NP Krka – turizam i održivi razvoj (1. dio)

Nacionalni park ″Krka″ proglašen je 1985. godine na površini od 142 km2, a temeljni fenomen koji je doveo do proglašenja zaštite ove kategorije dio je toka rijeke Krke s kanjonom i slapištima na sedrenim barijerama, uz niz drugih geomorfoloških, hidroloških i pejzažnih vrijednosti. Dijelovi ovog područja već su 1948. godine bili pravno zaštićeni, a razloge razmjerno kasnog izdvajanja u kategoriji nacionalnog parka treba tražiti u težnji za iskorištavanjem hidroenergije, ali i industrijskom i turističkom razvoju. Ukupni obuhvat Parka smanjen je 1997. godine na 109 km2 – nove granice isključile su jugozapadni dio s gradom Skradinom zbog visokog stupnja antropogenog utjecaja, dok je istovremeno Park proširen u uzvodnom dijelu Krke gotovo do Knina, tako da je u njegovim granicama obuhvaćeno cjelovito područje temeljnog fenomena.

Kako je riječ o turistički iznimno privlačnim područjima, turizam i rekreacija uključeni su u samu ideju nacionalnog parka, ali do stupnja kojim neće ugroziti njegov ekološki sustav i izvorne kvalitete. Park je u obavljanju svojih osnovnih funkcija: zaštitne, znanstvene, obrazovne i, posebno, turističko-rekreativne, nužno povezan s prostorom koji ga neposredno okružuje. Obilježja ovakve interakcije parkova i njihove okolice željelo se ispitati na primjeru Nacionalnog parka ″Krka″ i (statističkih) naselja koja potpuno ili barem dijelom svoga teritorija participiraju unutar njegovih granica danas, ili su participirala do 1997. godine (Sl. 1.). Osnovno pitanje koje je postavljeno bilo je – na koji način turistički razvoj NP ″Krka″ utječe na stanovništvo, gospodarstvo i okoliš širega prostora?


Sl. 1. Funkcionalna regija Nacionalnog parka ″Krka″

Zašto održivi razvoj?

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća postupno se sve više razvijala svijest da su negativne posljedice intenzivnog industrijskog razvoja, kao i problemi ubrzanog rasta stanovništva te iscrpljivanja prirodnih resursa, svjetski problem te se u skladu s tim trebaju i rješavati zajedničkim naporom svih država. Koncept održivog razvoja pojavio se kao kompromisno rješenje koje, uz daljnji gospodarski rast i razvoj, podrazumijeva i društveni napredak i ekološku održivost. Najčešće korištena definicija održivog razvoja kao ″razvoja koji nastoji zadovoljiti potrebe i aspiracije sadašnjosti bez ugrožavanja potreba budućih generacija″ proizašla je iz izvješća Svjetske komisije za okoliš i razvoj (Komisije Brundtland), objavljenog 1987. godine pod nazivom Our common future, a koncept je osobito snažno populariziran nakon velike Konferencije Ujedinjenih Naroda o okolišu i razvoju 1992. godine, održane u Rio de Janeiru. Međutim, tijekom vremena javljale su se kritike da je definicija održivog razvoja vrlo općenita i kao takva podložna širokim tumačenjima. Često se prenaglašavaju samo pojedine njegove sastavnice, a zanemaruje važnost integralnog pristupa. Osim toga, tko doista može znati kakve sve posljedice mogu izazvati pojedine ljudske aktivnosti, kakve će stvarno biti potrebe budućih generacija ili koji će resursi za njih biti najvrjedniji?

No, primaran cilj ostaje sagledati konkretnu primjenu ovoga koncepta u prostornoj stvarnosti – što znači usmjeravati razvoj određenog područja u skladu s konceptom održivog razvoja? Odgovor leži u trima osnovnim sastavnicama održivog razvoja: ekonomskoj, društvenoj i ekološkoj održivosti. Ekonomski održiv razvoj pretpostavlja ostvarivanje gospodarskog rasta i učinkovitosti; društvena održivost postiže se ostvarivanjem zadovoljavajućeg stupnja životnog standarda, dok ekološka održivost podrazumijeva razvoj koji poštuje prihvatni kapacitet okoliša, tj. sposobnost okoliša da podnese onečišćenje i iscrpljivanje prirodnih izvora. Održivi razvoj određenog prostora moguće je postići jedino kompleksnim sagledavanjem međuzavisnog utjecaja svih njegovih sastavnica u okviru integralnog (prostornog) razvoja.

