Kaspijsko jezero smješteno je između Europe i Azije te svojim sjeverozapadnim dijelom čini granicu između ta dva kontinenta. Zatvara ga pet država: Kazahstan, Turkmenistan, Islamska Republika Iran, Azerbajdžan i Ruska Federacija. Govoreći o postanku Kaspijskog jezera, razlikuju se postanak njegovog sjevernog i južnog dijela. Sjeverni dio je nastao u pretkambriju i dio je ruske ploče. Taj dio ruske ploče, odnosno sjeverni dio jezera potopljen je pri zadnjoj odledbi, odnosno transgresijom mora. Južni dio jezera je ostatak nekadašnjeg mora Tethis i dio je alpske sinklinale koja je nastala izdizanjem alpsko- himalajskog sustava pri subdukciji afričke i euroazijske litosferne ploče. Kaspijsko jezero, kakvo je danas, nastalo je prije 5.5 milijuna godina, zbog odvajanja, razdvajanja na manje dijelove Tethisa te isušivanja koje se događalo uslijed tetonike ploča i klimatskih promjena.
Kaspijsko je jezero endoreičko, što znači da voda iz jezera nikamo ne otječe. Voda se gubi samo isparavanjem i otjecanjem u zaljev Kara-Bogaz-Gol. Zbog razlike u pritjecanju vode i količini oborina s jedne strane, te isparavanja i otjecanja u Kara-Bogaz-Gol s druge strane, mijenja se razina, a time i površina i volumen jezera. Trenutno je površina Kaspijskog jezera 376 400 km2, a njegova razina na -26.5 m, čime je ono depresija. Svojom površinom ono je najveće jezero svijeta. Usporedbe radi, drugo najveće jezero svijeta, odnosno najveće slatkovodno jezero svijeta, Superior ili Gornje jezero u Sjevernoj Americi ima površinu od 82 414 km2. Volumen Kaspijskog jezera je 79 319 km3, što je 40 % volumena svih jezera svijeta. Usporedimo li volumen Kaspijskog jezera samo s volumenom jezera sa slanom vodom, onda voda Kaspijskog jezera čini više od 92 % ukupnog volumena kojeg imaju jezera sa slanom vodom. Volumen Kaspijskog jezera ovisi o dotoku rijeka. Čak 80% dotoka donosi Volga, a ostale značajne rijeke koje se ulijevaju u jezero su Kura, Terek, Kuma, Ural i Atrek.
Slanost
Prema količini otopljenih soli u vodi, Kaspijsko jezero je slano jezero. Salinitet jezera je u prosjeku 13 ‰. Najmanja je koncentracija soli u sjevernom dijelu, u kojemu u jezero utječu brojne rijeke. Tu je salinitet 1-2 ‰ i povećava se prema jugoistoku, gdje iznosi 14 ‰. Iznimka je zaljev Kara-Bogaz-Gol. Salinitet u njemu je oko 300 ‰. Tomu, prije svega pogoduje što je zaljev izoliran i plitak.
Nafta i zemni plin
Regija Kaspijskog jezera je jedan od prostora najranije eksploatacije nafte. Nafta je u Azerbajdžanu crpljena prije 150 godina. Prije 100 godina na ovom je prostoru crpljeno više od 50 % cjelokupne svjetske proizvodnje nafte. Unatoč tome, zalihe u jezeru još nisu iskorištene te su procjene OPEC-a da se u Kaspijskom jezeru, odnosno ispod njega, zalihe sirove nafte kreću oko 220 mlrd barela, što je 20% poznatih svjetskih zaliha. Velike su i zalihe zemnog plina. Od raspada SSSR-a i nestajanja osiguranog tržišta, sve su zemlje Zajednice nezavisnih država doživjele značajan pad industrijske proizvodnje i životnog standarda. Među njima su i Turkmenistan, Kazahstan, Ruska Federacija i Azerbajdžan. Države su izlaz iz tog teškog stanja uglavnom našle u nafti i ostalim rudnim bogatsvima. Smatrale su da će ih naftna industrija dovesti do gospodarskog blagostanja i političke stabilnosti. Kazahstan i Azerbajdžan bilježe najveća strana ulaganja u kaspijskoj regiji. Razlog tomu je u činjenici što te dvije države imaju najviše dokazanih naftnih rezervi. Naime, one posjeduju 70 % rezervi nafte Kaspijskog jezera te primaju 80 % od ukupnih stranih ulaganja u regiju. Najveći proizvođač zemnog plina među zemljama uz Kaspijsko jezero je Turkmenistan, a slijede ga Kazahstan i Azerbajdžan.
