četvrtak, 2. lipnja 2016.

Demografski ugrožena naselja-primjer Istre



Dominantna demografska pojava-depopulacija upozorava nas na potrebne korake koje je struka «dužna» učiniti Iako svjesni nedostataka ovakvog «kabinetskog» istraživanja, odredili smo demografski ugrožena naselja na primjeru Istre u kojima je ostalo još ono malo stanovnika koje možemo zvati etničkom baštinom.

Prema posljednjem popisu pučanstva 2001. godine u Istri je živjelo 206.344 stanovnika. Kako je statistička metodologija i praksa podložna promjenama tako je i definicija stalnog stanovništva u odnosu na prethodne popise ponešto izmijenjena. Promjene su se desile i kod naselja. Neka su se prestala izdvajati kao samostalna (npr. Fontana je «srasla» s Buzetom, Umag-Komunela većim dijelom s Umagom itd.), neka su se pak izdvojila kao samostalna (primjerice Bibali, Plovanija i Kanegra na području grada Buja ili Crveni Vrh, Katoro, Križine, Đuba, Finida i Monterol na području grada Umaga), dok su neka promijenila ime (npr. Brda u Brdo, Karšete u Kršete, Skorušica u Oskoruš, Šeget u Seget itd.).


Sl.1. Samačkih kućanstava sve je više (foto: I.Zupanc, 2004.)

Popis iz 1991. godine zabilježio je 640 naselja u Istri, dok ih je popis iz 2001. broji 648. Od tih 648 naselja u njih 637 obitavali su žitelji Istre. Što je s ostalih 11? U Kanegri ne živi nitko jer je to turističko naselje, teritorij naselja Sv. Marija na Krasu podijeljen je tako da sada postoje dva istoimena naselja u gradu Umagu i Bujama s tim da je području grada Buja pripao nenaseljeni dio. Ostalih devet naselja su ona koja su ostala bez stanovnika. Postala su «mrtva sela». To su naselja: Benčići (grad Buzet), Rupeni (grad Poreč), Vrnjak (općina Grožnjan), Frnjolići (općina Sv. Lovreč), Bujarići (općina Višnjan), Mastelići, Piškovica, Trombal, Vranići kod Vižinade (sva u općini Vižinada). Prvo naselje koje je statistika zabilježila (popisom iz 1953.g.) kao izumrlo jest Bujarići. Popis iz 1971. evidentirao je da su i Mastelići, Piškovica i Trombal ostali bez stanovnika. Dvadeset godina kasnije, popisom iz 1991. pridružili su im se Frnjolići i Vranići kod Vižinade. Posljednji popis izdvojio je spomenute Benčiće, Vrnjak i Rupene, ali i dva naselja koja su «oživjela» na papiru. To su naselja Kotli i Ivići koji su 1991. bili bez i jednog žitelja, a zadnjim popisom utvrđeno je da u njima živi po jedan stanovnik. Ne tako davno u ovim je selima bilo jako živo. Primjerice u Kotlima je 1910. godine živjelo 119 stanovnika, a prije pedeset godina (1953.g.) 94. U selu Vrnjak na gornjoj Bujštini 1945. popisano je 130 stanovnika, a u Benčićima na Buzeštini iste godine 102.


Sl.2. Dvije generacije (foto: I.Zupanc, 2004.)

Prosječna veličina istarskog naselja 2001. godine bila je 324 stanovnika (točnije 323,9). U 19 naselja s više od 1.000 stanovnika živjelo je čak 129.090 ili 62,6% populacije Istre. U ostalih 618 naseobina živjelo je 77.254 stanovnika, što znači da je prosječna veličina tih naselja 125 stanovnika. Čak 432 naselja imalo je manje žitelja od tog broja.

Dominantna demografska pojava, depopulacija upozorava nas na potrebne korake i kod populacijske politike. Iako svjesni nedostataka ovakvog «kabinetskog» istraživanja, koristeći demografske parametre izradili smo prognozu naselja koja bi u dogledno vrijeme mogla izumrijeti i time postati puki geografski pojmovi. Kriteriji koje smo odabrali bili su sljedeći:

1. Veličina naselja 2001. ≤ 50 stanovnika.

Veličina naselja odabrana je zbog zakonitosti da što je neko naselje manje to je šansa veća da će ono postati još manje. Čini nam se da je granica od 50 stanovnika za populacijske karakteristike Istre realna te da udovoljava uvjetima izrade «crne» demografske perspektive za pojedina naselja. Ovaj, prvi kriterij izdvojio je 227 naselja. Od toga su i već spomenuta dva novonastala (Katoro, Monterol) i dva «oživjela» (Kotli i Ivići). Ta četiri naselja nisu ušla u daljnju analizu jer ona u njihovom slučaju nije mogla biti provedena.


