(Marijan Biruš) Prije nekoliko desetljeća tijek svjetskog gospodarstva promijenila je pojava ,,azijskih tigrova”. Međutim, u novije vrijeme najveći kontinent lansirao je još neke borbene igrače: zbog jeftine radne snage poslove sada svima preotimaju Vijetnam i Kina. Ako su zemlje poput Singapura, Tajvana i Hong Konga izmijenile gospodarske tokove ,,globalnoga sela” kakvu li će promjenu izazvati stupanje na pozornicu kineskoga kolosa? Koji se to ekonomskogeografski i geopolitički procesi odvijaju u toj dalekoj zemlji i kako će izgledati svijet sa – “zmajem na pozornici”?
Hrvatsko i druga europska tržišta preplavljuju kineski proizvodi, a doseljenici iz Kine nisu rijetkost gotovo ni u jednoj europskoj zemlji. Sve to potiče nas da bolje upoznamo Kinu – da uočimo najvažnije pojave i procese koji se događaju u njoj.
Za bolje razumijevanje, na početku je dobro upoznati osnovna obilježja ove države, prije svega činitelje njenog gospodarskog skoka – prirodne uvjete razvoja, kao i osnovne informacije o organizaciji države i onima koji to gospodarstvo nose na sebi – stanovništvom.
Prirodnogeografski uvjeti razvoja
Kina je površinom vrlo velika država – 9 572 900 km2 170 je puta više od površina Hrvatske ili otprilike jednako površini kopnenog dijela Europe (bez pripadajućih otoka). Na tako golemom prostoru izmjenjuju se različite geomorfološke cjeline, razllčiti tipovi klime i drugi tipovi proridnogeografskih elemanata. Od 18° sjeverne geografske širine u žarkome toplinskom pojasu pa sve do 53°, što je jednako sjeverno kao najsjeverniji dijelovi Njemačke i Poljske, od primorskih krajeva koji imaju preko 3000 mm padalina godišnje pa do gotovo bezvodne unutrašnjosti gdje se bilježi i manje od 50 mm ili od srednjih srpanjskih 30°c na obalama Istočnokineskog i Južnokineskog mora (u siječnju je oko 20°c) pa do -20°c na Tibetu.
Podjela ove prirodno vrlo raznolike države može se napraviti ovako:
Najveće prirodnogeografske regije Kine: 1 – Monsunska istočna Kina, 2 – Suha sjeverozapadna, Kina, 3 – Hladni tibetanski plato (Izvor: Songqiao, Z.: Geografphy of China)
1) Istočna Kina pod utjecajem je monsuna. To je prirodno najpovoljniji dio zemlje pa je najgušće naseljen. Ljetni monsun u lipnju i srpnju donosi velike količine padalina što blagotvorno djeluje na poljoprivredu. Ovdje su i velike naslage lesa, a naseljevanju i ljudskim djelatnostima pogoduju i reljef te nadmorska visina – Velika kineska nizina i dijelovi s vertikalno raščlanjenim reljefom čija visina najvećim dijelom ne prelazi 2000 metara. Ovdje se iz planina spuštaju i vodom bogate najpoznatije kineske rijeke čija voda natapa poljoprivredne površine: Hoang Ho, Jangce, Han Jiang, Xi Jiang i druge. Stoga nije čudno da se ovdje ostvaruje oko 90% ukupne kineske poljoprivredne proizvodnje, da ovdje živi 95% cjelokupnog stanovništva Kine i da je ovo geopolitička jezgra zemlje – kineska država u starome i srednjem vijeku prostirala se uglavnom samo u monsunskome dijelu današnje Kine.
2) Sjeverozapadna suha Kina obuhvaća 30% površine države, ali u ovome dijelu ,,s one strane Zida” živi samo 4% stanovništva i proizvodi se oko 10% poljoprivrednih proizvoda. To je zato što je utjecaj vlažnog ljetnog monsuna ovdje zbog prelaska razvodnice dosta mali. Prosječna temperatura zraka ljeti je i preko 20°c, a zimi se spušta i do -20°c. I količina padalina tipična je kontinentalna: oko 300 mm godišnje, s tim da ima i dijelova koji dobivaju i manje od 50 mm. U ovom dijelu Kine je i Tarimska zavala koja je zbog udaljenosti od mora i reljefne zatvorenosti gotovo bez života – u njoj je pustinja Takla Makan (što znači ,,Uđeš, ne izađeš”), koju nazivaju i pustinjom smrti, a velika je otprilike kao cijeli Pirinejski poluotok.
