Problemi održivog razvoja općine Brinje

Opomenuti ekološkim katastrofama i degradiranim gradskim površinama koje su nastale stihijski i nekontrolirano, znanstvenici zadnjih desetljeća rabe termin „održivi razvoj“, ističući pritom primjere dosad očuvanih područja, a to su često upravo ona ruralna. Održivi razvoj ruralnih područja potrebno je planirati što znači temeljiti ga na kompleksu prirodnogeografskih i društvenogeografskih značajki prostora.

Održivi razvoj dobio je šire društveno značenje u izvješću Naša zajednička budućnost, koje je objavila UN-ova Svjetska komisija za okoliš i razvoj 1987. godine, poznatom još kao Bruntland Report (Springer i Springer, 2008). Izvješće definira održivi razvoj kao onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjeg naraštaja, s time da ne bude ugrožena mogućnost zadovoljavanja potreba budućih naraštaja (Černe, 1993).

Tri su osnovne komponente održivog razvoja: društvena održivost (potvrđuje se osiguravanjem učinkovite obrane identiteta i ukorijenjenosti), gospodarska održivost (sposobnost nekog sustava da se svojim načinom funkcioniranja obnavlja i razvija i tako ostvaruje dobit) i održivost okoliša (iskazuje se putem sposobnosti nekog društva da se dugoročno samoobnavlja u temeljnim ekološkim karakteristikama na kojima počiva) (Lay, 2007).

Općina Brinje zauzima sjeverno područje Ličko-senjske županije (sl. 1.). Površina općine je 358,20 km2, a promatrani prostor ima 4 108 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2001. godine. Općina Brinje sastoji se od 12 naselja: Brinje, Glibodol, Jezerane, Križ Kamenica, Križpolje, Letinac, Lipice, Prokike, Rapain Klanac, Stajnica, Vodoteč i Žuta Lokva. Područje općine nalazi se na važnom prometnogeografskom položaju između prostora sjeverozapadne Hrvatske i Primorja, odnosno Dalmacije. Rubni smještaj općine Brinje unutar cjelokupnog ličkog prostora rezultira gravitacijom ovog područja prema razvijenim regijama i velikim urbanim središtima smještenima zapadno i sjeverno (Rijeka, Karlovac, Zagreb) s kojima je povezuju relativno dobre prometne veze. Slabija gravitacija stanovništva u pravcu regionalnog središta – grada Gospića – rezultat je nedovoljne razvijenosti funkcija toga središta, bez obzira na to što grad Gospić već duže vrijeme obavlja funkciju regionalnog središta Like.

Kao i sama problemska regija Lika, i općina Brinje okarakterizirana je prevlašću starog stanovništva u dobnoj strukturi, već dugo prisutnom emigracijom, sporim gospodarskim razvojem, malim seoskim gospodarstvima s otežanim pristupom tržištu, pogođenošću Domovinskim ratom i nezaposlenošću.

Karta općine BrinjeSl. 1. Općina Brinje smještena je između planinskih masiva Velebita i Male Kapele (Veliki atlas Hrvatske, 2002)

Prostor općine predstavlja gorsko-planinsko područje sa većim brojem polja – gorskih visoravni smještenih između planinskih masiva Velebita i Male Kapele (sl. 2.). Nadmorska visina pojedinih naselja u Brinjskom kraju varira pa za samo Brinje ona iznosi 481 m, što je i najniža vrijednost, dok se Letinac nalazi na visini od 630 m. Takve prirodno-geografske karakteristike rezultirale su činjenicom da preko prostora općine Brinje prolaze značajni prometni koridori (prema Zagrebu, Otočcu i Senju – Rijeci) (Krpan, 1995.). Klima je izrazito kontinentalna te je zbog temperaturnih inverzija ovo jedan od najhladnijih krajeva u Hrvatskoj, gdje su ljeta kratka i sušna, a zime duge i snježne.

Vegetacijske karakteristike uvjetovane su reljefom i klimatskim faktorima. U tom smislu se vegetacijski izuzetno bogato područje općine može podijeliti na brdska i planinska područja pokrivena uglavnom visokom šumskom vegetacijom, te područja polja u kršu i riječnih dolina definiranih uglavnom kao poljoprivredni prostor.

Brinjsko polje u kršuSl. 2. Brinjsko polje u kršu (snimljeno 16.8.2009.)