Prema definiciji, Kaspijsko jezero bi bilo jezero sa slanom vodom. Međutim, njega se smatra i morem, točnije, unutrašnjim morem. Pri samoj podjeli u obzir treba uzeti povijesne, geofizičke i zakonske posebnosti. Glavni razlog zašto status jezera još nije riješen su resursi koje ono posjeduje, odnosno upravo nafta i zemni plin. O statusu ovisi razgraničenje država, pravo plovidbe i korištenje prirodnih bogatstava jezera. Status je sporan jer države koje okružuju Kaspijsko jezero ne pronalaze kompromis i rješenje koje bi sve zadovoljilo.
U prošlosti su Iran i SSSR sve sporove rješavali dogovorima. Tako su sporazumima sklopljenim 1921. i 1940. godine dogovorili da pojedinačno posjeduju 10 milja priobalnog pojasa, a ostali prostor mora bio je zajednički. U to vrijeme porasla je plovidba i ribarenje jezerom pa su Iran i SSSR zabranili plovidbu drugim državama. Drugim riječima, Kaspijsko su jezero podijelili kao unutrašnje more i ono je bilo samo njihovo. Na tim dogovorima počiva današnji status jezera, koji nije nikada precizno definiran. Problem razgraničavanja se pojavio raspadom SSSR-a, stvaranjem nove geopolitičke slike. Osim priobalnih država, u pregovore o podjeli jezera su se uplele i Sjedinjene Američke Države, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo te glavne naftne kompanije koje ulažu u jezero. Svi oni žele postići isti cilj, što veću dobit. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) je 1982. godine Kaspijsko jezero definirala morem. Po njenim preporukama, Kaspijsko bi jezero trebalo podijeliti tako da svaka priobalna država ima teritorijalno more do 12 milja širine, ekonomsku zonu do 200 milja i kontinentalni šelf. Kako jezero nije dovoljno veliko da bi imalo teritorijalno more, ekonomsku zonu i kontinentalni šelf, moguća je jedino podjela Kaspijskog jezera među priobalnim državama. Čak i da se Kaspijsko jezero podijeli kao more, UNCLOS to ne bi prihvatio jer je samo Ruska Federacija ratificirala konvenciju. Kaspijsko jezero može biti smatrano i prekograničnim, odnosno internacionalnim jezerom. Drugim riječima, to je jezero koje je okruženo teritorijem različitih država. Upotreba voda takvih jezera je regulirana dogovorima priobalnih država. Postoji više načina podjele prekograničnih jezera. Najčešće su podjela zajedničkim dijelom i podjela medijanom (linijom sredine). Postoji i mogućnost da podjela ne mora pratiti geografske osobine prostora, nego da se sporazumima među državama odredi način na koji se jezero dijeli.
Kazahstan i Azerbajdžan žele podijeliti Kaspijsko jezero linijom sredine. Razlog tomu su brojna nalazišta koja te države imaju uz svoje obale. Ruskoj Federaciji i Iranu ova podjela ne odgovara. Naime, oni nemaju tako bogata nalazišta uz svoje obale te nastoje Kaspijsko jezero podijeliti kao unutrašnje more. Godine 1997. Ruska Federacija i Kazahstan su dogovorili podjelu njihovog dijela jezera. Dno jezera su podijelili kao jezero, što znači da svaka država koristi svoj dio dna jezera. Vode jezera su podijelili kao more, tj. vode će koristiti kao zajednički dio. Drugim riječima, Ruska Federacija smije loviti ribu u kazahstanskom dijelu i obrnuto. Godine 2001. Ruska Federacija je takav sporazum postigla i s Azerbajdžanom. Iran i Turkmenistan ne pristaju na takav dogovor i dalje traže podjelu i dna i voda kao da je riječ o unutrašnjem moru.