Suvremeni turizam jedna je od najrelevantnijih prostornih pojava, budući da sveobuhvatno utječe na strukture i procese, mijenjajući fizionomska i funkcionalna obilježja prostora. Budući da turizam ima vrlo povoljne multiplikativne učinke, u vidu ekonomskih koristi, ali i neekonomskih funkcija (zdravstvena, kulturna, zabavna, socijalna  i politička), poželjan je instrument u razvojnoj viziji i većih urbanih cjelina, i ruralnih područja. Od kraja prošlog stoljeća prevladava težnja za usmjeravanjem turističke aktivnosti u skladu s konceptom održivog razvoja, odnosno gospodarskom, društvenom i ekološkom održivošću. To se posebno odnosi na zaštićena prirodna područja, kao što su nacionalni parkovi, koja razvojem, prije svega turizma i rekreacije, ali i svojim ukupnim funkcijama, mogu značajno utjecati na razvojne procese u okolnom ruralnom prostoru i demografsku stabilnost njihove uže i šire okolice. Pritom treba imati na umu da zaštićena područja karakterizira rizičan okoliš koji ponajprije treba zaštititi od bilo kojeg oblika neprilagođene gospodarske eksploatacije, ali turistička funkcija, pravilno primijenjena, otvara razvojne perspektive širem prostoru.

Turistički razvoj Nacionalnog parka ″Krka″

Uz Nacionalni park “Plitvička jezera”, područje Nacionalnog parka ″Krka″ najposjećenije je i turistički najjače vrednovano zaštićeno područje u Hrvatskoj. Razlozi tomu počivaju u širokom rasponu privlačnih faktora za posjetitelje, vezanih uz sam temeljni fenomen Parka i ostale karakteristike prirodne osnove te, sekundarno, uz kulturno-povijesne spomenike kojima prostor Parka raspolaže. Osim toga, turističko-geografski položaj Parka ima vrlo povoljne značajke, s obzirom na blizinu snažnog emitivnog područja – obalnih destinacija Šibensko-kninske i susjednih županija, iz kojih odmorišni turisti dolaze u Park ponajviše kao jednodnevni posjetitelji. Uz cestovne prilaze službenim glavnim ulazima: Skradinu, Lozovcu i Roškom slapu, za pristup Parku važna je uloga Skradina kao terminalne luke za nautički promet.

U predratnom razdoblju procvata masovnog sezonskog turizma na jadranskoj obali broj posjetitelja NP ″Krka″ dostigao je maksimum od 385 837 posjetitelja 1988. godine. Ratne posljedice relativno brzo su sanirane; s nešto manje od 100 tisuća u 1996. godini broj posjetitelja povećao se na više od 670 tisuća u 2005. i 2006. godini, odnosno više od 700 tisuća u 2007. (Sl. 2.)


Sl. 2. Kretanje broj posjetitelja Nacionalnog parka ″Krka″ u razdoblju od 1996. do 2008. godine
Izvor: Podaci o broju posjetitelja 1996.-2006., Javna ustanova ″Nacionalni park Krka″;
Priopćenja, Turizam, Posjetitelji važnijih turističkih znamenitosti i atrakcija u 2007. i 2008., 4.4.8/4, www.dzs.hr (21. travnja 2009.)

Ionako snažnom rastu broja posjetitelja nakon 2004. dodatni impuls dalo je dovršenje dionice autoceste A1 do Splita, s čvorovima Skradin i Šibenik važnima za pristup Parku (Sl. 3.).


Sl. 3. Most preko Krke na autocesti A1, pušten u promet 2005. godine (snimila: Petra Radeljak, kolovoz 2007.)

Tako se u razdoblju 1996.-2007. godine broj posjetitelja Parka ukupno povećao 7 puta. Ipak, turističku valorizaciju Parka obilježava izražena sezonalnost godišnjeg hoda posjetitelja (kao i u susjednom obalnom pojasu) s vršnim opterećenjem u ljetnim mjesecima, i njihova prostorna koncentracija u zoni Skradinskog buka i na otočiću Visovcu, te znatno manje u zoni Roškog slapa. Upravo područja položena uzvodno Krkom u posljednjih nekoliko godina nastoji se jače valorizirati unutar sustava posjećivanja (zona Roškog slapa, manastir ″Krka″, zona Burnum). Pet sedrenih slapišta (Miljacka, Rošnjak, Manojlovac, Brljan i Bilušića buk) u turističkom smislu gotovo je neiskorišteno zbog slabije pristupačnosti u kanjonu i hidroenergetskog iskorištavanja.


Nacionalni park „Krka“ – turizam i održivi razvoj (2. dio) bit će posvećen utjecaju turističke aktivnosti u Parku na pojedine sastavnice održivog razvoja okolnog prostora – ekonomsku, društvenu i ekološku održivost.