U Brinjskom kraju tla su pretežno smeđa, a geološka podloga je karbonatna, prevladava vapnenac. Opće je obilježje tla u Brinjskom kraju da ono sadrži nedovoljno vapna, da je propusno pa ne zadržava zimsku vlagu ni podzemne vode, te su stoga suše česte već i nakon što nema kiše 14 dana (Krpan, 1995).

Vode pripadaju jadranskom i crnomorskom slivu čija vododjelnica teče od sjeverozapada ka jugoistoku, nepravilno slijedeći kapelskosredogorski niz. Osnovu hidrografske mreže čine porječja nekadašnjih ponornica Like i Gacke, koje su prirodno završavale u ponorskim zonama, a izgradnjom hidroenergetskog sustava HE Senj i Sklope glavnina voda se prevodi i skreće na postrojenja hidroelektrane Senj.

Demografski razvoj općine Brinje, gledajući razdoblje od popisa 1900. godine do danas, nije bio ravnomjeran. Jasno se izdvajaju dva karakteristična razdoblja: prvo do 1910. godine (razdoblje porasta), a drugo od 1910. godine (razdoblje kontinuiranog pada) pa sve do danas. Godine 1910. zabilježen je apsolutno najveći broj stanovnika na području koje danas zauzima općina Brinje (18.253 stanovnika). Poslije toga, sve do danas, broj stanovnika se stalno smanjuje, iako različitim intenzitetom. Najveći apsolutni pad broja stanovnika zabilježen je u razdoblju 1931.-1948. godina (pad od 2.981 stanovnika), uzrokovan između ostalog i II. svjetskim ratom, iako je najveći prosječni pad broja stanovnika bilježen u razdoblju 1991.-2001. godine, u kojem je broj stanovnika općine Brinje smanjen za čak 32%.

Dobni sastav stanovništva općine Brinje rezultat je dugotrajnog selektivnog iseljavanja mladog stanovništva i ratnih gubitaka. Staro stanovništvo karakterizira niža proizvodnost rada i manjak poduzetničkog duha, tradicionalizam i otpor prema inovacijama. Zbog toga ono nikako ne može biti nositelj razvojnih procesa.

S modernizacijom društva povećavaju se zahtjevi za višom razinom obrazovanja stanovništva. Iako su za općinu Brinje trendovi većinom pozitivni u zadnjem popisnom razdoblju, oni su veoma blagi. Zabrinjavajući je pad udjela visokobrazovanih izuzev središnjeg brinjskog prostora: oni bi trebali biti akcelerator gospodarskih promjena.

Niska prirodna nosivost krških područja Hrvatske, a tako i općine Brinje, došla je do izražaja u razdoblju prevlasti tradicionalnog gospodarstva, temeljenog na ekstenzivnom stočarstvu i polikulturnom poljodjelstvu, u uvjetima brzog porasta broja stanovnika tijekom druge polovice 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Rastući nesklad između prekobrojnog stanovništva i ograničenih potencijala krške prirodne osnove odrazio se u sve većoj agrarnoj prenaseljenosti i gospodarskoj pasivnosti krških područja. Takva, krizna obilježja društveno-gospodarskog razvoja potakla su iseljavanje stanovništva, koje se nastavilo do najnovijeg vremena (Pejnović, 2005).

Unatoč određenoj dosadašnjoj prometnoj izolaciji, u odnosu na glavne prometne pravce, koji su se kretali u koridorima Zagreb – Rijeka i Zagreb – Karlovac – Gračac – Zadar (Zagreb – Karlovac – Slunj – Bihać – Split) ovo je područje prometno izuzetno interesantno, radi prometnog povezivanja kontinentalnog i obalnog prostora Hrvatske (sl. 3.). To znači da će prometnogeografske komponente položaja općine unutar cjelokupne Republike Hrvatske imati pozitivan odraz i na budući prostorni razvoj općine Brinje.

Autocesta A1 Zagreb-Split
Sl. 3. Autocesta A1 Zagreb-Split na području općine Brinje (snimljeno 16.8.2009.)

Izgradnja autoceste kroz Zapadnu Liku pokrenula je dalekosežne razvojne promjene u ovom slabije razvijenom i depopulacijom zahvaćenom dijelu Hrvatske, ali i ostavila odgovarajuće negativne posljedice u krškom okolišu. Takve geoekološke posljedice neposredno su uočljive u „ekološkim ranama“ kao rezultat eksploatacije mineralnih sirovina, krčenju šumske vegetacije i ugrožavanju krškog vodonosnika onečišćenim vodama.

