Dubrovačko-neretvanska županija najmanja je dalmatinska županija (1.781 km2) sa 123.000 stanovnika ili 69 st./km2 (2001.) (12). Obuhvaća južnu Dalmaciju (Dubrovačko primorje, Pelješac i južnodalmatinske otoke: Korčulu, Lastovsko otočje sa Sušcem, Mljet, Elafite) i Donjoneretvanski kraj (dio srednje Dalmacije). Dubrovačko primorje u širem smislu (od granice RH i BIH kod Neuma do rta Oštro) sastoji se od Dubrovačkog primorja u užem smislu, Dubrovačke urbane regije, Župe dubrovačke i Konavala, a zbog funkcionalne povezanosti s Dubrovnikom tu uvjetno ulaze i Elafitski otoci.
PRIRODNA BAŠTINA KAO DIO ATRAKCIJSKE OSNOVE TURIZMA
Sl. 1. Zaštićena područja Dubrovačko-neretvanske županije i hijerarhija turističke atraktivnosti (izvor: 1)
Sredozemna klima (Csa) pogoduje kupališnom turizmu, ali ljetne suše u kombinaciji s propusnom podlogom, razlog su manjka pitke vode. Prirodnogeografski i krajobrazno izdvajaju se dvije cjeline: krški prostor Dubrovačkog primorja, Pelješca i južnodalmatinskih otoka te močvarni Donjoneretvanski kraj. U krškom prostoru glavne turističke atrakcije su krški geomorfološki fenomeni (špilje i uvale nastale potapanjem nižih dolomitnih uvala za flandrijske transgresije) i kserofilna sredozemna vegetacija hrasta crnike i alepskog bora, najzastupljenija na Mljetu i Lastovu. Turistički su dosta valorizirani NP Mljet, PP Lastovsko otočje, Arboretum Trsteno te obala i otočići. NP Mljet uglavnom organizirano posjećuju turisti smješteni u Korčuli, Dubrovniku ili na Pelješcu. Arboretum Trsteno posjećuju uglavnom turisti koji odsjedaju u Dubrovačkom primorju i na južnom Pelješcu. Turistička valorizacija zaštićenih dijelova obale i otočića odnosi se na kupališni turizam i posjećenost je uglavnom velika. Područja sa zaštićenom vegetacijom imaju u turizmu estetsku funkciju. Špilje su uglavnom turistički neuređene i slabo posjećene, pa predstavljaju samo potencijalne turističke atrakcije, unatoč dobrom razvojnom potencijalu zbog smještaja u blizini turističkih središta.
Sl. 2. Benediktinski samostan u NP Mljet (foto: I. Šulc)
Donjoneretvanski kraj je ostatak nekadašnjeg sredozemnog močvarnog područja koje je hidromelioracijama od sredine 18. st. svedeno na nekoliko jezera i močvara izuzetnog biološkog, pejzažnog i potencijalnog turističkog značenja. Proglašenjem Neretve parkom prirode valorizirao bi se, osim toga i specifični agrarni (jendečki ili kazetni) pejzaž. Detaljan pregled lokaliteta prirodne i kulturne baštine nalazi se u prilogu.
KULTURNA BAŠTINA KAO DIO ATRAKCIJSKE OSNOVE TURIZMA
Sl. 3. Kulturna baština Dubrovačko-neretvanske županije i hijerarhija turističke atraktivnosti (izvori: 5; 7; 8; 9)
Kulturna baština je bogata i relativno ravnomjerno raspoređena, no njezina turistička valorizacija je neravnomjerna. Prapovijesni arheološki lokaliteti, najbrojniji u Dubrovačkom primorju i Veloj Luci (Vela spilja), turistički su slabo posjećeni. Baština iz grčkog (Corkyra, Epidaurus) i rimskog razdoblja (Narona, podmorje oko Cavtata i Polače na Mljetu) nešto je bolje valorizirana, ali veliki dio je neiskorišten. Slično je i s ranosrednjovjekovnom baštinom, Mnogobrojni kameni stećci i nekropole, posebno u okolici Dubrovnika, nisu implementirani u turističku ponudu. Najbrojnija i najposjećenija je baština iz razdoblja rasta Dubrovačke Republike (kasni srednji vijek i novi vijek) u Dubrovačkom primorju, Pelješcu, Elafitima i Mljetu. Istovremeno Korčulu i Lastovo osvajaju Mlečani i grade Korčulu. Baština iz tog razdoblja najbolje je implementirana u turističku ponudu: zaštićene povijesne jezgre svjetskog ili nacionalnog značenja (Dubrovnik, Korčula, Cavtat, Ston), fortifikacijski objekti (kule, zidine, utvrde), civilne građevine (kneževi dvorovi, palače) i sakralni objekti (crkve i samostani). U ruralnom prostoru značajno je i tradicijsko graditeljstvo. Posebnu tematsku cjelinu čine ljetnikovci u okolici Dubrovnika, no njihova implementacija u turističku ponudu je nedovoljna. Pokretna kulturna baština turistima se nudi u sklopu izvornih građevina (crkve, samostani) ili muzeja, pri čemu je najzastupljenija sakralna i etnografska baština te baština vezana uz znamenite osobe (V. Bukovac, M. Polo, M. Držić). Nematerijalna kulturna baština najbolje je uključena u turističku ponudu Dubrovnika (Dubrovačke ljetne igre i Festa sv. Vlaha, pod zaštitom UNESCO-a) te Korčule (Festival viteških igara, lik i djelo Marka Pola).
