoku razinu kulture
stanovanja.Oblik je rezultat ravnoteže stila i svrha u projektiranju:kraća
jednokatna zgrada pokrivena krovom služi stanovanju,a duži prizemni krak s
terasom gospodarskim namjenama ( spremište za čamac,skladište za
robu,cisterna za vodu).Osobitost spomeničke baštine Hrvatske 16.stoljeća je
podjela tema i zadataka prema područjima i pokrajinama,kao nužna posljedica
povijesnih uvijeta:društvena i crkvena arhitektura razvila se snažno u
Dalmaciji,a tvrñavna u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,zbog turske invazije i
okupacije.Temeljna je osobitost najvrjednije hrvatske renesansne sklupture
sklupture 15.stoljeća nerazdvojna povezanost s arhitekturom,kao što je već
rečeno u trogirskoj kapeli.To vrijedi za Jurjeve sklupture u šibenskoj
katedrali,kao za medaljon lika Boga Oca,i anñele na svodu kristaonice,tako i za
vijenac od 72 sklupture glava na apsidama (40 jurjevih).Vrijedna su dijela
firentinca u Trogiru i grobnica u niši obitelji Sobota i reljefni oltar Pravde u
gradskoj loži,na kojem je tamo gdje je inače prikazan Bog Otac-prikazana
božica Pravde kako sjedi na kugli Svemira i vlada Svijetom jer je loža služila i
za javno biljžništvo i kao sudnica.U renesansnom je slikarstvu Hrvatske po
vrijednosti najveći doprinos dubrovačkih slikara Lovre Dobričevića,Mihajla
Hamzića i Nikole Božarovića.Svi su oni slikali oltarne slike,poglavito,triptihe i
poliptihe.Najvrjednije su četir očuvane oltarne slike Božidarovića,meñu kojima
Navještenje,osim lijepe Bogorodice i otmjena anñela,ima najstariju našu
renesansnu mrtvu prirodu,modru vazu s ljiljanima a u pozadini krajolik u
kojemu se uz neki renesansni trijem,pojavljuje i atmosferska perspektiva.
Barok
STATIKA KRUGA I DINAMIKA ELIPSE:
- Najuočitiji znak srodnosti znanosti i umjetnosti u doba baroka je
pojava elipse.
- Umjesto valjkastoga tambura kupole, pojavljuje se eliptični, a nad
njim eliptična kupola umjesto polukuglaste.
- Najmonumentalnija je elipsa u urbanim dimenzijama Berninijev trg
ispred sv. Petra u Rimu (1657.g., duža os 300m).
- Barokni su slikari, pojednako za religiozne slike u za portrete,
prihvatili uspravan ovalni okvir, kakav izražava dinamiku i pokret.
POKRENUTOST OBRISA I PLOHA (AKCIJA-REAKCIJA):
- Barokni znanstvenici otkrivaju kako svijetom i svemirom vladaju
sile (dinamizam) te da je sve u pokretu.
- Pokrenutost i dinamizam očiti su u konkavno-konveksnim obrisima
tlocrta i jednako u udubljeno-izbočenim oblicima pročelja.
- Jedan je od brojnih primjera Borrominijeva crkva San Carlo „kraj
četriju fontana“ u Rimu (1638.g.), a svima poznat primjer–nemiran
valovit obris Španjolskih stuba (1723.g.), stubišta što vodi od Piazze di
Spagna do S. Trinita al Monte, takoñer u Rimu.
- Dijagonalno postavljeni likovi ili skupine likova–česte na baroknim
slikama–mora ih održavati neka sila (prirodna energija mišića ili
nadnaravna moć)–zato barokne dijagonalne kompozicije u gledatelja
izazivaju dojam dinamike.
KONTRAST SVJETLOSTI I SJENE:
- U baroknom slikarstvu naglašen je kontrast svjetlosti i sjene.
- Odnos svjetlosti i sjene doživljujemo u baroku kao sukob „sila
mraka i svjetlosti“.
BESKRAJ I BESKONAČNOST:
- Pojam beskraja dobio je izraz u likovnim umjetnostima, a u
slikarstvu najneposrednije u primjeni atmosferske perspektive.
- Iluzionistički gledatelju dočaravaju kako se stvarni prostor
grañevine rastvara i bez prekida stapa s beskrajnim „dubinama“ nebeskih
prostranstava.