Visoko rizičan krški okoliš Zapadne Like nalaže potrebu provođenja strogih mjera praćenja i kontrole svih pojava, kako od strane struke, tako i „osluškivanjem“ lokalnog stanovništva. Povezano s tim, nužno je provoditi stalne mjere zaštite izvorišta pitke vode, tla i šuma, životnih zajednica, te krajobraza i kulturnih dobara. Sustavno provođenje tih i drugih mjera preduvjet je zaštite okoliša, ali i prirodne i kulturne baštine, kao zaloga revitalizacije i budućega, za očekivati je, dinamičnijeg razvoja ovog višestruko važnog dijela Hrvatske.

Ograničavajući čimbenik razvojnih procesa je, međutim, konstantna depopulacija naselja, pri čemu selektivnim migracijama u općini Brinje ostaje stanovništvo uglavnom nepovoljne dobne i obrazovne strukture.



Unatoč očuvanosti okoliša i svim perspektivnim zamislima revitaliziranja općine Brinje koje proizlaze iz ekoloških aktivnosti, put ostvarenja održivosti dug je i nesiguran. Iako postoji interes institucija, pogotovo onih koje nisu smještene unutar općine Brinje, još uvijek je nedovoljno snažna lokalna socijalna energija.

Općina Brinje je područje bez urbano-industrijskih aglomeracija, što pored negativnih implikacija za društveno-gospodarski razvoj, ima i izrazito pozitivnu ekološku dimenziju – nema onečišćivača. Takav ekološki visoko očuvan prostor, koji uz to obiluje i vrijednim prirodnim znamenostima, predstavlja izniman gospodarski resurs, posebno za razvitak specifičnih oblika poljodjelstva i turizma u skladu s konceptom održivog razvoja.

Pravilno iskorištavanje prirodnih resursa i prometnogeografskog položaja mora biti potaknuto vanjskim čimbenicima. Iako napori u tom smislu već postoje, pitanje je zašto njihovo djelovanje ne polučuje veći uspjeh? Lokalno stanovništvo razvilo je svijest o stanovitoj bespomoćnosti koja proizlazi iz dugoročnog statusa periferije. Doseljavanje obrazovanog, mladog stanovništva potaklo bi i lokalno stanovništvo na veću uključenost u razvoj vlastite sredine. Pritom se nameću dva problema: prvenstveno, kojim mjerama pronatalitetne i imigracijske politike dovoljno snažno utjecati na takav kadar da odabere rijetko naseljen prostor s nedostatnim brojem funkcija kao mjesto stanovanja i rada, te kako izbjeći situaciju da se imigracijom ne potisne osnovni identitet prostora. U prvom slučaju, nužna je snažna potpora države. U drugom, nužno je postojanje snažne lokalne uprave.

U nastojanju snažne demografske i gospodarske obnove prostora, treba paziti na očuvanje zasad jedine održive komponente razvoja, a to je okolišna.

Iz svega predočenog je jasno da razvoj općine Brinje treba temeljiti na razvoju koji je pažljivo planiran, multisektorski orijentiran, na svim razinama institucija podržan. Promjene se neće dogoditi u kratkom vremenskom periodu. No, bitno je da se odvijaju u skladu i s ciljem održivosti društvene, gospodarske i okolišne komponente.

Predpristupni fondovi EU kao poticaj ruralnom razvoju

Geografska obilježja općine Kamanje



Regionalni dispariteti Hrvatske kao posljedica burnog historijsko-geografskog razvoja, nodalno-funkcionalne organizacije i prostorno neujednačene ekonomske strukture, najviše se očituju u ruralnim i pograničnim područjima. Općina Kamanje, smještena u zapadnom dijelu Karlovačke županije, uz rijeku Kupu i državnu granicu s Republikom Slovenijom primjer je pograničnog i ruralnog prostora. Negativni demografski procesi (tip E4 ukupnog kretanja – izumiranje) koji su rezultanta nepovoljnog prirodnog, ali i mehaničkog kretanja stanovništva, zatim nedovoljna razvijenost mreže naselja, funkcija i gospodarstva te oskudni resursi i periferni položaj u odnosu na glavne pravce razvoja, zahtijevaju posebne mjere i primjerene planske koncepcije. S obzirom na svoj pogranični položaj Općina ima stratešku važnost kao područje ostvarivanja intenzivne prometne i gospodarske aktivnosti. Njezina kvalitetna razvojna pozicija može se valorizirati kroz razvoj pogranične ekonomije te uključivanje u razne međunarodne projekte.

