Matovilka

Čitajući bajke ulazimo u svijet čarolija i nestvarnih dogodovština koje prate glavne likove. U ovoj bajci je u središtu priče ljubav između dvoje mladih ljudi. Zla vještica želi spriječiti njihovu sreću, ali ne uspijeva u tome.

Matovilka je bajka o ljubavi između mladog kraljevića i djevojke duge plave kose koja je nadvladala sve vještičje zle namjere. Bili su uporni u svojim namjerama kako bi bili ponovo sretni zajedno, a na putu prema sreći vještica im je bila najveća prepreka.

Prošle su godine, a njihova je ljubav nadjačala sve. Zla vještica se trudila razdvojiti ih na sve načine, no u tome nije uspjela. Iako su godinama bili razdvojeni, kraljević je pronašao svoju voljenu Matovilku i više nikada se nije odvajao od nje. Ljubav je ipak jača od svih zlih sila.

Kratak sadržaj

U davna vremena živio je mladi bračni par koji je s nestrpljenjem iščekivao rođenje djeteta. Živjeli su u prekrasnoj kući nedaleko bogatog vrta u kojemu je raslo raznoliko voće i povrće. Žena je često s prozora kuće promatrala vrt i uzdisala za sočnim, zelenim i mladim matovilcem. Ponekad je znala spomenuti mužu kako on ne razumije što znači biti trudnica i neka joj nabere tog sočnog matovilca.

Vlasnica tog vrta bila je zla vještica stoga se nije usudio pitati ju smije li za svoju ženu nabrati svježeg matovilca. Kako se ne bi morao sučiti s vješticom, odlučio je ukrasti malo matovilca iz njezinog vrta, ali čim je zakoračio i vrt začuo je prodoran glas kako gunđa. Bila je to zla vještica koja ga je ulovila kako krade njezin matovilac. Izderala se njega i pitala ga kako se usuđuje krasti u njezinom vrtu. On je stao pred nju na koljena i molio ju da ga poštedi jer je ukrao malo matovilca za svoju trudnu ženu.

Vještica je bila toliko zla da je od njega zahtjevala prtuuslugu za to malo matovilca što je nabrao trudnoj ženi. Rekla mu je da će joj dati svoje prvorođeno dijete jer u protivnom će ga pretvoriti u svinju. Muž je osjećao kako nema izbora i pristao na vještičin zahtjev.

Žena se uskoro porodila, a kada je malena djevojčica stigla na svijet, zla vještica ju je otela i odvela u nepoznato. Nadjenula joj je ime Matovilka.

Dani su prolazili, a djevojčica po imenu Matovilka je izrasla u pravu ljepoticu duge zlatne kose. Nitko nije znao što se s njom dogodilo nakon otmice jer ju je vještica smjestila u visoku kulu u dubokoj šumi. Nitko nije mogao doći do sobe na vrhu kule gdje je stanovala Matovilka jer nije bilo stepenica. S vrha se vidio samo mali prozor, a tamo bi se ukazala prekrasna djevojka. Svakog dana ju je vještica posjećivala tako da što je stala pred kulu i dozvala ju neka spusti svoju dugu plavu kosu.

Vrijeme je prolazilo, a Matovilka je poznavala samo zlu vješticu. Druge ljude nije nikada u životu vidjela. Kako je voljela pjevati svakog dana, kraljević koji je jednom prolazio tom šumom u kojoj se nalazila kula, začuo je njezin predivan glasić. Najprije se sakrio u obližnje grmlje kako bi uživao u pjesmi, a zatim se pred kulom pojavila zla vještica koja je dozvala Matovilku neka spusti svoju kosu kako bi se ova mogla popesti do njezine sobe.

Kraljević je pomislio kako bi mogao učiniti istu stvar koju je učinila vještica i dozvao je Matovilku na isti način. Popeo se do njezine sobe, a kada ga je Matovilka ugledala prepala se. Do tada je poznavala samo zlu vješticu, a sada se pred njom pojavio lijepi kraljević. Smirila se kada joj je on objasnio da se ne treba njega bojati te su se uskoro zaljubili.

Oni su se neko vrijeme potajno viđali jer nisu htjeli da zla vještica sazna za njihovo druženje. Vještica je i dalje svakog jutra dolazila u kulu i nije primjećivala ništa čudno u Matovilkinu ponašanju. No, jednog jutra nakon što se popela u njezinu sobu Matovilka joj je rekla kako je puno teža od kraljevića pa ju jedva uspije podići.

Vještica je pobjesnjela i zaurlala na Matovilku. Rekla joj je da je nezahvalno derište jer ju ona čuva od vanjskog svijeta za njezino dobro, a ona joj tako vraća. Vještica je uzela škare u ruke, primila čvrsto matovilku za dugu plavu kosu i u jednom mahu ju odrezala. Dugačka kosa prostirala se na podu male sobe te je tim činom vještica osudila Matovilku na doživotan samotan život u kuli usred guste šume. Matovilka je bila najusamljenija osoba na svijetu.

