Prsten

“Prsten” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”, objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz grada i s planine.

Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki događaj u njegovom životu.

Prvi dio “S ostrva”, kojem pripada i ova priča, donosi događaje iz autorova života na otoku, dok je bio mali dječak.

Zatim se seli u grad na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon školovanja.

Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve. Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav prema rodnom kraju.

U pripovijetkama se koristi standardni jezik uz ponešto lokalizama te su one lako čitljive i razumljive.

Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na drugačiji, kompleksniji način

Tema ove pripovjetke je Vladino odrastanje zbog kojeg na drugačiji način počinje gledati djevojke.

Kratak sadržaj

Svaki put kad bi ga nešto osramotilo ili ražalostilo, Vlado bi odlazio u Viču luku, gdje je bilo mirno i tiho, bez kuća, životinja i ljudi. Tu se dolazi samo kad je berba grožđa. Zato ga je jedne nedjelje iznenadilo, kad su tu došle tri mlade djevojke, jašući na magarcima, a vodila ih stara seljanka.

Promatrao ih je kako se presvlače i oblače odijela za kupanje, a kad su ga otkrile zajedno su trčali po vinogradu, brali grožđe i kupali se. Ostavile su mu prsten kako bi bile sigurne da će ih doći posjetiti u grad.

Prošlo je već tri mjeseca, ali Vlado se uvijek sjećao svojega obećanja i stalno je razmišljao o jednoj od djevojaka, Emi.

U Vičoj luci, između dvije litice napravio si je zaklon. Jednog kišnog dana, neka mlada seljanka, koja je bila na lošem glasu jer joj je majka voljela krasti, došla je prati rublje. Uhvatila ju je kiša pa se sakrila u Vladin zaklon. Činila se poštena i dobra, ali kad je otkrio da mu je ukrala prsten, ona je već bila otišla.

Vrsta djela: pripovijetka


 


Vrijeme radnje: ljeto i jesen

Mjesto radnje: Viča luka

Likovi: Vlado, tri djevojke, stara seljanka, ‘Mačka’.

Analiza likova

Ema – jedna od djevojaka koje su došle u Viču luku. Svidjela se Vladi i ostavila mu prsten kako bi znala da će je Vlado doći posjetiti i vratiti joj ga.

Mačka – djevojka koja je došla prati rublje u Viču luku i sakrila se u Vladin zaklon od kiše. Majka joj je bila kradljivica pa je i nju pratio loš glas zbog toga, ali opravdano jer je ukrala prsten.

Bilješka o piscu

Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela.  Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.

Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.

Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.

Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima” i “Pjesme partizanke”.

Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i “Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen”, igrokazi “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”.

Umro je u Zagrebu 1949. godine.