Stoliću, prostri se!

Iako manje popularna ovo je još jedna bajka u kojoj dobro pobjeđuje zlo. Fabula je zanimljiva s mnogim obratima i bajkovitim elementima poput stolića koji sam prostire najslasnija jela ili magarca koji sipa zlatnike te toljaga koja sama tuče onoga tko je zavrijedio batine.

Bajka je prepuna pouka pa tako lažljiva koza predstavlja razmažene ljepotice koje se mogu susresti u našem svakodnevnom životu, otac koji ne vjeruje svojim sinovima predstavlja strogoću u odgoju djece, a vrijedni i marljivi mladići nose pouku da se dobro odrađen posao u životu na kraju uvijek isplati.

U bajkama su čuda ono što ih čini posebnima, pa tako ni u ovoj toga ne nedostaje. Opisuju se čaroban drveni stolić, magarac i pamučna vreća s toljagom što bajku čini zanimljivom i pomalo humorističnom.

Na kraju se sve dobro završi, roditelji su se pokajali što nisu vjerovali sinovima, a lažljiva koza je poslužila kao izvrsno jelo za cijelu obitelj.

Kratak sadržaj

Nekada davno, živio je jako siromašan krojač. Trudio se raditi što više i što bolje kako bi mušterije bile zadovoljne, a on zaradio za život. Radio je od ranog jutra do kasno uvečer ali ipak nije uspio zaraditi puno novaca. Mušterija je bilo malo stoga nije ni mogao pretjerano zarađivati.

Živio je sa ženom i trojicom sinova koje je morao prehraniti. Silno se trudio, ali nije uspio zaraditi dovoljno kako bi kupio sve potrebne namirnice za cijelu obitelj. Srećom imao je kozu o kojoj su se svi dobro brinuli jer je usitinu davala dovoljno mlijeka za sve ukućane. Od mlijeka su mogli napraviti i domaći sir pa im je to bilo dovoljno hrane za cijeli tjedan.

Nažalost, s kozom su imali problema. Po naravi je bila tvrdoglava, a svi su se o njoj tako dobro brinuli. Jednom prilikom ju je jedan od sinova odveo na ispašu nedaleko seoske crkve gdje se nalazila najukusnija i najsočnija trava. Koza je uživala i dobro se najela. Jela je cijeli dan, a kada je stigla večer upitao je kozu je li se dosta nabrstila očekujući pozitivan odgovor. Takav odgovor je i dobio. Koza mu je rekla da se toliko najela da ne zna kako će hodati natrag do kuće. Mladić je bio presretan.

Njih dvoje su krenuli prema kući, oboje sretni i zadovoljni. Mladić je smjestio kozu u staju ali u jednom trenu je počela glasno meketati. To je bilo toliko glasno da je krojač odmah pohitao provjeriti što se događa. Kada je stigao koza mu je rekla kako umire od gladi. Osim što mu je tu laž rekla, požalila se da ju je mladić izgladnjivao, nije ju pustio da brsti po livadi i sada je jako gladna. Krojač nije mogao vjerovati što čuje, ali svejedno joj je povjerovao.

Krojač je bio jako zabrinut. Pa zašto ju njegov sin nije vodio na zelenu livadu kada im je ona jedini izvor hrane? Nije mogao doći k sebi i bio je jako ljut na sina. Odlučio je dati kozi zdjelu zobi kako bi se životinja dobro najela. Ona je to progutala istog časa kao da nije cijeli dan brstila travu.

Krojač nije imao mira i otišao je porazgovarati sa sinom. Pitao ga je kako je mogao izgladnjivati kozu cijeli dan i krenuo ga tući. Sin nije mogao vjerovati što mu otac ne vjeruje i što ga je toliko izmlatio da je morao pobjeći od kuće. Uzalud je htio objasniti ocu da se koza najela zelene trave iza crkve jer ga otac nije ni slušao nego samo udarao.

Ujutro je mladić nestao iz sela i uputio se prema gradu. Dugo je hodao i napokon stigao do grada gdje je upoznao stolara. Mladić je imao zlatne ruke pa je stolar bio oduševljen njegovim radom. Prošla je godina dana i mladić je odlučio krenuti dalje svojim putem. Stolaru je bilo žao što odlazi, ali nije ga htio zaustavljati jer je i sam ko mlad volio obilaziti druge gradove. Htio mu je nešto pokloniti za uspomenu. Dao mu je drveni stolić, naizgled običan, ali čaroban. Stolar je rekao mladiću da će se na stoliću naći samo najukusnija jela, dovoljno je da izgovori čarobne riječi: “Stoliću, prostri se!”