Sl.1. Geografski položaj Općine Kamanje
Izvor: Hrvatska mreža za ruralni razvoj (www.hmrr.hr)

Gospodarstvo općine Kamanje se bazira pretežito na malom i srednjem poduzetništvu te je usmjereno prema manjim pogonima uglavnom „čistih“ djelatnosti. Česta su mješovita domaćinstva u kojima je jedan član zaposlen u industrijskim ili uslužnim djelatnostima, a poljoprivredom se bavi kao dopunskom djelatnošću. Glavninu poljoprivrednih resursa posjeduju obiteljska gospodarstva usmjerena na ratarsku proizvodnju, dok na zemljištu u državnom vlasništvu nema organizirane proizvodnje. Za napredak u gospodarstvu Općine nedostaje jedan vid suradnje, suradnja gospodarstvenika, koja najviše pridonosi napretku te ju je potrebno što prije razviti kako bi ovo područje postalo prosperitetno. Riječ je o prostoru ograničenog ili uvjetovanog investicijskog interesa (Ocjena gospodarskog stanja, Prostorni plan općine Kamanje, 2008). Na svjetsko tržište plasirano je mnoštvo jeftinijih poljoprivrednih proizvoda, niša je zatvorena, pa je nužno pronaći novi održivi koncept razvoja izvan poljoprivredne aktivnosti. U planiranju razvoja također se moraju uzeti u obzir dostupnost i racionalnost mreža infrastrukture i društvenih djelatnosti.

Što sve daje Europska unija?

Hrvatska je zemlja koja teži gospodarskom prosperitetu i političkoj stabilnosti, ali na tom putu nailazi na niz problema. Europska unija kroz razne fondove i programe dodjeljuje određena financijska sredstva zemljama kandidatkinjama za provedbu potrebnih pravnih, gospodarskih i institucionalnih reformi. Odobrena financijska sredstva namijenjena su konkretnim projektima čija je svrha daljnji razvoj određenog područja.
Fondovi Europske unije namijenjeni su smanjivanju regionalnih različitosti između zemalja članica i zemalja kandidatkinja, zatim jačanju državnih institucija s ciljem bržeg integriranja u sustav Europske unije, i pripremi za korištenje strukturnih i kohezijskih fondova nakon pristupanja Uniji. Važna karakteristika pretpristupnih fondova je potreba apliciranja kvalitetnih i održivih projekata. Kako bi kandidati aplicirali i dobili sredstva iz predpristupnih fondova, potrebno je uspostaviti cijeli niz institucija i tijela po uputama iz Bruxellesa. Nakon što se usvoje određeni zahtjevi Europska komisija ocijenjuje spremnost za prihvat sredstava iz fondova (Skoko, 2009).

Hrvatska je u razdoblju od 2000. godine do sadašnjeg trenutka koristila sredstva za različite namjene iz pet europskih fondova.  Prvi korišteni fond bio je CARDS čiji je cilj bio pomoć u obnovi, razvoju i stabilizaciji nakon ratnih razaranja, zatim Phare program koji za cilj ima pomoći državama korisnicama  provesti reforme nužne za pristupanje Uniji;  ISPA je namijenjena za infrastrukturna ulaganja na području prometa i zaštite okoliša, a SAPARD je program namijenjen ruralnom razvoju, napretku u poljoprivrednoj proizvodnji i pripremanju za korištenje sredstava iz fondova Zajedničke poljoprivredne politike.

Instrument predpristupne pomoći (IPA) jedinstven je fond koji zamjenjuje i objedinjuje Phare, ISPA i SAPARD fondove. Sastoji se od pet komponenti koje obuhvaćaju: pomoć u tranziciji i izgradnji institucija, prekograničnu suradnju, ruralni i regionalni razvoj te razvoj ljudskih potencijala. Financijska vrijednost IPA programa u šestogodišnjem razdoblju od 2007. do 2013. godine iznosi 11.468 milijardi eura i uspostavljena je Uredbom Vijeća br. 1085/2006. Do 30. lipnja 2008. godine Europska komisija Hrvatskoj je doznačila 94 893 milijuna eura bespovratnih sredstava (Središnja agencija za financiranje i ugovaranje, http://www.safu.hr).

