Bajka o dvanaest sestara koje odlaze na veličanstveni bal u svojim plesnim cipelicama je priča koja budi našu maštu i tjera na razmišljanje o ugodnoj glazbi, raskošnim haljinama i plesu. One su svake večeri potajno odlazile kod svojih prinčeva kako bi plesale do kasno u noć.
Otac je bio radi toga zabrinut, a njihove plesne cipelice su ih odale jer su svakog dana bile sve više istrošene. Kako bi zaštitio svoje kćeri o mogućih ružnih događaja organizirao je glasnike da kraljevstvom prošire vijest o nagradi onome tko otkrije tajnu njegovih kćeri i njihovih plesnih cipelica.
Pouka priče je da djeca ponekad ne znaju što čine skrivajući od roditelja istinu, a zbog mogućih opasnosti koje vrebaju moraju voditi računa o tome da su njihovi roditelji često zabrinuti kamo odlaze i s kime se druže. Bez obzira kakva je istina, s roditeljima treba razgovarati kad god se pruži prilika jer su oni oslonac u životu i uvijek spremni saslušati dječje potrebe i želje.
Kratak sadržaj
Nekada davno živio je kralj s dvanaest prekrasnih kćeri, jednom ljepšom od druge. Prva princeza je imala sjajnu crnu kosu, druga plave oči poput nebeskog plavetnila, treća rumene usne pput zrele trešnje, četvrta obraze meke poput baršuna. Volio ih je sve redom te nije htio da im se bilo što loše dogodi u životu. Svake je večeri obilazio njihovu sobu, pobrojao jesu li sve u krevetu i otišao mirno spavati. Uvijek je bilo sve pod kontrolom.
Kralj je jednoga dana primjetio kako su njihove cipelice smještene pokraj kreveta dosta iznošene i razgažene, kao da princeze u njima odlaze svake večeri na ples. Pomislio je kako djevojke skrivaju neku tajnu, a njemu ju ne žele otkriti. Kada bi ih pitao što se događa s pelsnim cipelama one bi se samo smijale.
Kraljeva zabrinunost je svakog dana bila sve veća pa je odlučio nešto poduzeti. Glasnici su obavijestili cijelo kraljevstvo kako je kralj odlučio nagraditi onoga tko otkrije taj veliki misterij oko iznošenih cipelica. Nakon toga su na dvor pristizali ljudi sa svakakvim idejama, ali pravu istinu nije nitko uspio otkriti.
Iz dana u dan je postajao sve više zabrinut jer mu nije bilo jasno kako se cipelice mogu preko noći istrošiti ako djevojke spavaju cijelu noć u svome krevetu, a kada ih upita jesu li negdje bile, one kažu kako su spavale cijelu noć u svojoj postelji koju su zajedno dijelile jer su obožavale razgovarati do kasno. Pitao se hoće li ikada saznati što se događa s njegovim princezama i njihovim cipelicama.
Jednog dana je jedan vojnik, koji se bio vraćao iz rata, sreo jednu ljubaznu gospođu dok je šetao kraljevstvom. Rekao joj je kako je načuo da kralj nagrađuje onoga tko otkrije što se događa s cipelicama mladih princeza jer su svakoga dana sve više istrošene, a one mu ne žele otkriti tajnu. Sa sobom nije imao ni novčića pa bi mu ta nagrada dobro došla s obzirom da je tek stigao s ratišta. Gospođa ga je upozorila kako nitko do sada nije uspio otkriti tajnu koju skrivaju princeze pa mu se ponudila dati čarobni kaput od kojeg će postati nevidljiv. Mladić je bio presretan i zahvalio se gospođi na pomoći. Uz to mu je gospođa pokazala put do kraljevske palače.
Kada je vojnik stigao do palače kralj mu je ponudio udoban smještaj u nadi kako će mladić okriti tajnu. Vojnik je razmišljao što napraviti s čarobnim kaputom, pa je odlučio obući ga kada svi u palači krenu na počinak. Kada su svi usnuli došuljao se do sobe gdje su bile smještene princeze i imao što vidjeti.
Princeze su ispod kreveta u svojoj sobi imale tajni prolaz kojim su se uputile u nepoznato obučene u raskošne haljine i plesne cipelice. Najmlađa princeza je rekla sestrama kako ima osjećaj da ih netko promatra, ali one su rekle da neka požuri i ne obazire se na zvukove. Ona je potrčala za njima i dugačkim stepenicama se spustila kroz tajni prolaz.
Vojnik je nakon nekoliko trenutaka krenuo za njima kroz tajni prolaz i stigao do čudesne šume u kojoj su drveća bila od srebra, a lišće je svjetlucalo čarobnim sjajem te princezama obasjavalo stazu kojom su hodale. On je za svaki slučaj ubrao jedan sjajni listić i čim je to učinio najmlađa princeza je zastala i pitala tko to tamo hoda. Sestre su je opet požurivale i rekle da sve umišlja.
