Stanovništvo Hrvatske stari

Starenje je proces koji prati ukupno stanovništvo Hrvatske već dugi niz desetljeća – kakve su prostorne različitosti ovog procesa u našoj zemlji.

Jedna od najosnovnijih i najvažnijh struktura stanovništva jest ona prema dobi ili starosna struktura stanovništva kako ju još nazivamo. Ona nam otkriva broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, ali je prije svega odličan pokazatelj povijesnog razvoja stanovništva tijekom duljeg vremenskog razdoblja. U njoj se odražava zajedničko djelovanje svih onih čimbenika koji određuju ukupno kretanje stanovništva. Odrednice dobne strukture čine: natalitet, mortalitet, migracije i vanjski čimbenici (gospodarska kriza, rat, prirodne katastrofe i dr.). Što je još važnije, buduće promjene u kretanju stanovništva ovise u velikoj mjeri o dobnoj strukturi stanovništva jer ona određuje natalitet, mortalitet i stopu rasta stanovništva. Kada se provodi popis stanovništva, dob ili starost u pravilu se definira prema navršenim godinama života prije samog popisa. U tablicama koje se objavljuju u popisima stanovništva nalazimo dobne grupe prema petogodištima (0-4, 5-9, 10-14 itd.). Što je starenje stanovništva? Starenje stanovništva je proces povećavanja udjela stanovništva starog 60 i više ili 65 i više godina u ukupnom stanovništvu. Uzroci starenja su snižavanje nataliteta i snižavanje mortaliteta.
Tipovi dobne strukture stanovništva

Za analizu dobno-spolne strukture stanovništva i njenih promjena tijekom vremena koristimo tablični prikaz i grafički prikaz koji još nazivamo piramida starosti, dobna piramida, stablo starosti, stablo života i sl. Razlikujemo tri osnovna tipa dobne strukture:

1) progresivni

2) stacionarni

3) regresivni.

Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle visok udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta. Oblik dobne strukture stanovništva je oblik piramide.

Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze piramide i umjeren udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizlazi nepromijenjen, te nizak ili nulti prirodni prirast. Oblik podsjeća na košnicu.

Regresivni ili kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da baza piramide postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući prirodni prirast ili prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta praktički su na razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik piramide poprima obrise urne.




Pokazatelji dobne strukture stanovništva

Za analizu stanovništva Hrvatske koristili smo dva pokazatelja. Prvi pokazatelj je prosječna starost ili prosječna životna dob kao srednja vrijednost. Ona označava srednje godine života stanovništva u trenutku popisa. Općenito se smatra da proces starenja počinje kad prosječna starost stanovništva iznosi 30 godina. Hrvatsko je pučanstvo, dakle već 1953. zakoračilo u spomenuti proces jer je popis otkrio da je prosječna starost 30,7 godina. Iz popisa u popis ta se brojka povećavala: 1961. 32,0; 1971. 34,0; 1981. 35,6; 1991. 37,1 i 2001. 39,3.

Drugi pokazatelj, indeks starosti (Xs), koji pokazuje omjer broja starih 60 i više godina i mladih u dobi do 19 godina, izračunava se po formuli Xs=P60+/P0-19x100. Kritična vrijednost indeksa starosti iznosi 40 %. Pogledajmo i prema ovom pokazatelju ukupno stanovništvo Hrvatske. Prije pedeset godina, popisom iz 1953. godine Hrvatska je bila u povoljnoj situaciji s indeksom 27,9. Stalnim porastom iz popisa u popis (1961. 34,3; 1971. 47,2; 1981. 52,6; 1991. 66,7) došli smo u najkritičniju fazu jer je posljednji popis 2001. ustanovio vrijednost indeksa starosti od 90,7! Dakle, približili smo se onoj graničnoj vrijednosti od 100 koja pokazuje da na svakog starog stanovnika dolazi jedan mladi.



Paralelno se odvijalo i apsolutno i relativno smanjenje mladog, odnosno povećanje udjela starog stanovništva u ukupnom stanovništvu Hrvatske. Godine 1953. mladih je bilo 1 447 908 ili 36,8%, a starih 404 212 ili 10,3%. Popisom iz 1961. broj mladih smanjen je na 1 424 992, a udio na 34,3%, a broj starih povećan je na 489 057 ili 11,8%. Deset godina poslije, 1971. broj mladih je 1 394 683, a udio 31,5%, a starih 658 318 ili 14,9%. Za idućih deset godina, do 1981, i dalje se smanjuje kontingent mladih te on iznosi 1 299 488 ili 28,2%, a kontingent starih apsolutno se povećao 683 127, a relativno neznatno smanjio na 14,8%. Pretposljednji popis potvrdio je tendenciju razvoja: mladih je 1 252 469 ili 26,2%, a starih 834 988 ili 17,5%. I konačno, podaci posljednjeg popisa 2001. godine pokazuju sljedeći omjer i udio: mladih je 1 053 240 ili 23,7%, a starih 955 556 ili 21,5%!