Mladić je bio zahvalan na daru kojeg je dobio od stolara i krenuo na put. Nakon nekog vremena se umorio hodajući, odlučio malo odmoriti i nešto prigristi. Izgovorio je čarobne riječi i na stolu se pojavila ukusna hrana od koje se dobro najeo.

Mladić je sa stolićem na leđima proputovao svijet, nije se morao brinuti o hrani jer čim bi izgovorio čarobne riječi hrana bi se odmah stvorila na stoliću. I to nisu bila uvijek ista jela, mladić je svakog dana jeo raznovrsnu hranu.

Ipak, jednog se dana odlučio vratiti svojoj obitelji. Nije ih jako dugo vidio pa je pomislio da bi mu povratak kući odgovarao. Od pomisli da će uskoro vidjeti svoju obitelj bio je jako veseo i dosjetio se kako bi mogao prirediti veliku gozbu za sve prijatelje i obitelj.

Mladić je bio već jako umoran od puta i morao je negdje prespavati kako bi sutradan stigao kući. Putem je naišao na gostionicu i smjestio se u sobu. Nije primjetio da ga gostioničar promatra dok je izgovarao čarobne riječi. Kada je gostioničar vidio kakva se magija dogodilo nakon što je mladić izgovorio te riječi poželio mu je ukrasti stolić. Pričekao je da se mladić najede i zaspi kako bi mogao ući u njegovu sobu. Gostioničar je bio lukav i zamijenio čaroban stolić za drugi običan drveni stolić. Ostali gosti su već odavno spavali pa nitko nije primjetio gostioničara kako krade stolić.

Mladić se ujutro probudio ne sluteći što je gostioničar učinio. Uputio se dalje prema svojoj kući i kada je stigao rekao je ocu neka pozove obitelj i prijatelje jer će prirediti gozbu. Otac je to i učinio, sav sretan što se mladić vratio kući.

Mladić je bio uzbuđen što će svima pokazati što njegov čaroban stolić može učiniti. I uzvikne: “Stoliću, prostri se!” U tom trenu se apsolutno ništa nije dogodilo. Ipak je to bio onaj običan stol kojeg je gostioničar zamijenio, a mladić nije znao da mu je ovaj smjestio. Odjedanput su svi gosti prasnuli u smijeh, a mladić nije znao kuda bi pogledao od srama. Najneugodnije mu je bilo oca pogledati u oči.

Jednog je dana drugi sin odveo kozu na ispašu kako bi se dobro najela. Ali dogodila se ista stvar kao i prvom sinu. Koza se dobro najela, ali je rekla krojaču kako ju je mladić tjerao da okolo trči umjesto da ju odvede na veliku livadu. Krojač je pobjesnio. Istukao je i drugog sina koji je također morao pobjeći od kuće.

Drugi sin se zaposlio kod mlinara i tamo radio punih godinu dana. Mlinar je njime bio zadovoljan, no mladić je odlučio vratiti se svojoj obitelji. S obzirom da je bio jako vrijedan mlinar mu je na rastanku dao dar. Taj je dar bio poseban, ali mladić je bio skeptičan. Mlinar mu je rekao neka ode u staju po čarobnog magarca. Mladić je uzeo magarca i pomislio kako je dobio na dar lijenu životinju koja po cijele dane ne radi ništa. No pogriješio je. Kada je mlinar izgovorio čarobne riječi magarac je počeo sipati zlatnike. Mladić je bio oduševljen.

Krenuo je prema kući zajedno s čarobnim magarcem. Putem se zaustavio u istoj gostionici kao i njegov brat neznajući što se ovome tamo dogodilo. Radoznali gostioničar je promatrao kroz ključanicu što se događa u sobi u kojoj je mladić odsjeo i imao što vidjeti. Pa magarac je sipao zlatnike.


 


Gostioničar je zamijenio čarobnog magarca za običnog kao što je to učinio s drvenim stolićem. Mladić nije primjetio promjenu i sljedećeg jutra se uputio prema kući.