ROKOKO I KLASICIZAM
Rokoko
Rokoko stil pojavljuje se u Francuskoj oko 1720.,traje pedesetak godina,a širi
se po Njemačkoj i svima ostalim europskim zemljama.Naziva ga se još,prema
francuskom kralju,“stil Luja XV.“(1723-1774.),napose kad je riječ o pokućstvu
i odjeći tog doba
-u oblikovanju nastavlja jednak duh pokenutosti i obilja
-oblici i ornamenti u rokokou postaju lagani,svijetli,prozračni,lepršavi,
a duh je razdoblja vedar,bezbrižan-gotovo dječje naivan.
-učestalo se primjenjuje tehnika pastela,pa je jedno od stilskih obilježja
prožetost nježnima pastelnim bojama.
-pojavljuje se tkz. Ženska umjetnost i prevladava djetinji duh zabave
-Duh i svježi dah rokokoa najbolje izražava slikarstvo A.Watteaua(†1721.) i J.-
B Chardina(†1779.) prvi doslovno prikazuje bogato i razmaženo plemstvo,a
drugi slika nježne i meke prortrete i
mrtve prirode
-slikanje mekim kredama,što ostavljaju lagan prašinasti trag kroz kojeg se
nazire papir podloge-neprijeporno osobina rokokoa
-nasuprot vladavini kontrasta u baroku,sjene gotovo posve nestaju
-Watteauova slika Ukrcavanje za Kiteru prikazuje kasne jeseni,dakle posljednjeg
doba prije „umiranja“ prirode zimi.Sunce je također na zalazu,a i skupina
„silazi“.Slika,dakle,simbolički prikazuje sudbinu visokoga feudalnog društva koje
će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice,što
se potkraj toga stoljeća,nakon francuske građanske revolucije(1789.)uistinu i
zbilo
Klasicizam
-ideologija građanske klase koja će tek početi uspon na svjetsku
pozornicu,također nagoviještena u likovnoj umjetnosti,klasicizmom,stilom što
se razvijao uporedo s rokokom,a potom ga smijenio
-djetinjoj i površnoj osjećajnosti rokokoa,klasicizam je suprotstavio razumsku
ozbiljnost i stogu disciplinu.“Lakom“ moralu plemstva suprotstavio je
građansku čednost i vrline Rimljana iz njihove republikanske povijestiprimjerice
Zakletva Horacija(1785.)
-suprotnosti sežu do najsitnijih potankosti likovnog izraza:toplim bojama
suprostavlja se hladne,otopljenosti oblika čvrstu modelaciju,
Slikovitosti jasan crtež,slobodnu rasporedu likova sučeljuje se strogu i
preglednu kompoziciju
-klasicizam,početkom 19.stoljeća počinje posezati za uzorima u rimskoj carskojimperijalnoj
umjetnosti.Zato će i biti nazvan umjetnošću Carstva ili empirestilom
-slikari klasicizma najčešće obrađuju teme iz antičke prošlosti,prizore i likove iz
djela grčkih i rimskih pjesnika i pisaca
-klasicistička je slika proizvod razuma,a ne osjećaja,pa slikar-svejedno slika li
povijesni,mitološki ili suvremeni prizor-razmješta likove promišljeno i pravilno,i
strogoj simetriji,oni ponašaju neprirodno,pa cjelina djeluje“kao na pozornici“
-boje su blijede i mrtve,osjetljenje hladno,linije su tvrde,a obrisi oštro nacrtani
-površina slike je sjajna i tako uglađena,da se ne vidi ni najmanji potez
kistom,što je čini još bezličnijom i pridonosi hladnom i tvrdom dojmu cjeline
-Slika J.L.Davida,Zakletva Horacija izvrsan je primjer.Kompozicija je simetrična:
u sredini glavni lik s mačevima (koji prima zakletvu),a postrance po jedna
grupa.Tu trodjelnu podjelu likova,podcrtavaju i naglašavaju tri luka arkada u
pozadini.Arkade su strogo frontalno postavljene prema gledatelju,poput kulisa
na pozornici.
-Granice između svjetlosti i sjena oštre su i jasne
-Modu ćemo prepoznati po tome što dame uglavnom nose bijele
haljine,podvezane visoko pod grudima,pokućstvo podsjeća na rimsko,a
obojeno je u crno s dodacima u pozlaćenoj bronci,pa taj akord crno-zlatno
stvara dojam hldnoga,strogog i odbojnoga.U ukrasima se pojavljuju znakovi
rimskih legija