Kralj žabac (Željezni Henrik)

Kralj žabac (Željezni Henrik) je poznata bajka o kraljeviću kojeg je zla vještica pretvorila u žapca. Kako bi čarolija nestala dobra kraljevna mu je morala ispuniti želju. Srećom je najmlađa kraljevna iz kraljevstva dolazila svakoga dana igrati se s loptom uz jezero te je žabac dobio priliku opet postati kraljević.

Pouka ove priče je da dobro promislimo prije no što ikome dajemo svoja obećanja jer bi se ona trebala i ispuniti. Kraljevna je u ovom slučaju morala poslušati razboritog oca jer bi bilo nepristojno neispuniti dato obećanje. Ona ga je poslušala i nije se pokajala jer se žabac pretvorio u kraljevića te postao njezin muž.

Osim što je morala ispuniti svoje obećanje kraljevna je morala biti odgovorna za svoje postupke. Ona je žapcu izrekla laž stoga se njezin otac naljutio jer je samo mislila na svoju izgubljenu loptu, a u žapca je sudila po njegovom vanjskom izgledu, a ne dobroti.

Kratak sadržaj

Nekada davno živjela je prekrasna mlada kraljevna. Bila je najljepša od triju sestara. Od njezine je ljepote ponekad i sunce zastalo kako bi ju obasjalo. Poželjela se poigrati uz jezero svojom zlatnom loptom. To je radila redovito svakoga dana jer se obožavala igrati s loptom bacajući ju visoko u zrak. Nehotice joj je lopta pala u jezero i istog trena potonula. Bila je van sebe te od očaja nije znala što napraviti već se samo rasplakala.

Njezin plač bi rastužio i onoga koji ima “kameno srce” jer je zvučao toliko očajno da se uznemirio i veliki zeleni žabac koji je odmah skočio iz jezera. Priupitao je kraljevnu zbog čega toliko glasno plače, a ona mu je rekla kako joj je zlatna lopta upala u jezero i odmah potonula. Nije znala kako bi ju dohvatila i iz očaja se strašno ražalostila i počela neutješno plakati.

Žabac je rekao kraljevnoj da ništa ne brine jer će joj on pomoći. Naravno, pitao ju je što će dobiti zauzvrat, a kraljevna mu je istog trena odgovorila što god poželi. Rekla je da mu može dati zlatni nakit, raskošne haljine, pa čak i mali dvorac. Žabac je zakreketao i rekao kako mu ništa od toga ne treba nego želi postati njezin prijatelj kako bi mogli zajedno večerati, uživati u raznim jelima uz skupocjeni pribor, dijeliti isti jastuk za spavanje. Ako pristane on će se pobrinuti vratiti joj zlatnu loptu.

Kraljevna je pristala na zahtjeve žapca iako nije imala namjeru ispuniti njegove želje. Žabac je odmah zaronio kako bi iz jezera izvukao zlatnu loptu, a čim ju je dobila u ruke podsmijehnula se i potrčala prema dvorcu misleći kako se žabac samo šalio kada joj je rekao da želi živjeti kod nje u dvorcu.

Drugog dana je kraljevna večerala sa svojim ocem. Jelo je bilo posluženo u zlatnim tanjurima, a vino se pilo iz zlatnih pehara. Uskoro se na vratima pojavio žabac koji je od kraljevne zahtjevao neka ispuni svoje obećanje.

Kraljevna nije bila oduševljena njegovom posjetom i htjela ga je otjerati sa dvora, ali njezin otac je htio saznati zašto je ona takva prema jadnom žapcu. Ispričala mu je kako je izgubila zlatnu loptu u jezeru i dala obećanje žapcu ukoliko joj pomogne izvući potonulu loptu, a otac se naljutio zbog toga što nije održala svoje obećanje i još se usudila tjerati životinju iz kuće koja joj je pomogla u nevolji.

Kralj je dozvolio žapcu neka večera s njima pa je tako uživao u jelima posluženim u skupocjenim tanjurima, a svojim dugim jezikom je hvatao sa stola sve što je stigao. Kraljevna je bila užasnuta tim prizorom, ali obećanje je obećanje i morala ga je ispuniti.