Ovdje je i druga velika kineska pustinja, za koju putnici kažu da je jedna od najljepših pustinja svijeta – Gobi.
3) Hladni Tibetanski plato treća je prirodna cjelina. Zbog nadmorske visine temperature zraka su niske i ljeti (prosječno 4-10°c), a zimi je srednja dnevna temperatura od 0°c do -20°c u nekim dijelovima. Tibet se do visine od oko 4000 metara (najniži dijelovi) izdigao sudaranjem litosfrene ploče na kojoj je bio današnji Indijski poluotok s pločom današnje Azije pri čemu su se izdigli najviša planina i najveća visoravan na svijetu: Himalaja i Tibet.
I Tibetanski plato i Sjeverozapadna Kina prirodno su nepovoljni pa je siromaštvo dodatni uzrok političke nestabilnosti, odnosno želje za odcjepljenjem nacionalnih manjina koje ondje žive.
Državni ustroj i stanovništvo
Kina je socijalistička narodna republika. Jedna je od posljednjih komunističkih država svijeta. Političku vlast obnaša Komunistička partija Kine s oko 60 milijuna članova. Organizirana je hijerarhijski: članovi Partije biraju Državni partijski kongres koji bira Centralni komitet od oko 300 članova koji između sebe biraju Politbiro (22 člana). Najviše je tijelo Kongres, ali on ima malu političku moć – najutjecajniji su Centralni komitet i Politbiro.
Država je podijeljena na dvadeset i dvije provincije, pet autonomnih pokrajina (Guangxi Zhuang, Nei Mongol (Unutrašnja Mongolija), Ningxia Hui, Xinjiang Uygur (Sinkiang) i Xizang (Tibet)), četiri gradska područja (Peking, Chongqing, Šangaj i Tianjin i dvije posebne upravne jedinice: Hong Kong (kin. Xianggang) i Macao (kin. Aomen).
Hong Kong (6 600 000 st.) ima potpunu unutarnju autonomiju po načelu jedna država, dva uređenja. Tako će ostati do 2047. godine. 97% stanovništva čine Kinezi, a ostatak bijelci britanskoga porijekla. Zakonodavnu vlast ima 60-člano Zakonodavno vijeće čijih se samo dvadeset članova bira na općim izborima. Trideset ih se bira preko interesnih skupina, a deset imenuje 800 izabranih predstavnika zajednica. Stanovnici Hong Konga tako će reći da samo 800 njih ima pravo glasa. Predsjednik vlade do 1997. nije mogao stupiti na dužnost dok se s time nije složila britanska kraljica, a od 1.7.1997. kraljicu je zamijenio predsjednik kineske vlade u Pekingu. Zbog nezadovoljstva odnosom Pekinga prema Hong Kongu, na ulicama grada je prosvjedovalo čak 500 000 ljudi nakon čega je vlast u Pekingu vidjela da treba drugačije postupati. Službeni jezici u Hong Kongu su kineski i engleski, a novčane jedinice hongkonški dolar i renminbi juan (valuta u ostatku Kine).
U razmještaju stanovništva uočava se velika razlika između istočnog (monsunskog) i zapadnog dijela države. Slijedeća slika prikazuje razmještaj stanovnitva Kine. Istočni je dio nositelj razvoja cijele zemlje.
Prostorni raspored stanovništva jednog dijela Azije krajem 20. stoljeća (jedna točka predstavlja 100 000 stanovnika) (Izvor: de Blij: The Earth)
Većinsko stanovništvo i matični narod u Kini su Han-Kinezi. Oni čine 92% ukupnog stanovništva. Čine većinu u svim provincijama osim u Sinkiangu (40%) i u Tibetu (5%). 70% njih govori najzastupljeniji govor na svijetu: mandarinski kineski (870 000 000 ljudi). Kineski jezik ima još četiri dijalekta, a znatnije rašireni su šangajski kineski (materinji 56 000 000 ljudi) i hakka (42 000 000 ljudi). Dijalekti kineskoga jezika ponekad su toliko različiti, da se ne mogu međusobno razumjeti. Tome, međutim, pomaže jedinstveni sustav pisanja – oko 20 000 znakova koji predstavljaju pojam, a ne slovo, razumljivi su svakom Kinezu – iako se različito čitaju, jednako se pišu. Za pismenost je potrebno poznavati 1 500 – 2 000 znakova, a pišu se zdesna nalijevo.