Sl.3. Posljednji stanovnik sela Strahi na Bujštini (foto: R.Zupanc, 2002.)

2. Smanjenje u periodu 1971.-1981. ≥15%.

To je natprosječno smanjenje, jer za ukupni depopulacijski skup naselja (sva naselja koja su imala više stanovnika na početku promatranog razdoblja nego na kraju) u tom periodu smanjenje je iznosilo 14,2%. Ovim kriterijem selektirano je 138 naselja.

3. Smanjenje u periodu 1981.-1991. ≥15%.

U ovom razdoblju smanjenje za ukupni depopulacijski skup naselja iznosilo je 13,4%.
Nakon selekcije ovim kriterijem izdvojeno je 78 naselja.

4. Smanjenje u periodu 1991.-2001. ≥15%.

Broj depopulacijskih naselja Istre u ovom periodu je 337. Broj stanovnika u tim naseljima 1991. bio je 120.612 , da bi se 2001. smanjio na 110.212. Što znači da smanjenje iznosi 8,6%. Izostavili smo sedam velikih naselja (Pula, Labin, Pazin, Vodnjan, Buje, Buzet i Raša) koja također gube broj stanovnika i sada postotak smanjenja iznosi 12,8 (sa 33.214 na 28.947) što je ipak realniji podatak. Tada smo crtu povukli na 15%. Ovaj kriterij izdvojio je 45 naselja.

5. Udio mladih (0-19 g.) <15%.

Konačno, nakon upotrebe i ovog kriterija, izdvojeno je 26 naselja s najlošijim demografskim trendovima.

Za patuljasta naselja s 10 i manje stanovnika «olabavili» smo jedan kriterij. U ovo dodatno razmatranje ukupno je ušlo 13 naselja (za naselje Bucalovići nismo mogli kontinuirano pratiti broj stanovnika jer je između popisa 1981. i 1991. rasformirano). Olabavivši jedan kriterij izdvojeno je još sedam naselja. Dakle ukupno je u Istri 33 ili 5,2% (od 637 naseljenih 2001 g.) naselja s najgorim demografskim trendom kojima prijeti izumiranje!


Sl.4. Istra: Izumrla naselja (1), demografski ugrožena (2) i naselja u kojima je broj stanovnika 2001./1948. smanjen 50% i više (3)

Kako izgleda prosječno «izumiruće« naselje u Istri? Ukupno je u tih 33 naselja živjelo 519 stanovnika. Dakle ono je prosječne veličine 16 stanovnika (15,7). U njemu, u prosjeku, ne žive niti dva (1,6) mlada čovjeka u dobi do 19 godina. Smanjenje broja stanovnika je u takvom naselju svakih deset godina oko 30% (1971.-1981. 30,9%, 1981.-1991. 28,6% i 1991.-2001. 30,0%). Prema popisnim godinama, većina ovih naselja imalo je maksimalan broj stanovnika 1945. godine (njih 11), zatim 1910. (njih 9) i 1900. (6 naselja). Primjerice u naselju Račja Vas živjelo je poslije Drugog svjetskog rata (1945.g.) 432 stanovnika! Više nego danas u cijeloj općini Lanišće. I ova predočena perspektiva laniških sela upozorava na stanje u toj općini: od 14 naselja, čak 6 ima trend izumiranja.


Sl.5. Sve je manje mladih-djeca u Oprtlju (foto: I.Zupanc, 2004.)

Nema sumnje da je ovakav trend demografskog razvoja pojedinih naselja rezultat brojnih okolnosti. Jedna od važnijih je i nasljeđena populacijsko-naseljska struktura. U Istri ima više od 2.442 naselja i zaseoka (izbrojano prema Korenčićevom priručniku, 1979). Dobar dio njih jednostavno nije dovoljno velik za funkcionalno organiziranje društvenog života. U njima se gasi društveni život, devastira ambijent i gubi identitet. Ostaje još ono malo stanovnika koje s punim pravom možemo nazvati: etničkom baštinom. Prema tome, neminovno će doći do procesa «razrjeđivanja» naseljske strukture, a izumiranje će i dalje biti glavni oblik depopulacije. Na žalost, brojna će naselja izumrijeti i time postati puki geografski pojmovi. Postati će «mrtva sela».

Nema komentara:

Objavi komentar