Zbog svog neobičnog teritorijalnog oblika Hrvatska u čak osamnaest županija graniči sa susjednim državama. Većina tih županija smatrana je pretežito ruralnim krajevima, obilježenim depopulacijom i gospodarskom stagnacijom. Revitalizacija najugroženijih krajeva, pogranično-ruralnih, moguća je, barem djelomično, upravo korištenjem sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije.

Ovim člankom obuhvaćen je samo jedan aspekt IPA-e, prekogranična suradnja na primjeru općine Kamanje. Činjenica je da bez  kvalitetne poljoprivredne politike nema napretka ruralnog prostora, ali isto tako napredak nije moguć niti bez dobre prekogranične suradnje, pogotovo zbog toga što političke granice nisu istovjetne fizionomskim granicama regija. Hrvatska sudjeluje u osam projekata prekogranične suradnje, sa svakom susjednom državom te u dva transnacionalna projekta: program South Eastern European Space i  Mediteran program. Ciljevi svake prekogranične suradnje prvenstveno su poboljšati kvalitetu života u pograničnom području, omogućiti održiv gospodarski razvoj kroz mrežu zajedničkih prekograničnih djelatnosti i kroz jačanje kapaciteta za inovacije, povećati socijalnu koheziju te očuvati prirodne i kulturne posebnosti.

Preko trnja do zvijezda

Izražena depopulacija područja, slabo razvijena infrastruktura te nedovoljni financijski i ljudski kapaciteti za rad jedinica lokalnih samouprava izazovi su koji su potaknuli Općinu da pristupi izradi različitih projekata. No, uz brojne nedostatke, tu je i razvijeno malo i srednje poduzetništvo i visoka stopa zaposlenosti u jednom dijelu projektnog područja, dobar prometni položaj, resursi za razvoj ekološko-selektivnog oblika turizma te poduzetnički duh stanovništva. Oni su primjer prednosti zahvaljujući kojima je općina Kamanje postala općina s najviše projekata u Republici Hrvatskoj. Uprava Općine uspjela je pribaviti više od 400 tisuća eura od Europske unije za projekte prekogranične suradnje tako da je proračun porastao s 600 000 kuna na 4 700 000 kuna. Razlozi zbog koji je Europska unija prihvatila projekte Općine su jednostavni: projekti su bili životni i održivi, bili su ciljano usmjereni i na prostor i na problem. Ukupan cilj je bio iskoristiti potencijale ovog područja za razvoj ruralnog turizma.

Korištenje sredstava iz pretpristupnih fondova u Općini započinje 2005. godine u okviru prekogranične suradnje INTERREG IIIA – program za susjedstvo Slovenija-Mađarska–Hrvatska. Prvi projekt u kojem je Općina sudjelovala bio je projekt “Cleaning the banks”. Ideja za projekt proizašla je iz planinarskog društva Vrlovka, no zbog loših financijskih i operativnih mogućnosti, nedostatka partnera i donatora zaživjela je tek u okviru prekogranične suradnje. Temeljni cilj bio je poboljšati stanje okoliša uz rijeku Kupu te, omogućivši suradnju javnih institucija i poduzeća, povećati razinu ekološke svijesti. Osim promocije kupčinskog kraja u turističke svrhe, ovim projektom omogućena je sanacija divljih deponija uz obale rijeke i potaknuto selektivno sakupljanje otpada u projektnom području. Jedinice lokalne samouprave koje su sudjelovale u provedbi projekta opremljene su komunalnom opremom poput kontejnera, a stanovništvo je senzibilizirano s pitanjem ekološke održivosti. Potaknuti uspjehom prvog projekta načelnik i zaposlenici općine započeti posao nastavljaju u okviru novog projekta.

