London – transformacija globalnog grada

Najvažnija odrednica globalnog grada je u tome da njegova uloga nadilazi nacionalne i regionalne okvire, da je on svojevrsni upravljački centar svijeta. Suvremeni London je upravo to: jedan od centara kontrole i upravljanja globalnim kapitalizmom i svjetskom ekonomijom u kojoj glavnu riječ imaju multinacionalne kompanije. Postao je jedna od ključnih lokacija za tvrtke koje se bave pružanjem financijskih i poslovnih usluga, a zbog visokog životnog standarda i značajno tržište stvorenih proizvoda, usluga i inovacija. Izrastanje Londona u globalni grad rezultat je međusobnog utjecaja više različitih procesa: transformacije svjetske ekonomije, krize tradicionalnih industrija i prijelaza iz industrijskog u postindustrijsku fazu razvoja društva, uvođenja novih tehnologija u prometu i komunikacijama, razvoja informatičke industrije, itd. Navedeni su se procesi, posebno u razdoblju od 1960-ih kada je London bio prvenstveno industrijski grad, do danas, snažno odrazili na ekonomski sastav stanovništva, te fizionomske i socijalne strukture grada.



Sl.1. Polovicom 20. stoljeća London je još uvijek bio važan industrijski centar Velike Britanije. Industrijski pogoni prstenasto su okruživali londonski City i najužu povijesnu jezgru grada (na slici označeno svjetlo sivom bojom). Danas je funkcionalna struktura tog dijela grada uvelike izmijenjena. (izvor: Hamnett, C. (2003) Unequal City: London in the Global Arena, Routledge)

Industrijski London polovicom 20. stoljeća

London je grad s dugom tradicija obrta i manufakture, posebno proizvodnje za potrebe stanovništva, dvora i aristokracije. Početkom 20. st. London postaje britanski centar “lake”  prerađivačke industrije, povezane s lučkom funkcijom i rastućim tržištem (namještaj, tiskare, izdavaštvo, …), a 1920-ih i 1930-ih godina razvijaju se i elektrotehnička, prehrambena i kemijska industrija. Početkom 1960-ih London je snažan industrijski centar, s brojnom radničkom populacijom. Svaki treći zaposleni 1961. bio je u industriji (ukupno 1,45 milijuna ind. radnika), a tek svaki deseti u financijama i poslovnim uslugama. Industrijski pogoni okruživali su samo središte grada, londonski City, a skladišta i industrija na dokovima južne obale Temze činile su važan dio ekonomske, ali i morfološke strukture Londona tog vremena. Stambene, radničke četvrti slabe kvalitete dominirale su istočnim dijelovima grada.



Sl.2. Južna obala Temze u središnjem dijelu Londona do polovice 20- stoljeća imala je prvenstveno lučko-skladišnu funkciju. Današnja atraktivna turistička zona koja postaje lokacija mnogim muzejima (npr. nova Tate galerija) tada je bila mahom neprivlačan i zapušten gradski prostor.

Deindustrijalizacija Londona 1970-ih i 1980-ih

Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća situacija se mijenja, započinje deindustrijalizacija Londona. Glavni razlozi bili su zastarijeli pogoni i tehnologije proizvodnje, rastuća cijena radne snage u odnosu na ostale dijelove Britanije te nove industrijske zemlje svijeta, nove prometne tehnologije temeljne na „ekonomiji veličine“ koje su pridonijele izmještanju londonske luke nizvodnije izvan samog središta grada zbog mogućnosti prihvata većih brodova, kontejnerizacije itd. Otvaranje svjetskog tržišta i rastuće značenje europskih država u odnosu na SAD također su bili važni čimbenici ovog procesa jer stvaranjem Eurobond tržišta London ponovo preuzima ulogu jednog od značajnih svjetskih financijskih centara koja je od Prvog svjetskog rata bila rezervirana za New York.

Početkom 1980-ih započinje trend internacionalizacije Citya, odnosno ulazak stranih banaka i financijskih institucija u London čime se potiče daljnji razvoj brojnih poslovnih usluga.

