Noćni svirač

“Noćni svirač” zbirka je pjesama hrvatskog skladatelja Dubravka Detonija. U njegovim napisanim pjesmama vidi se da mu pjesnički duh odiše glazbom, da je potpuno suživljen s njom. Zbirka je podijeljena na četiri dijela. Jedan dio nosi naslov “Što rade životinje” i većina pjesama posvećena je njihovim životima i karakteristikama, koje je pjesnik opisao na vrlo zanimljiv način.

Drugi dio nosi naslov “Posuđivač suza i smijehova” gdje je pisao o svemu, a najviše o prirodnim i umjetnim stvarima. Pisao je o medijima i njihovom značenju, time otvarajući pitanje veličine i uloge medija. Pisao je i o otoku i otvorio pitanje naše (ne)pažnje prema prirodi, o ljudskim osobinama koje su naizgled dobre, no postavio je pitanje jesu li doista takve (na primjer, u pjesmi “Urednjaković”).

Treći dio zbirke naslovljen je “Smiješni zanatlije” gdje je ispjevao pjesme o glazbenicima, što je zapravo i on sam te o svim drugim umjetničkim zanimanjima poput slikara, knjigoveže, novinara, krojača, klauna, noćnog svirača… Prema pjesmi “Noćni svirač” naslovljena je zbirka. Noćni svirač je netko neodređen. On je sve ono što stvara zvukove noćne atmosfere, pa vrlo vjerojatno i sam pjesnik.

Četvrti i zadnji dio zbirke nosi naslov “Petar pan i svi njegovi” gdje opet piše pjesme posvećene čudnovatim zanimanjima i izmišljenim bićima, poput Ljutka i Čujka. Dubravko Detoni je na kreativan način napisao sve pjesme, izmišljajući i stvarajući nešto neobično. Običnim stvarima je također pripisao velika značenja. Svojim osebujnim stilom pisanja uspio je spojiti nespojivo i stvoriti poletni duh dječjih pjesama. Malim stvarima pridao je puno pažnje i usmjerio nas na stvaranje kreativnog pristupa svijetu oko sebe.

Što rade životinje

Paun

Pjesma govori o ljepoti pauna i o tome koliko je priroda svemoguća. Pjesnik pauna uspoređuje s grmom koji hoda te ga svrstava u skupinu plemenita roda, što puno govori o paunovoj ljepoti. Pjesnik piše da je paun dragi kamen, a znamo da je kamen vječan, stoga pjesnik tako pripisuje paunu vječnu ljepotu njegove lepeze. Pjesma završava retoričkim pitanjem kojim pjesnik pita od koga bi paun mogao posudi samo malo ljepši glas? Za pjesnika je paun simbol lijepih životinja.

U pjesmi se pojavljuje stilska figura anafora (ponavljanje istih riječi u dva ili više stiha), personifikacija i razne pjesničke slike. Rima u pjesmi je unakrsna.

Što rade životinje

“Što rade životinje” pjesma je u kojoj pjesnik nabraja životinje i pripisuje im ono što one rade. Pjesma veliča radinost životinja. Neke životinje predstavljaju vrline, dok su neke, sasvim logično, prikazane sa svojim manama, primjerice, vuk koji jede ljude. Životinjama pjesnik pripisuje i ljudske osobine: “Muhe diktiraju roman o dosadi“.

U pjesmi je rima parna, pojavljuje se personifikacija i usporedba “Poslije se klanjaju šumi kao najstrožoj publici“.

Kokoš

Ova je pjesma posvećena kokoši i njezinom načinu života. Pjesnik u dvije strofe od po par stihova, a stih čini jedna do dvije riječi, opisuje kako kokoš provodi dan. Djeca iz te pjesme mogu naučiti da kokoš rano liježe i rano ustaje te kad snese jaje “dere se ko da je ona snijela dan“.

Rima je u pjesmi unakrsna, a pjesmu čine svega dvije rečenice.

Papiga

Pjesnik je ovu pjesmu posvetio papigi. Izgleda da on dobro poznaje život kućnih papiga. Papigi pripisuje osobine čovjeka jer papiga kroji haljine i govori tristo jezika. Čak govori i o papiginim željama, a to je da hoće biti glavna jer “papiga bi željela biti ministar“. Uspoređuje papigu s orlom. Za razliku od papige koja je vezana za kavez, orao je vladar prostranoga neba.

Rima je u pjesmi uglavnom parna. U pjesmi ima stilske figure personifikacije.

