Sadako hoće živjeti

“Sadako hoće živjeti” dječji je roman kojeg je napisao austrijski pisac Karl Bruckner. Objavljen je 1961. godine i vrlo brzo nakon toga doživio veliki uspjehu cijelom svijetu. Knjiga je prevedena je na 70 jezika i prodana u preko dva milijuna primjeraka. Ipak, roman govori o tužnoj priči kojom se žele osvijestiti velike ratne strahote te spriječiti da novi ratovi naude onima koji su najmanje za njih krivi – djeci.

Radnja romana vrti se oko djevojčice Sadako Sasaki koja je s četiri godine postala žrtva eksplozije atomske bombe u Hirošimi. Bomba je eksplodirala kilometar i pol od njezine kuće, ali i to je bilo dovoljno da djevojčica strada. Ubrzo nakon eksplozije, kod nje su se počeli javljati znakovi oboljenja od radijacije. Nakon nekog vremena, doktori su joj dijagnosticirali leukemiju i dali joj godinu dana života.

Djevojčica je, inspirirana knjigom koju je čitala, odlučila napraviti tisuću papirnatih ždralova, jer po starom japanskom vjerovanju, osoba koja ih toliko napravi, dobiti će pravo na ostvarivanje jedne želje, budući da ždral u japanskoj kulturi simbolizira mir i zdravlje. Želja Sadako bila je život. Iako je Sadako bila odlučna napraviti ždralove, često je nailazila na razne poteškoće, poput nestašice papira i slično. Ipak, svim silama se trudila ustrajati u svom naumu. Na žalost, nije ga uspjela izvršiti. Umrla je nakon što je napravila 990. ždralova.

Ova priča inspirirana je stvarnom djevojčicom Sadako, koja je umrla od radijacije nakon što je Hirošima bombardirana. Imala je samo 12. godina kada je umrla. Djevojčica je radila ždralove, ali ne zna se koliko ih je točno napravila prije smrti. Nakon što je umrla, njezini prijatelji su napravili onoliko ždralova koliko ih je nedostajalo do brojke tisuću, pa su djevojčicu pokopali sa svim ždralovima.

Danas je Sadako, popularizirana ovom knjigom, ali i drugim pričama o njoj, postala primjer žrtve atomskih ratovanja, ali i rata općenito, u kojima stradaju oni najviše nevini. Sadako je bila razigrana, simpatična i nestašna četverogodišnja djevojčica kada je svjedočila padu bombe, a na kraju je umrla grozno smrti koja se nije trebala ni dogoditi. Glavna ideja ovog romana je glasna antiratna poruka svima, a pogotovo vlastima. Iako je ovo roman namijenjen mladima, upravo njih treba podučiti da, jednom kada ono budu vlast, ne dopuste da se ovakve stvari ponove. Upravo je zato priča o Sadako u Japanu dio nacionalne kulture te se o njoj priča na svakoj obljetnici stradanja Hirošime.

Kratak sadržaj

Godina 1945. u Japanu je bila teška jer su se na svakom koraku osjećale posljedice rata. To se najviše primijetilo u Hiroshimi, jednom od malobrojnih gradova koji nije bio tako često bombardiran kao ostali gradovi u Japanu. U Hiroshimi kao i u ostalim gradovima sve je u znaku rata, hrane skoro da i nema, djeca ne idu u školu, a svi sposobni muškarci su na ratištu.

Iako je velik broj Japanaca uvjeren u pobjedu, tako ne misli zapovjednik Glavnog stožera feldmaršal Hara koji prati stanje na skoro svakom frontu i upoznat je s informacijom da se njihova vojska povlači.

Čitatelj se na početku upoznaje sa četveročlanom obitelji Sasako. Otac Sasaki je po zanimanju brijač i trenutno je na ratištu, majka Yasuko Sasaki je radnica br. 389 koja radi u brodogradilištu Micubiši. Imaju dvoje djece, desetogodišnjeg Šigea koji ne ide u školu (što mu odgovara) i četverogodišnju Sadako koju čuva stariji brat dok majka radi u brodogradilištu.

Dok majka radi dvoje djece cijele dane provodi vani u potrazi za hranom, a jednom su imali sreće kada se nad njima sažalila starija žena jer je vidjela Sadako da plače zbog toga što je gladna. Šigeo i Sadako šetajući susreću razne susjede, udovicu gđu Kumakihi uvjerenu da u vrti ima negdje zakopan lonac riže. U potrazi joj pomaže i mali Šigeo. Osim starije udovice susreću i izgladnjelog starog graditelja čamaca Kenjija Nišioku.

U međuvremenu  u bazi na Marijanskom otočju u Tihom oceanu američki vojnici se pripremaju za završni obračun s Japancima. Dok obični vojnici provode vrijeme kartajući se i razgovarajući, u bazi se događa nešto ozbiljnije. Odjednom dolaze tajanstveni ljudi u civilu zbog projekta Manhattan, odnosno bombe koju je izradila skupina znanstvenika, dvije godine od 1943. do 1945. Bio je to projekt koji je trebao ubrzati kraj rata.