Nakon slasne večere žabac je htio prileći. Zamolio je kraljevnu neka ga odvede do njezine sobe kako bi mogao leći na njezin udoban jastuk. Kraljevna je bivala sve više očajna od same pomisli kako mora spavati pored ljepljivog žapca. Otac ju je ponovo upozorio da je morala paziti što obećaje jer se data obećanja moraju uvijek ispuniti.

Žabac se udobno smjestio na njezin jastuk i pokrio svilenom plahtom, a kraljevna cijelu noć nije mogla zaspati. Cijelo vrijeme je razmišljala kako mora spavati pored tog zelenog stvorenja.

Sutradan kada se pojavilo sunce žabac je veselo ustao iz kreveta, sav poletan i odmoran. Ponudio je kraljevnoj neka mu da poljubac, a on će istog trena nestati iz njezinog života. Ona je razmislila i nevoljko pristala na njegovu ponudu. Napučila je usnice, primila ga za malenu glavu i poljubila ga. Uzviknula je da je to to od nje i neka se više nikada ne pojavi u njezinom dvoru.

Nakon svega nekoliko trenutaka ružni žabac se pretvorio u prelijepog mladića. Kraljevna je bila osupnuta njegovom pojavom. Nije mogla vjerovati da od tako ružne ljepljive žabe može nastati tako naočit mladić.

Mladić ju je počeo zadirkivati i rekao joj kako će odmah nestati iz njezinog života i više se nikada neće pojaviti na dvoru. Ipak, upitao ju je prihvaća li živjeti s njim umjesto s ljepljivim žapcem.


 


Kraljevna se nasmijala i prihvatila njegov prijedlog, a on joj je ispričao kako je postao žabac i kako ga je zla vještica začarala. Tu čaroliju je mogla biti prekinuta samo ako mu dobra kraljevna ispuni želju.

Na kraju su se vjenčali te živjeli sretno i bezbrižno do kraja života.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: kraljevstvo

Likovi: kraljevna, žabac (kraljević)

Analiza likova

Kraljevna – mlada djevojka koja svojom nespretnošću gubi zlatnu loptu uz jezero. U pomoć joj je pristigao zeleni žabac kojemu je obećala ispuniti želju ukoliko joj izroni loptu iz jezera. Kada joj je on rekao što želi mislila je kako se šali. No, žabac je mislio ozbiljno i zahtjevao da ispuni svoje obećanje i dozvoli mu da živi s njom na dvoru. Kada ga je poljubila dogodilo se čudo.

Žabac (kraljević) – mladić kojeg je začarala jedna zla vještica i pretvorila u žapca. Kada je ugledao kraljevnu uz jezero ukazala mu se prilika da se opet pretvori u kraljevića ukoliko mu kraljevna ispuni želju. Bio je mudar i smislio način kako će uz pomoć kraljevne opet živjeti normalno, a ne i dalje kao ljepljiva žaba kreketuša. Srećom, kraljevna je pristala poljubiti ga i vratio se normalnom životu, a usput i oženio kraljevnu.

Bilješka o autoru

Jacob Grimm (1785. – 1863.) bio je poznati filolog i lingvist, a brat Wilhelm (1786. – 1859.) germanist. Obojica su se bavila lingvistikom i filologijom.

Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom je tiskao i njemački rječnik. Oba brata su studirala pravo u gradu Marburgu, a za vrijeme studija su bili aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., zbog čega ih je protjerao sa sveučilišta.

Braća Grimm su slavu stekla skupljajući njemače narodne i dječje bajke. Kada su ih sve skupili, obrađivali su ih, nakon čega je završnu stilsku i jezičnu verziju bajkama davao upravo Wilhelm.

Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.

Prvu kolekciju narodnih priča objavili su 1812. godine. Kolekcija je sadržavala samo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja u sljedećih 40-ak godina taj broj je narastao na više od 200. Među njima su: Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…