Posuđivač suza i smijehova

Otok

Pjesma Otok govori o veličini i značenju otoka, ali i o njegovoj ljepoti. Otoku se pripisuju osobine i radnje živih bića: on čuči, čuva more, nosi borovu kapu na glavi… Snažna pjesnička slika je: “Otok nosi borovu kapu na glavi“. Pjesnik govori o odnosu valova i otoka i tome kako valovi oblikuju vjetar jer svojom ljutnjom stalno navaljuju na njega. Pjesnik ističe kako tu samo ljudi nanose štetu jer se stalno na njega penju i time mu zadaju udarce, a on se nema čime braniti. Možda je pjesnik ovime na preneseni način htio reći da su ljudi krivi za zagađivanje prirode, a priroda će nam s vremenom sve uzvratiti, budući da ne može govoriti.

Pjesma ima šest strofa i svaka započinje s glavnim motivom, a to je: otok. Otok je predstavnik čitave prirode i pobuđuje razmišljanje o ljudskoj osviještenosti i značenju prirode.

Zima

Pjesma govori o zimi, zimskim radostima, ali i obavezama i nevoljama koje nam ona donosi. Glavni motivi u pjesmi su usko vezani za zimu, poput lopate, rukavice, inje, peć, skije, grude, sanjke… Pjesnik se u pjesmi dosta poigrava riječima i na taj način stvara šaljivu i veselu pjesmu, ponekad daleku od stvarnosti, što dokazuje stih: “Po rečenici se inje hvata, iz televizora je ispala lopata“.

U pjesmi je parna rima u prva dva stiha i unakrsna u zadnja tri stiha.

Televizor

Televizor je dobio značenje velike sobe u koju je smješten svijet. To nam pokazuje koliko je televizor moćan i važan segment u našim životima jer se preko njega može saznati što se sve u svijetu događa. U televizoru može spavati čak i lav, ne trebamo kositi travu, u televizoru se ona sama podšiša. Televizor je poseban svijet kojemu se čitatelj čudi. Jako je sličan našem svijetu, a opet, u njemu je sve mnogo lakše. U dječjim sobama rijeka ne može teći, dok u televizoru rijeka teče, a da nitko nije mokar. Pjesnik je prikazao neki sasvim drugi svijet na primjeru našeg svakodnevnog motiva – televizora. Opet se poigrao riječima i dobio zanimljivu pjesmu koja je posvećena televizoru. Rima u pjesmi je unakrsna.

Ruža vjetrova

Ruža vjetrova je pjesma sastavljena od svega šest stihova. U svakoj pjesmi ispjevano je značenje pojedinoga vjetra. Ružu vjetrova čine bura, lebić, maestral, orkan, ciklon i tajfun. Pjesma dobiva poučno značenje na temelju kojeg dijete može naučiti što je ruža vjetrova i koji su to vjetrovi u njoj isprepleteni. Rima u pjesmi je nagomilana.

Strah

Pjesma govori o strahu i koliko je to grozan osjećaj. Čuli smo za poslovicu da su u strahu velike oči. Najgori je osjećaj strah od straha jer tada strah nema samo osjetilo vida, strah se i čuje, osjeća… strah nas guši. U pjesmi strah prijeti: “Znam da si tu!“.

U pjesmi se pojavljuje onomatopeja: “Hu – huu“. Rima je parna, a svaki stih u pjesmi posvećen je jednom ljudskom osjetilu.

Radio

Pjesma “Radio”, baš kao i jedna od prethodnih pjesama, “Televizor”, govori o društvenom i osobnom značenju medija, u ovom slučaju radija. Radio nam također prenosi bitne stvari o životu, ali nas svojim pjesmama često i zabavlja. On je još manji od televizora, a u njega stanu čak i voditelji. Obavještava slušatelje o stanju u svijetu baš kao što ova pjesma informira čitatelja što je radio. U pjesmi je rima unakrsna, rijetko gdje je parna.

Kako putuju glazbala

Pjesma je zanimljiva i dinamična, a govori o glazbalima. Svako glazbalo dobiva neke ljudske osobine, a opisuju ih glagoli radnje. Glazbalo pješači, juri, urla, jaše, leti, sjedi, pluta, gledi… Pjesnik se spomenuto glasovir, violinu, trubu, flautu, trombon, rog, klarinet, fagotu, čelo, pikolo, obou, kontrabas, harfu i bubanj. Cijela pjesma je jedna velika pjesnička figura personifikacije, kojom instrumenti poprimaju svojstva bića i svakodnevnih obaveza. Rima u pjesmi je parna.