No nije se vještica osvetila samo Matovilki. Odlučila se osvetiti i jadnom zaljubljenom kraljeviću. Čekala ga je da se pojavi pred kulom i pozove Matovilku. Čim je začula njegov glas bacila je odrezanu kosu, a on se krenuo penjati do sobe. Kada se uspeo pred njim je stajala zla vještica. Uplašio se koliko je bila ružna, a ona je pustila iz ruku dugu plavu kosu koju je prije odrezala. Mladić se strmoglavio niz kulu i pao u bodljikavo grmlje te osljepio. Tako je i on postao tužan i nesretan kraljević.

Slijep i nesretan tražio je svijetom svoju Matovilku. Lutao je od grada do grada, zavirio u svako selo, no Matovilke nije nigdje bilo. Usput se hranio bobicama i pio vodu iz potoka. Njegova je nesreća bila iz dana u dan sve veća jer je stalno razmišljao o prelijepoj Matovilki i njezinom predivnom glasu.

Lutao je kraljević nekoliko godina sve dok nije stigao do guste šume i sjeo odmoriti ispod drveta te glasno zaplakao. Tu je nekada živjela njegova Matovilka, no on je već bio na rubu snaga i mislio je kako je najbolje odustati od potrage za njom. Čim je to pomislio začuo je poznati glasić i prekrasno pjevanje. To je bila Matovilka.

Skupio je zadnje atome snage i krenuo prema tom predivnom glasu. Pritom je teturao od stabla do stabla, spoticao se o kamenje i zapinjao o bodljikavo grmlje dozivajući svoju Matovilku.


 


Uspio se doteturati do nje, a kada ga je ona ugledala potrčala mu je u zagrljaj. Bila je to prava ljubav. Matovilka je zaplakala, a njezine dvije suze kapnule su u njegove oči i dogodilo se čudo. Kraljević je ponovo progledao.

Krenuli su prema njegovom dvorcu gdje su se naposlijetku vjenčali i imali mnogo djece. Jako su se voljeli i uživali su zajedno do kraja života. A vještica? Koga briga više za nju kad je mladi bračni par bio toliko sretan.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: kula

Likovi: Matovilka, vještica, kraljević

Analiza likova

Matovilka – mlada djevojka osuđena na život u kuli. Zla vještica joj nije dozvoljavala izlaske stoga je skoro cijelog života poznavala samo nju. Kada se jednog dana pojavio mladi kraljević podno kule iznenadio ju je svojom posjetom. Odmah se zaljubila, ali zla vještica ju je ukorila. Odrezala joj je kosu i htjela doživotno držati u kuli. Srećom, Matovilka je uspjela pobjeći iz kule i ponovo sresti mladog kraljevića koji je zbog vještice osljepio. Njihova je ljubav bila jača od svega, Matovilka je svojim suzama pomogla kraljeviću da ponovo progleda i živjeli su sretno do kraja života.

Vještica – zla starica koja je osljepila mladog kraljevića. Zatvorila je Matovilku u kulu i nije joj dozvoljavala da vidi vanjski svijet. Kada su se kraljević i Matovilka uspjeli ponovo naći nitko više nije ni pitao za zlu vješticu jer je njihova ljubav bila veća od njezine zlobe.

Kraljević – lijepi mladić zaljubljen od prvog dana u Matovilku kada je čuo njezino pjevušenje. U svojoj namjeri da ju upozna dogodila mu se nesreća. Zla vještica gurnula ga je s visoke kule kada se htio uspeti do Matovilkine sobe. Kasnije se dao u potragu za svojom voljenom, iako je bio slijep nije odustajao. Lutao je svijet sve dok nije ponovo začuo njezino pjevanje te ju je pronašao prateći njezin glas iz daljine.

Bilješka o autoru

Jacob Grimm (1785. – 1863.) bio je poznati filolog i lingvist, a brat Wilhelm (1786. – 1859.) germanist. Obojica su se bavila lingvistikom i filologijom.

Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom je tiskao i njemački rječnik. Oba brata su studirala pravo u gradu Marburgu, a za vrijeme studija su bili aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., zbog čega ih je protjerao sa sveučilišta.

Braća Grimm su slavu stekla skupljajući njemače narodne i dječje bajke. Kada su ih sve skupili, obrađivali su ih, nakon čega je završnu stilsku i jezičnu verziju bajkama davao upravo Wilhelm.

Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.

Prvu kolekciju narodnih priča objavili su 1812. godine. Kolekcija je sadržavala samo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja u sljedećih 40-ak godina taj broj je narastao na više od 200. Među njima su: Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…