I princeze i vojnik su dalje koračali šumom sve dok nisu stigli do sljedeće šume u kojoj su stabla bila zlatna, a zatim do šume u kojoj su stabla bila od dijamanata. U svakoj šumi je vojnik otrgnuo po jedan listić, a najmlađa princeza je i dalje bila uvjerena kako ih netko slijedi, ali sestre ju nisu htjele poslušati već su koračale dalje prema odredištu.
Na kraju su stigle do jezera gdje su bile privezane dugačke gondole u kojima su otplovile do obližnjeg otočića na kojemu se nalazio dvorac. Kako je vojnik nosio na sebi čaroban kaput i tako bio nevidljiv, uskočio je u gondolu najmlađe princeze. Veslač koji ju je prevozio do otoka se začudio kako se najmlađa princeza naglo udebljala s obzirom da je gondola toliko potonula kada je princeza zakoračila u nju.
Stigle su do otočića i princeze su hitro istrčale iz gondola te otišle do svojih prinčeva koji su ih strpljivo čekali na veličanstvenom balu.
Princeze su jedva dočekale susret s prinčevima i krenule plesati u svojim čarobnim cipelicama dok ih je nevidljivi vojnik kriomice promatrao. Uživale su u predivnoj glazbi i glasno se smijale, a posluga je donosila ukusna jela i slatko vino kako bi bal bio potpun. Vojnik je poželio skinuti kaput kako bi i on zaplesao no bio je svjestan što bi se dogodilo kada bi to učinio. I dalje je promatrao najmlađu princezu i pritom se zaljubio.
Polako se počelo razdanjivati, a princeze su morale krenuti natrag u svoje kraljevstvo. Svaka je ušla u svoju gondolu, a zatim su opet prolazile prvo kroz dijamantnu potom zlatnu i na kraju kroz srebrnu šumu kako bi stigle na vrijeme u svoju sobu kroz tajni prolaz i bile u krevetu kada bi ih otac došao ujutro probuditi.
Vojnik je također pošao za njima, a ujutro je ispričao kralju što je vidio. Kao dokaz je imao sa sobom listiće koje je ubrao u svakoj šumi te cvijet kojeg je uzeo u dvorcu gdje se održao bal. Kralj mu je povjerovao i odlučio dati nagradu, no vojnik je ipak kao nagradu poželio njegovu najmlađu kćer.
Kralj je rekao da mora najprije pitati najmlađu kćer bi li se udala za vojnika. Ona je upravo sišla na doručak, a vojnik je stao pred nju i zaprosio. Princeza je pomislila kako bi on mogao biti dobar muž s obzirom da je imao hrabrosti otkriti njihovu tajnu.
Uskoro su se vjenčali. Svi su plesali do kasno u noć.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: kraljevska palača, dvorac na otočiću
Likovi: kralj, najmlađa princeza, vojnik
Analiza likova
Kralj – otac dvanaest prelijepih princeza koje neizmjerno voli. Bilo mu je neshvatljivo što od njega skrivaju gdje odlaze tijekom noći pa je odlučio to otkriti. Zapravo ga je bilo strah da im se što ružno ne dogodi te kako bi se rasteretio brige organizirao je “nagradni natječaj” kako bi napokon doznao pravu istinu.
Najmlađa princeza – bojažljiva djevojka koja je pratila svoje sestre kada su odalzile tajnim putem na bal. Cijelo vrijeme je imala osjećaj kako ih netko prati, ali nije mogla uvjeriti svoje sestre u to. One joj nisu vjerovale jer su mislile kako umišlja, a i tko bi joj povjerovao s obzirom da je vojnik na sebi imao čaroban kaput od kojeg je postao nevidljiv.
Vojnik – snalažljivi mladić kojemu je pomogla dobra gospođa kada se jednom prilikom šetao kraljevstvom. Kada je stigao iz rata bio mu je potreban novac. Čuo je kako će kralj nagraditi onoga tko otkrije kamo odlaze princeze tijekom noći pa ga je odlučio posjetiti nakon što mu je gospođa dala čaroban kaput. Smislio je način kako pratiti djevojke te se na kraju zaljubio u najmlađu princezu koja je zapravo čula kako se netko šulja u šumi.
Bilješka o autoru
Jacob Grimm (1785. – 1863.) bio je poznati filolog i lingvist, a brat Wilhelm (1786. – 1859.) germanist. Obojica su se bavila lingvistikom i filologijom.
Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom je tiskao i njemački rječnik. Oba brata su studirala pravo u gradu Marburgu, a za vrijeme studija su bili aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., zbog čega ih je protjerao sa sveučilišta.
Braća Grimm su slavu stekla skupljajući njemače narodne i dječje bajke. Kada su ih sve skupili, obrađivali su ih, nakon čega je završnu stilsku i jezičnu verziju bajkama davao upravo Wilhelm.
Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.
Prvu kolekciju narodnih priča objavili su 1812. godine. Kolekcija je sadržavala samo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja u sljedećih 40-ak godina taj broj je narastao na više od 200. Među njima su: Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…
Nema komentara:
Objavi komentar