Duga

Pjesma “Duga” govori o obliku duge koji pjesnik uspoređuje sa svemirskim paunom, što je izmišljeno biće. Pjesnik daje dugi čak i noge koje su ukopane čak na dno oceana. Najsličnija usporedba s onom našom stvarnom dugom je kad je uspoređuje s mostom. No, pjesnik govori da duga povezuje noć i zoru. Pjesma je puna fantastičnih motiva, poput Sunčeva stana, svemirskog pauna i drugih. Pjesma se sastoji od samo dvije strofe, a rima je obgrljena.

Vatra

Pjesma koja govori o vatri i tome kako ona vidi samo svoje prednosti, dok ljudi u njoj vide i negativnosti. Ona u ljudima pobuđuje strah i sretni su kad duboko spava. Pjesnik u pitanje dovodi značenje vatre. Vatra dobiva svojstva čovjeka jer se ona pita zašto je svi žele uništiti, kad tako lijepo grije. Postavlja se pitanje i Vatrina sluha. Najmanja je iskra budi, a glasnoća noćnih klubova dopušta joj da spava. Pjesma govori o promišljanju opasnosti vatre. Vatra je tiha stihija. Rima je parna i obgrljena.

Abeceda

Pjesma koja opisuje slova. Svaki stih započinje krasopisnim slovom. Prvi stih slovom O, drugi slovom Z, treći Č, četvrti R, slijede B, H, G, M, S i T. Slova dobivaju svojstva živih bića: nose kapu, trče, lete, lutaju, prave se važna. Pjesma je šaljiva i domišljata. Rima u pjesmi je parna.


 


Posuđivač suza i smijehova

Pjesma koja govori o neprepoznatljivom posuđivaču suza i smijehova. On je netko nestvaran, neopipljiv i neopisan, ali je glavni motiv iako je zamišljen. Posuđivač je uvijek na usluzi svima, bilo životinjama, stvarima, apstraktnim imenicama ili ljudima. On vrši svoju dužnost, pomaže potrebnima, zato i jest “posuđivač”. Pjesma je domišljata i navodi na promišljanje o posudbi i pomoći. Rima u pjesmi je parna.

Netko

Pjesma u kojoj je Netko glavni motiv. Netko se piše velikim slovom, što mu daje značenje vlastite imenice i posebnog lika, premda apstraktnog jer ne znamo o kome pjesnik govori. Nije sigurno zna li i on sam. Netko radi i dobre i loše stvari. Otima i posuđuje, donosi i odnosi, daje, vraća… Pjesma je ispjevana nekomu ili nečemu nepoznatome, ali svatko može zamisliti da je nešto njemu drago ili manje drago taj Netko… Rima u pjesmi je parna.

Urednjaković

Pjesma koja je ispjevana u čest urednih ljudi ili čak toj njihovoj osobnosti. Biti Urednjaković može biti i pozitivna osobina, ako se ne pretjera u toj odlici i ako Urednjaković ne počine druge gušiti svojom pedantnošću. Tada to i nije najbolja osobina koju čovjek može posjedovati. Urednjakovići pamte detalje, sve znaju i nije da su pedantni samo u čistoći. Urednjakovići svoj život svedu na brigu o drugim stvarima, ne videći ništa drugo. Kod njega se sve treba znati točno u milimetar. Ovo je pjesma koja nas potiče na definiranje pojma urednosti. Rima u pjesmi je unakrsna.

Smiješni zanatlije

Knjigoveža

Pjesma “Knjigoveža” je jedna pjesma koja slavi one koji stvaraju knjige. Listove papira uspoređuje sa salatom koju će netko pojesti, ukoliko knjigoveže ne odrade svoj posao. Ovom pjesmom opisan je i objašnjen posao knjigoveže, tako da i najmlađi čitatelji mogu saznati da knjigoveža veže papire i tako nastaje knjige. Knjige su kao haljine, a knjigoveža je njihov šivač. Rime u pjesmi nema. Pjesma je jako kratka.

Glazbenik

Pjesma koja govori o glazbenicima i njihovim životima posvećenim glazbi. Glavni motiv pjesme je upravo glazba. Glavna misao glazbenika, ona s kojom se bude i odlaze na spavanje, su pjesma, note i glazba. I kad su bolesni, oni razmišljaju o glazbi. Za njih je to svojevrsna okrjepa. U svojem zanošenju s glazbom, pjesnik piše da se mislima čak može popeti visoko u svijet nota. Motiv je, između ostalog, i himna koja je bitna pjesma svakog naroda. Time pjesnik ističe veličinu onih koji se bave glazbom i dirigiraju note. Rima u pjesmi je unakrsna.