Globalni London kraja 20. i početka 21. stoljeća

Kao rezultat spomenutih procesa London je danas globalni centar financijskog sektora,  kreativnih –  kulturnih “industrija” i nove digitalne ekonomije. Ekonomska struktura društva gotovo je obrnuta onoj s početka 1960-ih. U Londonu je 1998. svaki treći radnik bio zaposlen u financijama i poslovnim uslugama koje su ostvarivale gotovo 40% BDP-a, dok je u industriji (uglavnom tiskarama, proizvodnji odjeće i obuće i lakoj prerađivačkoj industriji) radilo oko 8 % zaposlenih koji su ostvarivali oko 10% BDP-a. Nova radna mjesta su u  tvrtkama koje pružaju pravne, financijske i poslovne savjete, u istraživanju tržišta, oglašavanju i odnosima s javnošću, financijskim transakcijama, proizvodnji kompjuterskih programa, muzičkih, video i TV programa, izradi internetskih stranica te  u turizmu i ugostiteljstvu. Usporedo s transformacijom iz industrijskog u postindustrijski grad London je postao i jedan od najvažnijih centara urbanog turizma Europe.



Sl.3. Promjene ekonomske strukture Londona i prerastanje u globalni grad imale su snažan odraz i u fizionomskoj strukturi grada. U tradicionalnom Cityu na sjevernoj strani Temze dominiraju visoke poslovne zgrade, a nova poslovna četvrt nastala je i na nekadašnjim dokovima londonske luke na jžnoj obali Temze (npr. Canary Wharf).  

Međuzavisnost ekonomskih, socijalnih i fizionomskih promjena

Kako su se ovi procesi odrazili stanovništvo Londona, na njegov izgled i prostornu strukturu? Živi li stanovništvo Londona bolje nego nekada? Tko si može priuštiti život u suvremenom Londonu i gdjer žive pojedini slojevi stanovništva? Moguća je hipoteza da su promjene u ekonomskoj strukturi grada dovele do izravne promjene u strukturi zaposlenih, a time posredno, i do promjene u zastupljenosti pojedinih slojeva društva (donji-srednji-gornji sloj). Trima dominantnim teorijama-proleterianizacija, profesionalizacija i socijalna polarizacija- znanstvenici su pokušali objasniti što se dogodilo. Priklonio sam se tezi o profesionalizaciji koja kaže kako je London doživio porast broja zaposlene visokoobrazovane radne snage, stručnjaka, ali nije došlo do polarizacije na štetu srednjeg sloja stanovništva. U Londonu su danas najviše zastupljena zanimanja u poslovnim i finacijskim uslugama, a dominiraju radnici u uslužnom sektoru i rastući broj stručnjaka i menadžera. Udio bogatih je značajno porastao, udio siromašnih nije se bitno mijenjao. No ipak, prihodi “bogatijih” su rasli puno brže od prihoda “siromašnijih”… bogati su postali još bogatijima. Drugim riječima, danas u Londonu ima više bogatih nego 1970-ih i 1980-ih, ali nema više siromašnih nego što ih je bilo prije 30-ak godina, tj. nije došlo do polarizacije, čestog obilježa angloameričkih gradova. Najveći rast prihoda je među onima koji su zaposleni u City of London, poslovnom i financijskom centru grada. U odnosu na ostatak Velike Britanije, prihodi u Londonu rasli su puno brže.

Promjene su se odrazile i na fizionomsku strukturu, fizički izgled grada. Sve se više gubi čvrsta granica između West Enda, nekada tradicionalnog utočišta srednje klase i radničkog East Enda. Srednji sloj stanovništva „izguran“ je iz središnjih dijelova grada na račun uredskih i trgovačkih prostora. Istočni dijelovi grada, npr. Notting Hill i Islington, postali su od derutnih stambenih zona 1960-ih neke od najpoželjnijih rezidencijalnih lokacija suvremenog Londona. Još su izraženije promjene doživjeli dokovi južne obala Temze (Southbank, Docklands). Lučke, siromašne četvrti s polovice 20. stoljeća transformirane su postupno nakon iseljavanja luke u nove rezidencijalne, poslovne i kulturne zone Londona.

Zaključak

Transformacija Londona u drugoj polovici 20. stoljeća izvrstan je primjer kako kapital, posebno onaj privatni, snažno utječe na kompleksnu transformaciju geografskog prostora, odnosno socio-kulturne, ekonomske i morfološke strukture grada. London je tijekom transformacije iz industrijskog u postindustrijski stadij razvoja postao grad velikih nejednakosti. Iako je životni standard u prosjeku porasto za sve stanovnike Londona, najveće pogodnosti imaju oni kojima je posao povezan s ulogom Londona kao globalnog grada, potvrđujući time tezu o dominantnom značenju financijskog i poslovnog sektora za njegovu ekonomsku strukturu.