Mladić je stigao kući i rekao ocu mkako će od danas biti bogati. Zapovijedi on magarcu neka sipa. Nije se dogodilo ništa. Krojač je pomislio kako su mu sinovi poludjeli. Stolić koji se sam prostre i magarac koji sipa zlatnike ne postoje!

Najmlađi brat nije mogao više trpiti da ga otac mlati svakoga dana zbog lažljive koze pa je i on odlučio otići od kuće. Želio je naučiti drvotokarski zanat. No, najstariji brat ga je na vrijeme upozorio kako ni pod kojim uvjetima ne staje u gostionicu. Objasnio mu je što se njima dogodilo i rekao mu da je gostioničar najveći lopov. Mladić je to upamtio i otišao raditi na godinu dana kod drvotokara.

I treći mladić je bio vrijedan poput svoje dvojice braće, ali mu je nedostajao dom. Odlučio se vratiti i rekao gospodaru da odlazi. Ovaj mu je pripremio dar. Bila je to pamučna vreća s toljagom. Kada poželiš izgovoriti čarobne riječi učiniti to tako da vikneš: “Van iz vreće!”, rekao je gospodar.

Krene mladić prema svojoj kući i putem naleti na lopove. Htjeli su mu ukrasti vreću misleći kako su u njoj novci. Mladić brzo izgovori čarobne riječi, izleti toljaga iz vreće i počne mlatiti lopove. Nakon što su dobili zaslužene batine mladić povikne: “Natrag u vreću!” i toljaga je prestala mlatiti lopove.

Mladić je bio umoran od pješačenja i morao je stati u gostionicu odmoriti. Čim je ulazio poviknuo je kkao u vreći nema ništa vrijedno aludirajući na gostioničara da ga čuje. Mladić je znao kako ga čeka naporna noć i htio je vidjeti hoće li ga gostioničar pokrasti. Nakon par sati mladić je čuo kako gostioničar ulazi vrlo tiho u sobu i izgovori čarobne riječi. Toljaga je izletila iz vreće i počela jako udarati gostioničara. Ovaj se uplašio i počeo vikati da će sve što je ukrao vratiti. Mladić je odmah naredio gostioničaru neka dovede drveni stolić i magarca što je ovaj istog trena učinio.

Mladić je sutradan stigao kući i rekao ocu neka pozove prijatelje i obitelj na gozbu. Oca je bilo strah da će se ponovo osramotiti, ali to se nije dogodilo. Bila je to prekrasna večer. Gosti su se dovoljno najeli, a kući su ponijeli šaku zlatnika. Krojač nije mogao vjerovati svojim očima. Nije čak morao više ni iglu primiti u ruke, a njegova žena nije trebala više pripremati jelo. Magarac je sipao zlatnike, a na stoliću su bila najslasnija jela.

Na kraju su se riješili i lažljive koze te živjeli sretno i zadovoljno do kraja života.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: krojačeva kuća, gostionica

Likovi: krojač, trojica sinova, gostioničar

Analiza likova

Krojač – vrlo strogi otac koji u početku nije vjerovao svojim sinovima već je vjerovao lažljivoj kozi koja ga je nanijela na krivi put i nagnala ga da mlati sinove zbog neistine. Sinovi su jedan po jedan odlazili od kuće, ali uvijek bi se ponovo vratili da dokažu ocu kako nikada nisu lagali. Na kraju priče se pokajao.

Sinovi – trojica mladića koji su bili svi redom vrijedni i marljivi. Željeli su pomoći ocu jer su bili jako siromašni, ali im je koza nanijela mnogo zla. Pomno su se brinuli o njoj i odlazili na obližnju livadu jer im je ona jedina bila izvor hrane zbog toga što je davala ukusno mlijeko, ali ona se prema njima ponijela nepravedno. Na kraju nije dobro završila jer je cijela obitelj odlučila kako je se moraju riješiti zbog laganja i nesnosnog meketanja.

Gostioničar – pokvareni lopov koji je provjeravao svoje mušterije što rade u njegovoj gostionici te im krao stvari. Dvaput mu je lopovluk uspio, no kada ga je posjetio treći od krojačevih sinova nije mu bilo spasa. Toljaga ga je toliko izmlatila da je sve stvari koje je ukrao dvojici braće morao vratiti. To je učinio bez pogovora.