Bomba je dovezena avionom u Tinian. Obični vojnici su primijetili sanduk u kojem se bomba nalazi, ali nisu znali o čemu se radi. Dan prije nego što je bomba dovežena, iznad Hiroshime preletio je bombarder B-29 kako bi snimio teren gdje je trebala biti bačena bomba. Avion se zvao Enola Gray prema majci zapovjednika Tibbeta. Avion je prema gradu poletio 6. kolovoza 1945. godine.

Yasuko Sasaki je zamolila Šigea da zajedno sa Sadako ode u red čekati namirnice. Bilo je puno ljudi i svi su bili nervozni zbog nestašice hrane baš kao i Sadako. Bili su je skoro zgazili u gužvi koja je nastala da ju je Šigeo povukao i krenuo prema kući. Na putu prema kući zastali su pored jezera. Šigeo je ostavio Sadako na travi, a on se odlučio okupati. Kada je zaronio, zaslijepila ga je jaka svjetlost, nakon čega se čula tutnjava.

Uslijedio je jak vjetar koji ga je bacio na obalu. Pogledao je i prvo nije vidio Sadako jer nije bila tamo gdje ju je ostavio, a potom ju je ugledao malo dalje podrapane haljine, izgrebanog tijela i svu uplakanu. Njihova majka je isto pretrpjela šok, a iako je bila ranjena jedino je razmišljala o tome što je s njenom djecom. Iako je bila okružena vikom ozlijeđenih radnica, izjurila je iz tvornice kako bi pronašla djecu.

Bomba je eksplodirala u 8 i 15 minuta. U samo jednoj sekundi je izgorjelo 86.000 ljudi, 72.000 je imalo teške ozljede, a oko 6.820 kuća je pretvoreno u prah. Srušeno je oko 3.750 zgrada, a cijeli grad je ispunjavao strašan požar ruševina koje su gorjele. Zanimljivo je da ni oni koji su bacili bombu nisu znali o kakvoj se napravi radi, ali mogli se prenijeti izvještaj kako je učinak bio dobar nakon izvršenog zadatka. Bomba je na kraju ubrzala predaju japanske vojske, a prvi put u povijesti morali su potpisati kapitulaciju što je bilo šok za japanske vojnike, koji su sebe smatrali nepobjedivima.

Prošlo je osam mjeseci kako je bačena bomba, a Šigei i Sadako nastavljaju lutati gradom baš kao prije strašne ekplozije. Kako je rat bio gotov vratio se i otac koji se bojao da mu je cijela obitelj poginula tijekom bombardiranja. Imao je namjeru izvršiti samoubojstvo kada je na mjestu kuće primijetio samo zgarište, ali sve se promijenilo kada je u plićaku rijeke primijetio svoju djecu i njihovu majku, iscrpljenu od gladi.

Djeca zajedno s ocem traže sve što bi moglo biti korisno kako bi ponovno izgradili kuću. Nastupili su još teži dani jer tvornice nisu radile, a rastao je broj bolesnih. Trgovine nisu radile i hrane skoro uopće nije bilo. Otac Sasaki je složio daščaru i sada mašta kako bi jednog dana mogao otvoriti brijačku radnju, ali za to su mu trebali novci. Kopajući po ruševinama Sadako je pronašla figuru zmaja kojeg su nazvali Čikamacu. Šigeo ju je znao plašiti zmajem dok je bila mlađa.

Otac je uzeo figuru kako bi ju mogao prodati za pribor za njegovu brijačnicu, ali nažalost zmaja su mu oteli čuvari zlog crnogburzijanca Ofuse. Kako je Sadako željela brončanog zmaja, ali njenog su oteli, otac joj je želio donijeti papirnatog zmaja. Tako se upoznao s majstorom Šibutom koji je izrađivao papirnate zmajeve i koji mu je na kraju pomogao da dođe do pribora za brijačnicu i na kraju postao njegovim pomoćnikom. Situacija se polako počela normalizirati.

Dvije godine nakon bombardiranja Sadako prizna Šigeu da je i nju  “opržio grom”, što znači da je bila ozračena. Šigeo joj je odbio vjerovati tvrdeći kako je ona to samo umislila. Prošlo je deset godina i Sasaki sada ima kuću te brijačku radnju s pomoćnicima. Sadako je napunila četrnaest godina i ide u školu, a Šibuta opet izrađuje zmajeve. Sada ima već toliko narudžbi da ne zna hoće li uspjeti završiti na vrijeme kada treba izvršiti isporuku papirnatih fenjera za Dan mira.

Na znak sjećanja održava se biciklistička utrka od Tokija do Hirošime u kojoj sudjeluje i Sadako kao članica ekipe iz svoje škole. Utrku će voziti zadnjih deset kilometara. Sadako ne može dočekati da utrka krene, ali se ne osjeća dobro. Uspjela je odvoziti utrku i stići kao devetnaesta. Nakon utrke joj se pogoršava stanje i roditelji ju vode u bolnicu. Liječi ju japanski doktor Hiroši Okeda i američki doktor Floyd Owens, koji je osjećao grižnju savjesti zbog onog što su Amerikanci učinili.