Slikar

Pjesma govori o veličini umjetnika, posebice slikara. Oni svojim kistom mogu prikazati cijeli svijet na jednom platnu, ako je to potrebno. Ovakvo umijeće je neopisivo. Slikar može prikazati prirodu kroz sva godišnja doba, od zemlje i trave na njoj, dubokih prostranih šuma, ptica u letu do nebeskog plavetnila. Sve to može prikazati kroz ljeto, proljeće, jesen i zimu. Slikar je umjetnik, vrijedan da ga se cijeni. Pjesma potiče na promišljanje o cijenjenju umjetnosti danas.

U pjesmi ima pjesničkih slika. Rima je u njoj parna.

Čarobnjak

Pjesma govori o fantastičnim svojstvima čarobnjaka. Oni mogu učiniti nešto što nama na prvi pogled izgleda nevjerojatno. Pjesnik opisuje čarobnjaka na humorističan način, govoreći da može čak učiniti i “pohane kazaljke sata“. Čarobnjak može napraviti sve ono nestvarno. Predmetima može dati ljudske osobine, natjerati ih da rade ono što im po prirodi stvari nije pripisano, a ljudima može zadati ono što im nije uređeno. Čarobnjak je svojevrsno čudo koje unosi nered na postojeći svijet. Rima u pjesmi je parna, a sama pjesma je humoristična.

Dječji pisac

Pjesma koja govori o veličini pjesnika, posebice onih koji stvaraju stihove za dječje umove. Pjesnik poput slikara može sve. On u jedan stih može staviti čitavi svijet, ako naravno, to zna spretno odraditi. Stihom pjesnik misli na djecu, na njihovu školu, na prirodu, na ptice, ma na čitavi svijet. Dječji pisci su poslani na svijet da zabavljaju djecu i da ih na jednostavan i zanimljiv način uče o stvarima oko njih. Rima u pjesmi je parna.

Klaun

Pjesma koja govori o klaunu i njegovoj vrsti smiješne i začuđujuće umjetnosti. Klaun ima sposobnost iz rukava izvući crknutog lava, baš kao i čarobnjak. On umjesto na gudalo himnu može svirati na slonovoj surli. Klaun ima sve nestvarne osobine, koje izazivaju smijeh publike. Klaunova uloga i jest zabavljanje cirkuske publike, odnosno svijeta. Cirkus je svijet, a publika su ljudi. Kad klaun doživi nesreću, njemu se svi smiju i plješću mu, znači da se klauna ne žali. Što god mu se događalo, on izaziva smijeh i veselje. Klaunova uloga je samo jedna, a to je upravo zabavljanje svijeta. Je li svijet pokvaren pa se smije ili je kalun uistinu toliko smiješan?

Rima je parna, pred kraj i unakrsna.

Noćni svirač

Pjesma započinje pitanjem o danu i noći. Izgleda da je smisao dana da svira, odnosno najavljuje noć i dolazak mraka. Druga pak strofa postavlja problem ne svirača, nego zbora koji čak svira baru, a “svirati baru” znači oponašati žabe i žablje kreketanje. U trećoj strofi pjesnik “pjeva ponoć”, a zbor čine zvijezde razasute po cijelom nebom. U četvrtoj i posljednoj pjesmi pjesnik opisuje šumu noći. Taj šumski zbor čine drveća. Možemo zamisliti šuštanje granja u noći, koje stvara strašne zvukove koji nas pomalo i plaši. Pjesnik pjesmom “Noćni svirač” govori o noć i njenoj moći. Noć je idealna za misterije, stvara osjećaj nelagode, u njoj buja mašta. Noćni svirač može biti bilo tko. Pjesnik je opisao šumu, ponoć i zvijezde kao noćne svirače, ali to možemo biti i mi, ljudi. Noću možemo stvarati fantastične priče. Zbirka nosi naslov prema ovoj pjesmi. Rima se u njoj povremeno pojavljuje.