‘Vallis Colapis’ projekt je koji obuhvaća područje jedinica lokalne samouprave u Karlovačkoj županiji koje su smještene uz rijeku Kupu (Grad Ozalj, općine Kamanje, Žakanje, Ribnik i Netretić) te u budućnosti prostor Bele Krajine u susjednoj Sloveniji (općine Črnomelj, Metlika i Semič). Prve aktivnosti ovog projekta bile su okrupnjavanje turističkih zajednica, osnivanje razvojne agencije za ‘Vallis Colapis’ te osnivanje lokalne akcijske skupine sa savjetodavnom ulogom. Kroz takvo organiziranje LAG-a osigurava se sudjelovanje građana i zainteresiranih sudionika u zajednici u donošenju i provođenju lokalne razvojne strategije na prostoru Vallis Colapis (Regionalni skup za područje Gorskog Kotara, 2007, http://www.mreza-lokalni-razvoj.net). Cilj projekta je poticanje ekonomsko-socijalne kohezije i razvoja ljudskih resursa kroz zajednički turistički i kulturni prostor u pograničnom području. Do ostvarenja cilja dolazi se razvojem i poboljšanjem turističke infrastrukture koja će povezivati ponuđače turističkih usluga. Financirano je uređenje, označavanje i opremanje 18 planinarskih staza, 225 km biciklističkih i 29 km vinskih cesta. Izrađen je turistički vodič i web stranica projektnog područja. Zbog sve većih zahtjeva turista za rekreacijskim područjima započelo se s uređenjem toka rijeke Kupe financiranog projektom ‘Curs Colapis’. Izgradnjom infrastrukture omogućava se korištenje prirodnih potencijala, ali se u isto vrijeme ovi potencijali i štite od negativnog utjecaja ljudi.

Program ‘Sewer System by Kupa’ nastao je zbog potrebe općina Kamanje i Žakanje da riješe problem otpadnih voda na svom području. Time bi se zadovoljio i cilj unaprijeđenja stanja okoliša u pograničnom području i potaklo održivo korištenje prirodnih resursa. Izrađena je projektna dokumentacija za kanalizacijske sustave sa uređajima za pročišćavanje otpadnih voda na prostoru općina Kamanje i Žakanje za ukupno 5 naselja (Kamanje, Orljakovo, Žakanje, Bubnjarački Brod i Jurovski Brod).

Zaključak

Iz iskustva zemalja koje su prošle kroz “novačenje” u Europsku uniju i koristile pretpristupnu pomoć vidimo da je najvažnija dobro strukturirana politika regionalnog razvoja, jasno određena strategija i ciljevi. Nije svejedno koji će projekti biti financirani. Sredstva pretpristupne pomoći ograničena su i nisu toliko izdašna da bi riješila sve probleme s kojima smo suočeni. Čini se da je bolje financirati manji broj dobro usmjerenih projekata većim količinama novaca nego raspršiti sredstva na manje značajne projekte koji neće moći pridonijeti restrukturiranju i transformiranju prostora.
Općina Kamanje nastala je tek prije četiri godine, a već slovi kao najbogatija općina Karlovačke županije. U javnoj upravi zaposleno je dodatnih troje ljudi, nastala je i Turistička zajednica za prostor Grada Ozlja, općinu Kamanje, Žakanje i Ribnik. Spilja Vrlovka uređena je za posjetitelje, sanirana su divlja odlagališta otpada te je uređen tok Kupe.

Pogranični položaj Općine trebalo bi još više usmjeravati prema uspostavljanju međudržavne suradnje između stanovnika, tvrtki, gradova i općina susjednih graničnih područja, industrijskoj kooperaciji, međusobnom zapošljavanju u radu slobodnih carinskih, industrijskih i trgovačkih zona. Time bi se stekla znanja i ostvarila suradnja sa susjednim općinama u  Sloveniji, koja se kroz naredno razdoblje može produbiti i doprinijeti osmišljanju novih projekata, usmjerenih na proizvodnju i tehnologiju te otvaranje više radnih mjesta.

Milan Obrenovic

Milan Obrenovic je unuk Miloševog brata Jevrema Obrenovica. Na knezevski presto u Srbiji došao je nakon topciderskog atentata na Mihaila Obrenovica i puca koji su izvršili vojni ministar Milivoj Blaznavac i Ustavobranitelji. Milan je tada imao cetrnaest godina, pa su za namesnike izabrani Milivoj Blaznavac, Jovan Ristic.