U Kini su posebno značajne dvije nacionalne manjine: Ujguri i Tibetanci. Ujguri su pripadnici bijele rase, srodni su Turcima, većinom su muslimani i žive pretežito u autonomnoj pokrajini Xinjiang Uygur (Sinkiang). U Kini ih je 7 800 000. Upotrebljavaju arapsko pismo, a od 1930. i latinicu.
Pet milijuna Tibetanaca čini većinu u autonomnoj pokrajini Tibet. Pišu posebnim pismom koje je nastalo još u 7. stoljeću. 1951. Tibet je pripao Kini. Dosta je snažan pokret za njegovim odcjepljenjem, a duhovni i svjetovni vođa Tibeta je Dalaj-lama, koji živi u progonstvu. Kineska vlast manjinama posvećuje veliku pozornost jer žive u posebno važnim pograničnim pokrajinama.
Iako se raznim mjerama ograničava (plaćanje poreza za više od jednog djeteta) prirodni priraštaj stanovništva Kine još je dosta visok: 9.3‰.
Službeno je priznato pet vjeroispovijesti: budizam, taoizam, islam, katoličanstvo i protestantizam, ali vlast ih drži praznovjerjem i na različite načine ograničava. Dvije trećine stanovništva vjerski je neopredijeljeno, ali budizam i taoizam neodvojiv su dio kineske kulture.
Kineski gospodarski uspon
Danas kineski bruto društveni proizvod po stanovniku iznosi 7 262 $/st.. Međutim, on raste po stopi od dojmljivih 9%. Kina je u tome rastu na vrhu u svijetu, a posebno je značajan njen porast ako se uzme u obzir njezina apsolutna veličina. Ovdje je prikazan odnos među najvećim gospodarskim subjektima svijeta – procesi pomoću kojih se mogu prognozirati budući odnosi.
Promjena bruto društvenog proizvoda po stanovniku u najvećim zemljama svijeta 2003. (Izvor: Der Spiegel 42 (2004))
Vidljiv je trgovački rast Kine: 2001. godine uvoz joj je bio osmi po opsegu u svijetu, a godinu kasnije šesti. U izvozu je Kina 2001. bila je na šestome, a 2002. na petom mjestu (Der Fischer Weltalmanah 2005). Koja je uloga Kine u svjetskom gospodarstvu, pokazuju podaci. Ona je najveći svjetski proizvođač nekih proizvoda, sa često nemalim udjelom u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji.
Proizvod
Udio u
svjetskoj proizvodnji
DVD
oko 80 %
Igračke
oko 70 %
Obuća
oko 50 %
Svinjetina
47 %
Cement
37 %
Pamučne tkanine
36 %
TV-prijemnici
35 %
Kositar
33 %
Vunene tkanine
33 %
Kameni ugljen
30 %
Željezo
28 %
Umjetna vlakna na bazi celuloze i sintetike
28 %
Meso
28 %
Mineralna gnojiva
26 %
Cink
22 %
Krumpir
21 %
Aluminij
18 %
Čelik
20 %
Ulovljena riba
18 %
Hladnjaci u domaćinstvu
18 %
Proizvodi koje Kina proizvodi najviše u svijetu i njezin udio u svjetskoj proizvodnji (Izvor: Der Fischer Weltalmanah 2005, Der Spiegel, br. 42. (2004.))
Koje je to tržište, u kojem si nitko ne smije dopustiti ne sudjelovati? Kinesko. Koji je to izvor novca, koji američko gospodarsvto održava konkurentnim u svijetu. Kina. Lokomotiva koja svjetsko gospodarstvo vuče naprijed? Kina. Rastuća gorila koja Zapadu usisava radna mjesta? Kina. To su pitanja i odgovor sa Svjetskog gospodarskog foruma 2004. u Davosu. Pekinški bum bio je glavna tema velikih. I New York Times je u srpnju 2004. iznio mišljenje da nakon američkog dvadesetog slijedi kinesko dvadeset i prvo stoljeće. Ta zemlja se promijenila, a sada će promijeniti svijet. (Der Spiegel 42 (2004)
Još nikada u povijesti nije toliko stanovnika neke države iz siromaštva prešlo u život dostojan čovjeka kao u Kini nakon gospodarskih reformi 1978.: procjenjuje se oko 400 000 000. Koliko su snažni kineski brojevi, govori i slijedeće: Kina ima 87 000 000 korisnika interneta, a broj se svakog mjeseca povećava za 1 500 000!