Na županijskoj razini najveću prosječnu starost 2001. imalo je stanovništvo Ličko-senjske županije (43,0), a prosječno je najlmađe stanovništvo Međimurske županije (37,6). Indeks starosti također je pkazao da se raspon vrijednosti po županijama kreće između istih županija: Ličko-senjska 145,7, a Međimurska 72,0. Također, udio starog stanovništva u ukupnom najmanji je u Međimurskoj (18,7%), a najveći u Ličko-senjskoj županiji. No udio mladih svoje naj vrijednosti dostigao je negdje drugdje. Najmanji je u Primorsko-goranskoj županiji (20,5%), a najveći u Brodsko-posavskoj (26,9%).





Kakva je slika na razini općina i gradova? Prije kratkog pregleda općina/gradova s naj vrijednostima, valja upozoriti da je nakon popisa 2001, kada je bilo 423 općina i 123 grada došlo do određenih promjena. Danas je administrativno-teritorojalnih jedinica 550: 426 općina i 124 grada. Općina Vodnjan promijenila je status u grad (2003. g.), a novonastale su općine Pribislavec (u 2001.-oj), Bilice (u 2002.-oj), Kamanje i Kolan (u 2003.-oj). Također naselje Novi Čeminac «prešlo» je iz Općine Jagodnjak u Općinu Čeminac (2002. g.). Da vidimo prvo koje su to općine/gradovi s najmlađim stanovništvom. Na prvom mjestu je općina Voćin u Virovitičko-podravskoj županiji čiji je stanovnik na dan popisa 2001. bio prosječno star 30,6 godina. Slijede Općina Podstrana (33,5), Pribislavec (33,6), Vođinci (33,7) i Ivankovo (34,1) da bi se na šestom i sedmom mjestu našli najlmađi gradovi u Hrvatskoj: Grad Solin i Grad Metković (oba 34,4). Prema drugom pokazatelju, inedksu starosti, pordak i sastav prvih deset općina je sličan. Najpovoljniji omjer je u Općini Voćin (35,5). Slijede općine Podstrana (40,7), Omišalj (44,0), Vođinci (46,8) te na petom mjestu Grad Solin (46,8).



Razmotrimo sada i općine s najstarijim stanovništvom. Prema oba pokazatelja na prvom mjestu je Općina Civljane čije je stanovništvo 2001. u prosječnoj dobi od 64,1 godina, a indeks starosti je «nenormalno» visok: 5200 (dvoje mladih i 104 starih)! I druga i treća općina na ovoj rang listi nalaze se u Šibensko-kninskoj županiji: Ervenik i Biskupija. Radi se općinama kroz koje je 1990-ih prohujao ratni vihor, a danas (kao i još neke među prvih deset) imaju status područja posebne državne skrbi.



Proces starenja stanovništva izuzetno je aktualan za Hrvatsku. Dobna struktura odražava se i u uspjehu stranke umirovljenika na proteklim izborima. Intenzivno starenje uzrokovano je, uz smanjenje nataliteta i povećanje mortaliteta, emigracijom (poznato je da među migrantima prevladava stanovništvo u dobi od 20 do 40 godina koje za sobom odnosi i buduća rađanja) i ratnim gubicima u I. i II. te Domovinskom ratu. Ovome treba dodati i nepostojanje populacijske politike. Zbog sve manjeg udjela mladog stanovništva (naravno, isključivši utjecaj imigracije) možemo očekivati daljnje smanjenje stope rasta stanovništva. U Hrvatskoj će između 2005. i 2015. godine doći do dodatnog povećanja priljeva stanovništva u staračku dob i do daljnjeg porasta umirovljenika kao posljedica «bebi buma» (povećanja nataliteta) između 1946. i 1954. godine. Sve to pokazuje da će mlađe staro stanovništvo (60-74 g.) postati važan ljudski resurs razvoja i da ubuduće valja s njim računati. Regionalne razlike, za koje smo pokazali da postoje i koliko su u pojedinim krajevima naše zemlje dramatični, uzrokuju ozbiljan socijalni, ali i gospodarski problem. Svi programi gospodarskog razvoja temeljeni su na ljudskom potencijalu stoga valja u postojeću, pardon, buduću populacijsku politiku ugraditi i regionalne različitosti našeg prostora.