Sl. 4. Stari grad Dubrovnik i otok Lokrum – dio UNESCO-ove svjetske baštine (izvor:13)
Bogatstvom kulturne baštine svjetske turističke atraktivnosti i njezinom turističkom valorizacijom prednjači Dubrovnik. U Dubrovačkom primorju se ističu Cavtat (kulturno-povijesni spomenici i muzeji) i Slano. U ostalim dijelovima važnije su crkve u primorskim naseljima te etnografska baština i obrambeni objekti u Konavlima. Na Pelješcu se značenjem baštine ističu urbana cjelina Stona s Malim Stonom (predložena za upis na UNESCO-vu Listu svjetske baštine) i Orebić (pomorska baština) (11). U ostalim obalnim naseljima su posjećene jedino crkve. Veliki turistički potencijali Stonske solane, Napoleonove ceste, marikulture i pomorske baštine potpuno su neiskorišteni. Od otoka, kulturna baština je bolje valorizirana jedino na Korčuli i u NP Mljet. Kulturno-turistički najvažniji je grad Korčula (raznovrsna ponuda; predložena za upis na UNESCO-vu Listu svjetske baštine), a manje Blato (sakralna i etnografska baština). Velike turističke potencijale imaju Badija, Vrnik (kamenoklesarska tradicija) i Vela Luka (arheološka baština). Zbog smještaja u unutrašnjim ruralnim naseljima, baština je u ostatku otoka slabo vrednovana. Iako bogata, kulturna baština Donjoneretvanskog kraja slabo je implementirana u ponudu. Najposjećeniji je Vid, a potencijal imaju urbane jezgre Metkovića i Opuzena, ruralna cjelina Baćine i nekoliko fortifikacijskih objekata.
Sl. 5. Urbana cjelina Korčule – predložena za upis u UNESCO-ovu Listu svjetske baštine (foto: I. Šulc)
ZNAČENJE BAŠTINE U TURISTIČKOJ PONUDI ŽUPANIJE
Godine 2008. u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zabilježeno je 987.000 turističkih dolazaka i 4,5 milijuna noćenja ili 4,5 po turistu (pregled po gradovima/općinama u prilogu). Prostorna struktura turističkih dolazaka i noćenja je izrazito neravnomjerna. U Dubrovačkom primorju ostvareno je 60% noćenja županije, i to većim dijelom na području Grada Dubrovnika (52% dolazaka i 40% noćenja županije) te Općine Konavle (11% noćenja; uglavnom u Cavtatu). Na Korčuli, Lastovu i Mljetu zabilježeno je 19% noćenja, od čega gotovo polovica u Korčuli te manje u Lumbardi i Veloj Luci. Na Pelješcu je ostvareno 18% noćenja, od čega 13% u Općini Orebić, a u Donjoneretvanskom kraju samo 3% (kupališni turizam u Općini Slivno) (10).