Petar Pan i svi njegovi

Petar Pan

Pjesnik je opisao Petra Pana kao nešto nestvarno. U svakoj strofi uspoređuje ga s nečim drugim. Opisao ga je kao onoga koji u slovu spava, a na zarez mu se naslanja glava. Njegova šetnjica je ruža, a televizor mu je poštanska marka. Petar Pan tako je mali da mu je čak i jaje ogromna planina. Pjesnik nam opisuje drugačijeg Petra Pana od onog kojeg smo mi navikli zamišljati u pričama. Napršnjak mu ljeti bude more, a na krijesnicama noću leti. Pjesnik je dao svoj dojam o Petru Panu, kao o krhkom i nevidljivom biću koje posjeduje osobine čarobnjaka, ali i klauna jer je sve to što autor piše pomalo smiješno. Autor nam je dao jedan nestvaran svijet koji u svojoj mašti ipak možemo zamisliti.

Pjesma ima stilsku figuru usporedba (“Ružom šeta kao po golemom parku“). Ona je domišljata i nestvarna, a time dobiva jedan humorističan ton. Rima u pjesmi je povremeno unakrsna.

Ljutko

Pjesma ima pet strofa, a svaka od njih započinje stihom: “On se ljuti…”. Ljutko nije osoba, Ljutko je osobina živih bića. Ljutko se ljuti i kad za nešto postoje razlozi, a još više kad razlozi ne postoje. Ljutku nije potreban poseban povod da se naljuti, jer on je cijelo vrijeme ljut. Ljutko je ljut i kad je kiša i kad je sunce, ljutko je ljut i kad mu je toplo i kad mu je hladno. Ljutko je uvijek ljut, zato i jest Ljutko. On je ljut zbog onoga što ga se izravno tiče, a još više zbog onoga što ga se ne tiče. Ljutko je nerazumljiv. Imamo li se pravo uvijek ljutiti? Rima u pjesmi je unakrsna.

Div

Pjesma govori o divu i njegovoj veličini. Već u prva dva stiha pjesnik ističe njegovu divovsku veličinu, kaže da umjesto sata, zvonik na ruci vuče. Osim tjelesne veličine kod njega je i vrijeme ubrzano, odnosno mjeri se ne minutama već godinama. On se ne vozi avionom već čitavim oblacima i zvijezdama. Div je ispjevan u mnogim knjigama, a pjesnik je u svoj zbirci pjesama na svoj način ispjevao veličinu koja je običnom čovjeku nedostižna. Rima je unakrsna, a u pjesmi se pojavljuje stilska figura hiperbola.

Neradnici

Pjesma govori o neradu, ali ne onom ljudskom već o neradu prirodnih pojava. Govori o danu, noći, suncu, moru, gradu i vjetru. Kad vjetar ne puši, on negdje spava i smatra se da ne radi. Kad je noć, ne radi dan, a kad je dan, ne radi noć. Kad na moru nema valova, more ne radi, kad je oblačno, sunce ne radi. Pjesnik je prirodne pojave poistovjetio s radnim vremenom trgovine ili nečeg sličnoga. Pjesnik se toga lijepo dosjetio i na šaljiv način napisao jednu pjesmu. Rima u pjesmi je parna.

Frizer za buhe

Ovo je pjesma koja govori o klijentima i frizeru. U ovom slučaju klijenti su kukci koje ne zanima cijena, već koje je krvne grupe njihov frizer. Oni s tako sićušni da im je ogledalo u mikroskopu. Također, pjesma je prenesena značenja, jer kukci bi mogli biti i ljudi. Pjesnik je domišljat, pjesma ima rimu i to parnu. Opisao je svijet kukaca sličan ljudskom, pritom im dajući tretman neophodan ljudima.

Bilješka o autoru

Dubravko Detoni rođen je 22. veljače 1937 godine u Križevcima. Hrvatski je glazbenik, skladatelji i pisac.

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Varšavi, Sieni, Parizu i Darmstadtu. Utemeljitelj je Ansambla Centra za nove tendencije. Objavio je osam knjiga glazbenih eseja i poezije. Kreirao je brojne radijske i televizijske emisije vezane uz dostignuća hrvatske glazbe.

Osvojio je brojne nagrade među kojima su: Pariški biennale, Međunarodna skladateljska tribina UNESCO-a, Premio Italia, Godišnja nagrada Vladimir Nazor, Nagrada Josip Štolcer Slavenski, Nagrada zagrebačke glazbene kritike Zvono Lotršćaka, Nagrada Matice hrvatske, Višekratne nagrade Ministarstva kulture RH za najbolje djelo godine, 2007. Dobitnik je Porina za životno djelo.