 


Roditelji posjećuju Sadako svaki dan, a u bolnici je sa ozračenima i njen brat Šigeo koji je donio zmaja Čikamacu kojeg je otkupio gospodin Šibuta. Sadako nije svjesna koliko joj je stanje ozbiljno i uvjerena je da će se izlječiti.

Otac je savjetuje da napravi od papira tisuću ždralova, a ako uspije onda će sigurno ozdraviti jer bogovi neće zaboraviti na onoga tko je uputio preko tisuću želja. Šigeo joj je donio papur i ona je počela izrezivati ždralove te vješati na vrpcu iznad svog kreveta. Šigeo je došao do broja 405, ali onda više nije izdržao i umro je, a Sadako je došla do broja 989. dok je 900 izrezivala pod jakim bolovima. Umrla je ne došavši do broja 1.000.

U vrtu mira je postavljen spomenik atomske bombe te na vrhu brončanik lik djevojčice Sadako koja stoji rukama izdignutih prema nebu i drži zlatnog ždrala. Spomenik je izgrađen zahvaljujući suradnji učenika iz cijele zemlje.

Vrsta dijela: dječji roman

Vrijeme radnje: vremenski raspon od 10 godina između 1945. i 1955. godine

Mjesto radnje: grad Hirošima

Likovi: Sadako Sasaki, Šigeo Sasaki, Yasuko Sasaki, otac Sasaki

Analiza likova

U knjizi je prikazano jako puno likova s japanske i američke strane, no mogli bismo reći da su najznačajniji likovi Sadako i njezin brat Šiego. Autor nije opisao vanjski izgled likova već su njihovi karakteri prenijeti u priču tijekom pričanja radnje ili tijekom njihovih dijaloga.

Sadako Sasaki – djevojčica koja je glavni lik u knjizi. Prikazana je tijekom svog odrastanja, u dobi od četiri godine. Ona je poput svih djevojčica svoje dobi, plačljiva, nestašna, zaigrana i simpatična. Voli starijeg brata i svuda ide za njime. Lijepo se ponaša, što znači da je dobro odgojena. Krasi je velika životna energija i upornost. Ona ne zna da je smrtno bolesna, a jedino u što vjeruje je priča o tisuću ždralova. Autor ju je prikazao kao simbol mnoge djece koja stradaju nedužna u ratu kojeg su započeli odrasli.

Šigeo Sasaki – Sadakin brat, također prikazan kao dječak koji je u fazi odrastanja. Ima deset godina i tipičan je dječak odgojem prema tradicionalnom japanskom odgoju. Lijepo se odnosi prema starijima, poštuje ih i pozdravlja ih s naklonom kako su ga učili kod kuće. Uporan je i veliki je autoritet svojoj mlađoj sestri. Iako mu ona ponekad smeta, nikada je nije napustio.

Yasuko Sasaki – Sadakina i Šigeova majka. Tipična je japanska supruga koja se u svemu pokorava svome mužu. Brižna je i život je posvetila svojoj djeci. Radi naporno u tvornici za vrijeme rata, a cijelo vrijeme misli su joj kod djece jer jako brine za njih. U najgorim trenucima rata nije jela jer je smatrala da je bolje da djeca imaju više hrane. To je moglo imati loše posljedice za njezino zdravlje.

Otac Sasaki – u romanu se njegov lik javlja u trenucima kada rat završava. tada on preuzima glavnu ulogu u svojoj obitelji. Marljiv je i brižan otac koji se svim snagama bori da svoju obitelj izvuče iz siromaštva. Na kraju mu je to uz malo sreće i uspjelo. Ponaša se prema japanskoj tradiciji i puno drži do nje.

Bilješka o autoru

Karl Bruckner rođen je u Beču 1906. godine, a nakon što je završio školovanje bavio se mnogim poslovima. Proveo je dvije godine u Južnoj Americi, a upoznao se s grozotama Drugog svjetskog rata gdje je sudjelovao vojnik iz Njemačke.

Nakon nekoliko godina lutanja uspio se dokazati kao pisac, a njegova djela za djecu i mlade postala su poznata daleko izvan granica Njemačke i Austrije, prevedena na mnoge jezike. Za romane je primio nekoliko nagrada, a bio je nominiran za Andersenovu nagradu, poznatiju kao najveće priznanje za dječju književnost.

Nakon što je napunio četrdeset godina, počeo se posvećivati književnoj strani kada se dokazao kao pisac za djecu i mlade. Počeo je sa crticama za novine, romanima za mlade i odrasle. Njegova su djela prevedena na više od 90 jezika.

Karl Bruckner ostao je najpoznatiji po djelu iz 1961. godine “Sadako hoće živjeti”. Među najpoznatija djela spadaju “Bolest mladeži”, “Samo dva robota” i “Sadako hoće živjeti”. Osvojio je Nagradu grada Beča za najbolji dječji roman i Nagradu grada Beča za najbolji mladenački roman. Umro je 1958. godine u Beču.