Glavni oblik turizma u županiji (osim u Dubrovniku) je kupališni turizam, a svi ostali oblici turizma imaju malo značenje. Tzv. veliki kulturni turizam (kultura kao glavni motiv dolaska) razvijen je u Dubrovniku, kao glavni oblik turizma, u Korčuli i Cavtatu, a u novije vrijeme u Stonu i Vidu. U ostalim središtima kupališnog turizma, kulturna baština služi samo kao dopuna kupališnom turizmu. Turizam zaštićenih područja ima veću ulogu na Mljetu i u Trstenom, a zbog proglašenja PP Lastovsko otočje i mogućeg proglašenja PP Neretva, i tamo se očekuje razvoj tog oblika turizma. Indirektno su uz valorizaciju baštine vezani kruzing turizam u Dubrovniku, Korčuli i Cavtatu te kongresni turizam u Dubrovniku i Cavtatu.
U Dubrovačkom primorju postoje razlike u glavnom obliku turizma. U Dubrovniku je kupališni turizam slabije razvijen, a glavni oblici turizma povezani su s kulturnom baštinom: kulturni (natpolovični), kruzing i kongresni primorski proljetno-jesenski odmorišni turizam (posljednja dva važna su zbog produljenja turističke sezone). Najveći posjet bilježe gradske zidine (677.000 posjetitelja u prvih devet mjeseci 2009. g.), a slijede Dubrovačke ljetne igre (60.000 posjetitelja), Akvarij Biološkog zavoda (38.000 posjetitelja), Kula Revelin (3.100 posjetitelja) i Dom Marina Držića (1.744 posjetitelja) (podaci za 1. – 9. mjesec 2009. zbog nedostupnosti podataka cijelu godinu) (6). Župa dubrovačka i Rijeka dubrovačka dopunjuju kupališni turizam posjetom Dubrovniku, a istovremeno je lokalna baština neiskorištena. U Cavtatu je kulturni turizam po važnosti nakon kupališnog, baziran na bogatstvu starog grada, muzejima i mauzoleju obitelji Račić (3.100 posjetitelja u prvih devet mjeseci 2009.) (6). U ostatku Konavala razvijeniji je ruralni turizam, temeljen na prirodnoj i kulturnoj baštini. Dubrovačko primorje (u užem smislu) turistički je slabo razvijeno, s kupališnim turizmom u Slanom, Orašcu i Trstenom. Najposjećenije zaštićeno područje je Arboretum Trsteno s 19.000 posjetitelja (6), a kulturna baština jače je turistički vrednovana jedino u Slanom.
Kupališni turizam Orebić dopunjuje dvama muzejima (23.000 posjetitelja 2005. g.) (4). Broj turističkih dolazaka u Stonu znatno je manji, no s otvaranjem zidina jača turizam baštine. Uvale i šume koriste se u kupališnom turizmu, ali baština je slabo vrednovana.
Kulturna baština grada Korčule dobro je valorizirana, kao nadopuna kupališnog turizma, no sa sve većom ulogom kruzing i kulturnog turizma, koji se razvija u znaku Marka Pola. Najznačajnije kulturne ustanove su Muzej grada Korčule (20.000 posjetitelja 2006. g.) i Kuća Marka Pola (28.000 posjetitelja u prvih devet mjeseci 2009. g.) (4; 6). U ostatku Korčule baština nije uključena u turističku ponudu. Lastovo je destinacija kupališnog turizma, s još uvijek slabom integracijom prirodne i kulturne baštine u ponudu. NP Mljet je 2008. g. zabilježio 92.000 posjeta (9), a u ostatku otoka jedini oblik turizma je kupališni, bez ikakvog uključivanja baštine u turističku ponudu. Stoga ruralni turizam pruža perspektivu razvoju turizma baštine tih otoka. Donjoneretvanski kraj slabo je turistički razvijen.
O ulozi turizma baštine govori činjenica da je 2008. g. Dubrovačko-neretvanska županija bila prva po broju posjetitelja muzeja i galerija (1,1 milijun), dvostruko više od Grada Zagreba (583.000), s 4/5 stranih posjetitelja (turista) (6).
PERSPEKTIVA RAZVOJA TURIZMA BAŠTINE U ŽUPANIJI
Iz Prijedloga izmjena i dopuna prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije (2) vidljivo je da se planira rast broja turističkih dolazaka i daljnji razvoj turizma, s naglaskom na razvoj selektivnih oblika turizma. Stoga su definirani uvjetni turistički grozdovi (klasteri) prema vrstama turizma i perspektivi daljnjeg razvoja. No, ipak se ne predviđa dovoljna aktivacija turističkih atrakcija i resursa iz domene prirodne i kulturne baštine.