Ekološki problemi
Ekološki problemi Kaspijskog jezera uzrokovani su ponajviše komercijalnom eksploatacijom jezera. Antropogeni utjecaj vidljiv je u zagađenju jezera te smanjenju količine vode koja utječe u njega. Dok je u prošlosti najveći problem bila promjena razine jezera, danas je to njegova zagađenost. Razina Kaspijskog jezera ovisi najvećim dijelom o dotoku tekućica. U prošlosti su kolebanja razine bila isključivo zbog promjena klime. U 20. stoljeću su zapažene velike promjene u razini jezera te tendencija opadanja razine. Razlog tomu su brane i akumulacijska jezera koja su intenzivno građena na Volgi. Gradnjom brana se nastojalo regulirati tok Volge. Voda je korištena za dobivanje električne energije i za natapanje poljoprivrednih površina. Kako je navodnjavanje uzelo maha, tako je u Kaspijsko jezero učestalo pritjecalo sve manje i manje vode. Kao posljedica toga razina jezera je opala. Da bi se spriječilo daljnje opadanje razine, 1980. godine izgrađena je brana u prolazu kojim voda jezera otječe u zaljev Kara-Bogaz-Gol. Posljedica toga je porast razine jezera te se voda počela prelijevati preko brane u zaljev. Zbog toga je već 1984. godine brana otvorena na jednom dijelu kako bi se dopustilo izlijevanje, a 1992. godine je potpuno uklonjena.
Slika 1. Promjena razine Kaspijskog jezera
Izvor: Vital Caspian Graphics
Vezano uz promjenu razine i gradnju brana, smanjena je i količina ribe u Kaspijskom jezeru. Najveći je brojčani pad doživjela jesetra. Jesetra je živi fosil, endem je i čak 90 % jesetre u svijetu možemo naći u Kaspijskom jezeru jer joj odgovara mala slanost vode. Populacija jesetre je znatno smanjena jer je gradnjom brana izgubila velik dio svojih mrijestilišta u delti Volge. Problem je i izlovljavanje ribe. Smanjenje ribljeg fonda počelo je od razdoblja pada SSSR-a jer se izlov teže mogao kontrolirati. Opadanju ribljeg fonda pridonosi i zagađenje pesticidima, teškim metalima i naftom. Situacija se može popraviti jedino ako se priobalne države dogovore o zaštiti biološke raznolikosti.
Slika 3. Promjena razine zaljeva Kara-Bogaz-Gol u razdoblju 1972-1990.
Izvor: Vital Caspian Graphics
Od 1972. godine se provodi desalinizacija jezerske vode. Zbog toga su mnoga područja uz obalu jezera degradirana. Industrijalizacija i urbanizacija dovele su do antropološkog pritiska, koji uključuje deforestaciju, dezertifikaciju i zagađenje. Kao rezultat takvog dugogodišnjeg stanja, obala je suha, a zemlja neplodna. Kaspijsko jezero je zatvoreno te stoga zagađenje u njemu može ostati jako dugo. Kako su ekološki problemi učestali, priobalne države su 2006. godine potpisale sporazum da će zajedno nastojati spriječiti ekološke štete koje jezeru donosi razvoj industrije.
Zaključak
Za zemlje koje okružuju Kaspijsko jezero resursi su ključni za dobivanje ulaganja stranih zemalja. Strane zemlje zbog toga imaju velik utjecaj u kaspijskoj regiji i njihov najvažniji cilj je postići stabilnost regije, kako bi ulaganja bila isplativija. Stabilnost je prije svega narušena sporovima između priobalnih država. One se ne mogu dogovoriti oko podjele Kaspijskog jezera i ne pristaju na kompromise upravo zbog resursa. Gospodarstva priobalnih država uvelike ovise o izvozu nafte i zemnog plina te su usmjerena na sekundarni sektor djelatnosti, dakle na energetiku i industriju. Pored toga, sve priobalne države se bave i ribarstvom. Jesetra je, pored nafte i zemnog plina, još jedna vrijednost koju Kaspijsko jezero posjeduje jer je kavijar, koji se dobiva iz jesetre, vrlo cijenjen i donosi značajna ekonomska sredstva. S obzirom na potencijale Kaspijskog jezera te na njegov povoljan položaj između Europe i Azije, države uz Kaspijsko jezero se sve više razvijaju, zahvaljujući prije svega razvoju industrije. Pritom treba misliti i na okoliš, odnosno treba ulagati u očuvanje okoliša kako ne bi dolazilo do ekoloških problema koji ugrožavaju opstanak života u i oko jezera.
Nema komentara:
Objavi komentar