Svjetski dan migracija

Uvod

Prostorna pokretljivost stanovništva karakteristična je za ljudsko društvo od njegovog postanka do danas. Budući da je ovo mehaničko kretanje stanovništva vrlo kompleksna tema koja se može sagledati s nekoliko aspekata, ovaj članak dat će samo neke osnovne odrednice i karakteristike suvremenog kretanja stanovništva. Kretanje stanovništva, u širem smislu, može se definirati kao privremena, polustalna ili stalna promjena mjesta boravka. Međutim, ova definicija ne objašnjava na kolike udaljenosti se odnosi, koliko je njeno trajanje, da li je dobrovoljna ili prisilna i da li se odvija unutar jedne zemlje ili između više zemalja. Prema ovoj definiciji preseljenje iz jednog stana u drugi unutar istoga grada bilo bi isto što i sezonsko preseljenje nomadskog stanovništva ili npr. preseljenje neke obitelji iz Indije u Veliku Britaniju ili seljenje radnika koji rade na izgradnji autoceste ili pak dnevno kretanje stanovništva iz predgrađa u grad na posao.

Gore navedeni primjeri jasno pokazuju da nije opravdano sva ova različita prostorna kretanja stanovništva svrstavati u jednu kategoriju – migracije, niti sve ljude koji sudjeluju u ovim kretanjima nazivati migrantima. Imajući to na umu, Ujedinjeni narodi su 1958. g. objavili višejezični demografski rječnik, koji daje definicije mnogih pojmova koji se koriste u demogeografiji, uključujući pojmove vezane uz kretanje stanovništva.



Slika 1. Izbjeglice iz Ruande

Pojam mobilnost je širok pojam i uključuje i cirkulaciju stanovništva i migracije. Stoga, gore navedeni primjeri mogu se nazvati prostornom pokretljivošću stanovništva. Cirkulacija stanovništva obuhvaća brojne vrste kretanja stanovništva koje su uglavnom kratkoročne, ponavljaju se ili javljaju u ciklusima, ali ne postoji namjera za stalnim ili dugotrajnim preseljenjem. Stoga se sezonska kretanja radnika ili svakodnevni odlazak na posao u drugo mjesto smatra cirkulacijom, a ne migracijom. Dakle, osobe svakodnevno, tjedno, mjesečno, sezonski ili povremeno odlaze iz mjesta prebivališta i vraćaju se. Migracije su uži pojam od cirkulacije stanovništva, a odnose se na preseljenje iz jedne administrativne jedinice u drugu i uključuju trajnu promjenu prebivališta. Prema standardima Ujedinjenih naroda, trajna promjena mjesta boravka odnosi se na promjenu od godinu i više dana.
Uzroci i posljedice migracije stanovništva

Koji su uzroci migracija? Uzroci migracija mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: potisne i privlačne (push i pull faktori). Potisni faktori prisutni su u mjestu prebivališta, a privlačni u potencijalnim odredišnim destinacijama. Neki od potisnih faktora su nezaposlenost, niski prihodi, političke, rasne, vjerske i etničke netrpeljivosti, ratovi te prirodne katastrofe. S druge strane, privlačni faktori mogu biti bolje prilike za zaposlenje i zaradu, bolji uvjeti života, politička i rasna tolerancija itd.



Slika 2. Izbjeglički kamp u Kašmiru

Dakle, svaka prostorna pokretljivost stanovništva obuhvaća područje porijekla (odnosno prethodno mjesto boravka) i područje doseljenja te se prema tome dijeli na emigraciju (iseljavanje) i imigraciju (doseljavanje). Sve migracije imaju dvostruki efekt, prvi u mjestu odlaska, a drugi u mjestu dolaska, na način da utječu na promjenu broja stanovnika, njihovu distribuciju i strukturu. Migracije se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija: 1. prema prostornom obuhvatu: vanjske (međudržavne) i unutrašnje (unutardržavne); 2. prema vremenskom obuhvatu: dnevne, tjedne, mjesečne, sezonske, privremene i konačne; 3. prema motivima ili razlozima: ekonomske i neekonomske; 4. prema voljnosti: dobrovoljne i prisilne; 5. prema organiziranosti: organizirane i neorganizirane (stihijske).

Prema podacima Ujedinjenih naroda, sredinom 2000. godine oko 175 milijuna ljudi širom svijeta živjelo je izvan zemlje u kojoj su rođeni, a od toga ih je 3/5 živjelo u razvijenijim dijelovima Svijeta (Tab. 1.). Politička nestabilnosti i sve veće razlike u razvijenosti pojedinih zemalja snažno su utjecali na međunarodne političke i ekonomske migracije. U razdoblju između 1990. i 2000. godine broj međunarodnih migranata širom Svijeta povećao se za otprilike 21 milijun.

Tablica 1. Broj međunarodnih migranata u Svijetu i po regijama 2000. godine



Osim navedenih učinaka na mjesto iseljavanja i useljavanja, migracije mogu imati i negativne učinke na mjesto doseljenja jer mogu dovesti do političkih, ekonomskih ili društvenih napetosti između lokalnog stanovništva i doseljenika. Zbog toga se u mnogim zemljama javljaju problemi vezani uz imigraciju stanovništva te se mnoge vlade odlučuju za uvođenje raznih mjera za ograničavanje useljavanja. Godine 2001. oko 40 zemalja Svijeta imalo je zakone kojima se ograničava useljavanje. To se jasno vidi iz činjenice da je tijekom 2001. godine samo 31% zahtjeva za pružanje azila je odobreno u razvijenim zemljama. Državne politike o useljavanju, pružanju azila i prihvaćanju izbjeglica pogotovo su se pooštrile nakon napada na SAD 11. rujna 2001. godine.

Još jedan od razloga za ograničavanje useljavanja u razvijene zemlje Zapadne Europe i SAD su masovne migracije do kojih je došlo nakon pada Berlinskog zida te raspada bivšeg SSSR-a i Jugoslavije. U razdoblju između 1989. i 1993. godine emigriralo je oko 4 milijuna ljudi i to uglavnom iz Istočne u Zapadnu Europu, a još 3 milijuna je raseljeno zbog rata na području bivše Jugoslavije, uključujući oko 670 000 emigranata iz Zapadne Europe u Sjevernu Ameriku. Prema izvješću UN-a u razdoblju od 1997. do 2001. godine broj izbjeglica u Svijetu smanjio se za 24% u odnosu na prethodno petogodišnje razdoblje.