U Dubrovniku, prostoru svjetske kulturne baštine s dominantnim velikim kulturnim turizmom, uz postojeće oblike turizma, poticat će se maritimni proljetno-jesenski odmorišni i kongresni turizam radi produljenja sezone i optimalnije valorizacije baštine. U Cavtatu, Korčuli-Orebiću i Stonu, prostoru maritimnog turizma s naznakama baštine svjetskog ili nacionalnog značenja, razvijat će se kulturni turizam, proljetno-jesenski odmorišni i kruzing turizam (Cavtat i Korčula), a za Ston s okolicom (i Malostonskim zaljevom) predviđa se viša kategorija zaštite radi bolje valorizacije baštine (solana, urbane jezgre i okolni prostor). U Župi dubrovačkoj i zapadu Dubrovačke urbane regije, intenzivno korištenom prostoru kupališnog turizma s visokim stupnjem saturacije, prestrukturirat će se kupališni turizam, produljiti sezona proljetno-jesenskim odmorišnim turizmom. Osim Arboretuma, baština (ljetnikovci, crkve, stećci) nije prepoznata kao važan turistički resurs, a mogla bi poslužiti kao nadopuna kupališnog turizma ili osnova za razvoj ruralnog turizma u unutrašnjim naseljima.
U Konavlima i Donjoneretvanskom kraju, ruralnom prostoru s malim udjelom morske obale pogodne za kupališni turizam, planira se razvoj ruralnog turizma u tradicionalnim seoskim naseljima, baziranog na prirodnoj i kulturnoj baštini u Konavlima te zaštićenim močvarnim područjima, ruralnim i urbanim cjelinama te Naronom u Donjoneretvanskom kraju. No, radi boljeg turističkog razvoja, potrebno je Donjoneretvanski kraj turistički povezati i s Makarskim primorjem i Međugorjem. Na Pelješcu i Korčuli, prostoru kupališnog turizma velikih maritimnih pogodnosti, i dalje će se razvijati kupališni turizam, a manje proljetno-jesenski odmorišni i ruralni turizam. No, kupališni i eventualni ruralni turizam treba dopuniti ponudom bogate prirodne i kulturne baštine, posebno u unutrašnjosti, čime bi se moglo usporiti demografsko izumiranje unutrašnjih naselja. Oživljavanje Napoleonove ceste kao kulturnog itinerara pružilo bi perspektivu turističkom razvoju unutrašnjosti Pelješca. Izgradnja Pelješkog mosta i brze prometnice preko Pelješca, potaknula bi, u sklopu tranzitnog turizma, uključivanje potencijalnih turističkih atrakcija u turističku ponudu.
U Dubrovačkom primorju (u užem smislu), turistički slabo razvijenom prostoru s velikim maritimnim potencijalom i očuvanim ruralnim prostorom u zaleđu, planira se razvoj ruralnog turizma, u koji je, osim tradicionalnih naselja, potrebno uključiti srednjovjekovnu i novovjekovnu kulturnu baštinu (stećci, graničnik, profane i sakralne građevine) te prirodnu baštinu (Malostonski zaljev i marikultura). Pritom treba uzeti u obzir ekološka ograničenja vezana uz zaštićeni Malostonski zaljev. Na Mljetu, Lastovu i Elafitima, atraktivnom maritimnom prostoru s velikim okolišnim ograničenjima (zaštićena područja), neće se razvijati masovni turizam, nego turizam zaštićenih područja u okviru ruralnog turizma.
ZAKLJUČAK
Unatoč bogatoj i ravnomjerno raspoređenoj prirodnoj i kulturnoj baštini, uključenost baštine u turističku ponudu je neravnomjerna i nedostatna, uglavnom s jačom integracijom kulturne baštine u ponudu. Jedino u Dubrovniku baština je primarni motiv dolaska turista. U ostalim dijelovima županije baština služi mjestimično kao nadopuna kupališnog turizma. Korčula i Cavtat javljaju se kao sekundarni centri razvoja turizma baštine, gdje je taj oblik turizma tek u začetku. Perspektiva daljnjeg razvoja turizma je stoga u poticanju turizma baštine (u okviru ostalih oblika turizma i kao nadopune kupališnog turizma) u cijeloj županiji, što će pridonijeti produljenju turističke sezone i ravnomjernijem turističkom razvoju, koji će, aktivacijom ostalih gospodarskih resursa vezanih uz turizam, pridonijeti većoj ulozi turizma u gospodarstvu i održivom razvoju županije.
Nema komentara:
Objavi komentar