Posle Berlinskog kongresa knez Milan Obrenovic postaje sve vise zavisan od Austro-Ugarske i vodi austrofilsku politiku. Za austrougarske usluge i podrsku na Berlinskom kongresu, Srbija je morala da ucini mnoge privredne ustupke Austro-Ugarskoj. Sklapajuci sa njom Trgovacki ugovor (1881), dala joj je najvece povlastice za plasiranje robe na srpsko trziste. Ipak, ovaj ugovor je u doba dobrih politickih odnosa sa Austo-Ugarskom stvarao Srbiji povoljne uslove za unapredjenje njene trgovine i privrede u cjelini, jer se Austro-Ugarska,prilikom potpisivanja konzularnog sporazuma sa Srbijom, odrekla dotad vazecih odredaba o povlascenom polozaju svih gradjana u Srbiji. cinjenica je medjutim da je knez Milan Trgovackim ugovorom sa Austro-Ugarskom potcinio srpsku drzavnu i nacionalnu dobrobit svom licnom i dinastickom interesu.

Neposredno po potpisivanju Trgovackog ugovora, Srbija je potpisala sa Austro-Ugarskom Tajnu konvenciju, kojom se odrekla pretenzija na BiH i Novopazarski Sandzak, a za to je dobila obecanje Austro-Ugarske diplomatije da }e je podrzavati u ekspanziji prema jugu i u isto doba braniti interese dinastije Obrenovic. Jednim clanom Tajne konvencije Srbija se obavezala da bez prethodnog sporazuma sa njom nece pregovarati niti zakljucivati politicki ugovor s drugom kojom vladom i nece pustiti na svoje zemljiste kakvu stranu vojsku. Istovremeno je Austro-Ugarska obecala da }e podrzati proglasenje Srbije za kraljevinu, a kneza Milana za kralja.Tajna konvencija u sustini ogranicavala samostalnost Srbije. Ovom konvencijom se konacno zavrsava izgra|ivanjem austrofilskog pravca spoljne politike poslednjih Obrenovica.

Mnoge pronevere i spekulacije s obveznicama izazvale su ogromno nezadovoljstvo, to je veoma poljuljalo knezev ugled. U teznji da poboljsa stanje, knez Milan se 1882. proglasio kraljem a Srbiju proglasio kraljevinom. Ovim cinom Milanov ugled nije znacajnije poboljsan, njegova vladavina nije uzivala siru narodnu podrsku. Bas u ovo doba politicka sukobljavanja pristalica i protivnika Milanove vladavine pocinju da prozimaju cjelokupan drustveni zivot Srbije.Nosioci tih sukobljavanja bile su uglavnom novoosnovane politicke partije. Znacajne gradjanske politicke partije ovog perioda su bile: Radikalna, Liberalna i Naprednjacka partija.

Politicka delatnost Radikalne partije protiv samovoljne vladavine kralja Milana, koga je podrzavala Naprednjacka partija, sticala je sve vise pristalica. U takvim okolnostima vladarev ugled je stalno opadao, pa je sukob izmedju vlasti i radikala postao neizbezan. Povod za sukob bila je odluka vlade da se od naroda pokupi vatreno oruzje. To izaziva sukobe i konacno dovodi do oruzanog ustanka 1883. u istocnoj Srbiji oko Zajecara i Knjazevca. To je bila Timocka buna. Ona je bila masovni seljacki pokret sa demokratskim ciljevima. Buduci da nije uspjela, ona je znacila poraz radikala, kao pobornika burzoaske demokratije, i ucvrscenje nenarodnog politickog rezima kralja Milana u narednih nekoliko godina.

Nesrecni i nepravedni rat, Srpsko-Bugarski rat (1885), pokrenut na zauzimanje kralja Milana i njegovih najblizih saradnika, (koji su sprovodili svoj apsolutisticki sistem vladavine i despotizam ), zavrsen porazom kod Slivnice, do kraja je unistio ugled samog kralja, a ojacao snage opozicije, pre svega Radikalne partije. Zato je ubrzo po okoncanju rata doslo do pregovora izmedju kralja i radikala. Rezultat tih pregovora bio je novi ustav, objavljen krajem 1888. On se zasnivao na nacelima gradjanskog parlamentarizma, gra|anskih sloboda, zavodio je tajno i neposredno glasanje, kao i opstinsku i okruznu samoupravu. Pristalice radikala iz naroda nisu bili zadovoljni novim ustavom. Najvise su mu zamjerali {to nema odredaba o socijalno ekonomskim pitanjima seljastva, {to nije ukinuo birokratiju, {to je sacuvao stajacu vojsku, {to je zadrzao imovinski cenzus i {to je ustanovio "kvalifikovane poslanike". Posle donosenja novog ustava kralj Milan se odrekao prestola u korist svog sina Aleksandra Obrenovi}a.