Na najrazvijenije zemlje svijeta Kina djeluje dvojako: 2003. privukla je 53 milijarde dolara izravnih ulaganja iz SAD-a. Tu je i mnogo novca od Kineza iz Singapura, Tajvana, ali i Europe i Amerike. Međutim, postoji i drugi smjer: 2003. imala je najveće devine rezerve na svijetu iza Japana (403 milijarde dolara), a dala je enormne sume američkim poduzećima – samo uz kinesku pomoć SAD može živjeti iznad svojih mogućnosti i dolar ostaje relativno stabilan, procjenjuje Der Spiegel.
Kineski konzern TCL preuzeo je bavarskog proivođača Schneider i, udruživši se s francuskom tvrtkom Thomson postao najveći proizvođač televizora na svijetu.
Kineski koncerni Haier, Galanz ili Lenovo odvažili su se i hrabro ušli na globalno tržište i žele stvoriti ime poput Microsofta, Sonya ili Panasonica. Naftni koncern Sinopec, pod kontrolom države, kupuje naftne izvore u Rusiji i Kazahstanu.
Washington Post Šangaj procjenjuje najdinamičnijim gradom na svijetu. Američki ekonomski magazin Forbes kaže da je taj grad najbolja poslovna lokacija na svijetu. Samo ovdje, i nigdje drugdje na svijetu, kao službeno prijevozno sredstvo između grada i zračne luke vozi lebdeći magnetski vlak koji može postići brzinu i od 430 km/h. HotelGrand Hyatt Shanghai najviši je hotel na svijetu u kojem gost može uživati u njegovom baru koji je na 87. katu!
Međutim, nisu svi kineski gradovi kao Šangaj. Kao i kod gotovo svih država, svi dijelovi Kine nisu jednako razvijeni. Prednjače obalne provincije. Jasno je da je tu najveću ulogu odigrao promet – zbog prometne dostupnosti i opsežnog pomorskog prometa kojega su zbog nje ostvarili. Velike luke s dugom trgovačkom tradicijom kineski su prozor u svijet. Za razliku od azijskih tigrova, kineske luke nisu samo mjesta uvoza sirovina i poluproizvoda pa izvoza gotovih proizvoda, nego Kina raspolaže i velikim zalihama sirovina koje obrađuje i izvozi.
Bruto društveni proizvod kineskih provincija 2002. (Izvor: Der Spiegel 42 (2004))
Priča s Amura
Kao primjer razvoja Kine i njenog odskakanja od nekih drugih država poslužit će jedna slikovita priča. Na širokoj rijeci, koji Rusi zovu Amur, a Kinezi poetično Heilongjiang (Crna Zmajeva rijeka) dotiču se dva grada – samo nekoliko stotina metara dijeli Blagovješčensk na ruskoj i Heihe na kineskoj strani. Putnici u taj dio svijeta ovako iznose svoja zapažanja i dojmove: U nekim četvrtima Blagovješčenska čini se da je vrije stalo: ruševne drvenjare obrubljuju blatne ulice, korov raste iz ruševina tvornica, nedovršeni spomenici nekim političkim dužnosnicima počinju truliti. Sa svojih 210 000 stanovnika grad izgleda kao u sovjetsko vrijeme, kao da je još uvijek zabranjen svaki dodir ,,s drugom stranom”. Život oblikuje mrtvilo, velika nezaposlenost, strah od budućnosti. Sasvim drugačije je u Heiheu, čiji dojmljivi poslovni neboderi upravo provociraju rusko mjesto na drugoj strani: šuma nebodera od stakla i čelika, prepuni supermarketi, skupi restorani. U kratkom vremenu Heihe je nabujao na 240 000 stanovnika. Samo čekićanje, piljenje i bušenje. Gradi se nova banka, ured gradonačelnika se proširuje, kuglačka dvorana nedavno je otvorena, posvuda optimizam. Stotine nezaposlenih iz Rusije, među njima i otpušteni iz nedavno zatvorene tvornice slatkiša, svakodnevno prelazi na drugu stranu rijeke. Knjižničari i učiteljice, koji od države mjesecima nisu dobili plaću, zapošljavaju se u Heiheu kao konobari ili čistačice. Drugi koriste jednodnevni bezvizni režim da bi u Kini kupovali – do 50 kg prenosi se bez carine. Oni u svojim jutenim ili najlonskim vrećicama ,,vuku” potrepštine u Rusiju. Za osobne potrebe. Za rođake. Osim toga, prodajom tih proizvoda u od svijeta odsječenim sibirskim selima mogu još i nešto zaraditi. Velike trgovine drže Kinezi. Oni u rojevima lete u Sibir kao poduzetnici. Ondje su vlasnici malih tvornica, primjerice prerađivačkih radionica za izradu štapića za jelo. I farme s obje strane granice pod kineskim su nadzorom. Također i velike novogradnje u Blagovješčensku kontroliraju pametni i beskrupulozni kineski poduzetnici. Poduzeće Huafu gradi u okolici grada trgovački centar. Mladi iz Rusije koji žele nešto postići, uče kineski jezik. Istovremeno, bogati stanovnici Heihea u jatima dolaze u svoj sibirski ,,sestrinski grad” kao turisti. Ponajprije muškarci.(Der Spiegel)
Donedavno dvije komunističke zemlje sada su u različitoj situaciji. A da paradoks bude veći – za razliku od Rusije, u Kini je komunizam još uvijek na snazi!
Znanstveni i vojno-politički razvoj
U 15. stoljeću Kina je bila tehnološki najrazvijenija zemlja svijeta i zemlja s najvećim dohotkom po stanovniku. Kompas, barut, papir, svilu, čaj Kina je dala svijetu. Zapanjeni Marko Polo Evropljanima je govorio o raskoši tadašnje kineske civilizacije.
Nakon stoljeća stagniranja današnjoj je kineskoj medicini pošlo za rukom presaditi jajnik zdrave žene u tijelo bolesne, kao i otkriti dio DNK-koda riže. ,,Oni su budućnost!”, rekao je vodeći američki istraživač gena s Tehnološkog instituta u Massachusettsu Eric Lander. Ni Bill Gates nije mogao ostvarenje svoje ideje o dijalogu između računala i čovjeka zamisliti nigdje drugdje, nego upravo u Kini. Svaka supersila ,,koja imalo drži do sebe” napravi svemirska istraživanja, a po mogućnosti pošalje i čovjeka u svemir. Kina je to izvela prije godinu i pol.
U listopadu 2003. Kina je kao treća zemlja u povijesti, nakon SSSR-a i SAD-a poslala čovjeka u svemir.(Izvor: Der Spiegel 42 (2004))
Bivši ministar vanjskih poslova SAD-a Henry Kissinger kaže: Težište svjetske politike premješta se na Tihi ocean., a prije svega na Kinu, dodaje Der Spiegel.
Kina je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. U novije vrijeme u to društvo žele doći još neke države. Neke od njih gospodarski su izuzetno razvijene (Japan i Njemačka) i računaju na kinesku podršku u ostvarenju svojih želja. Sigurno je, međutim, da im azijski gigant neće pomoći bez uzvrata na gospodarskom ili vojnom planu (Gerhard Schröder se u posljednje vrijeme zalaže za ukidanje embarga Kini na uvoz oružja).
Kinu se svakako ne smije zanemariti kao vojnu silu. Njezino ulaganje u vojsku zasad nije veliko, ali je zato dojmljiv broj vojnika:
Ulaganje u vojsku i broj vojnika najjačih vojnih sila svijeta 2003. (Der Spiegel 42 (2994)
Zaključak
U donedavno zatvorenoj Kini održavaju se i velike sportske i druge manifestacije – nogometno prvesntvo Azije, Formula 1, a vrhunac će biti Olimpijske igre 2008. u Pekingu. Poznato je koliko sportske manifestacije doprinose promidžbi zemlje i koliko infrastrukture i novca ostavljaju za sobom.
Postaje li Kina jedini suparnik Washingtonu? Stručnjaci kažu da je ona danas na drugome mjestu, ali za tri desetljeća postat će najjača gospodarska sila svijeta (Spiegel 42, 2004.).
U Kini se gradi je 162 000 kilometara cesta, koje će povezati stotinu milijunskih gradova – dovoljno da četiri puta preasfaltira ekvator.
Još odjekuje nedavno održana Svjetska izložba u japanskome Aichiju. 2010. ova će se prvorazredna svjetska manifestacija održati – u Šangaju. Možemo se s pravom nadati da će i ondje hrvatski paviljon biti dobro uređen i znatno posjećen kao dosada tako da se na nas, barem u tom smislu, ne odnosi tvrdnja s početka: Tko još nema nikakvu strategiju prema Kini, njemu se više ne može pomoći.
Nema komentara:
Objavi komentar