PP Lonjsko polje smješten je u središnjem dijeli Republike Hrvatske, omeđen padinama Moslavačke gore i autocestom Zagreb-Slavonski Brod sa sjeverne, a rijekom Savom s južne strane. Na površini od 50.650 ha smjenjuju se pejzaži livada i pašnjaka s nizinskim poplavnim šumama te starim rukavcima (mrtvajama). No, osim svojih izuzetnih prirodnih odlika ovaj park prirode posjeduje i vrijednu kulturnu baštinu, posebice specifično graditeljstvo, folklor, obrt i pučko stvaralaštvo. Stoga je unutar njega vrlo važno očuvati i njegovo kulturološki identitet.
Hrvatski Sabor donio je 6.ožujka 1990.g. Zakon o proglašenju PP Lonjsko polje, a ubrzo nakon toga, 25.lipnja 1991.g., Ramsarskom konvencijom o močvarama dobiva i međunarodno značenje, osobito kao prebivalište mnogih ptica močvarica. I međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) uvrstila je Lonjsko polje među 7 uzornih primjera planiranja zaštite prirode u ruralnim područjima Srednje i Istočne Europe.
Osobita vrijednost parka su dva ornitološka rezervata Krapje Dol i Rakita. Zbog prirodnih značajka i važnosti za populacije europskih vrsta ptica (ovdje obitava 239 vrsta ptica, od kojih više od 130 gnjezdarica), PP Lonjsko polje uvršteno je i na Popis ornitološki važnih područja (IBA).
Upravljanje parkom je vrlo složeno zbog veličine zaštićenog područja, prisutnosti mnogih korisnika prostora te riječnog sustava koji obuhvaća znatno veće područje od zaštićenoga. Zbog toga su očuvanje i poticanje tradicionalne poljoprivrede, uzgoj autohtonih pasmina stoke i biljnih vrsta, gospodarenje šumama i vodama, razvoj turizma, zaštita kulturne i prirodne baštine te prostorno planiranje – pitanja su od izuzetne važnosti za budućnost ovog zaštićenog područja.
Ovo veliko, nizinsko, poplavno područje rijeke Save, s pritocima Lonjom, Strugom, Pakrom Ilovom, Trebežom, Česmom i mnogim manjim pritocima čini ovaj prirodni krajolik jednim od najvrednijih močvarnih područja u Europi.
Položaj i postanak Lonjskog polja
PP Lonjsko polje nalazi se uz rijeku Savu na dijelu između Siska i Nove Gradiške. U geografskom pogledu park prirode obuhvaća Lonjsko i Mokro polje s pripadajućim naseljima uz lijevu obalu Save.
Rijeka Sava svojim tokom oblikuje velik dio južnog pojasa nizinske Hrvatske. Ona obilježava taj krajolik od granice sa Slovenijom do utoka u Dunav. Njezina je gospodarska važnost velika, a ekološka i biološka neprocjenjiva. U te dijelove savskog porječja spada PP Lonjsko polje koje je kao močvarno područje pod izravnim utjecajem rijeke Save.
Sava sa svojim pritocima obiluje krajolik savske nizine. Budući je kao nizinska rijeka bogata vodom, nosi sa sobom velike količine raznog materijala i stvara debele naslage na mnogim mjestima svog toka. S dolaskom proljeća otapa se velika količina snijega u Julijskim Alpama što pridonosi porastu njezina vodostaja. Tada Sava u nizinskom području, gdje počinje s meandriranjem, ne može primiti tako veliku količinu vode koja onda odlazi u pritoke gdje se izljeva iz korita.
To se ponavlja u proljeće i ujesen kada pojačano kišno razdoblje utječe na porast vodostaja Save i njenih pritoka koje tada na ušću teku u suprotnom smjeru. Velike površine dolaze pod vodu koja se zadržava 30 do 100 dana godišnje, dok jek rajem ljeta ovo je područje potpuno suho. Lonjsko polje u ovim uvjetima predstavlja prirodni regulator savske vode – kada Sava nabuja višak vode plavi njenu lijevu obalu te sve izgleda kao golemo jezero s otocima poplavljenih šuma.
Sam proces dotjecanja i otjecanja vode ne tvori samo specifičan reljef Lonjskog polja već ima i odlučujuću ulogu u raspodjeli biljnih i životinjskih vrsta. Poplavne šume prekrivaju oko 60% površine Lonjskog polja, Duž potoka i pritoka Save prostiru se i vlažne livade (pokrivaju oko 30% površine), ali se one gradnjom kanala sve više melioriraju i pretvaraju u polja odnosno oranice. Na poljoprivredne površine otpada najmanji dio, oko 10% Lonjskog polja.
Kao što je već rečeno, u poplavnim ravnicama savske nizine još je velik dio prekriven poplavnom šumom. Nakon krčenja, prije 150 godina, pošumljavanjem su šume izrasle na istim područjima na kojima su bile iskrčene. Na taj način očuvan je ekosustav. U Parku se tako održao bogato strukturirani reljef nizinske šume. Prema izgledu Lonjskog polja može se samo naslutiti kako su nekad izgledale poplavne ravnice europskih rijeka.
Velike površine Lonjskog polja prekrivene su i vegetacijom poplavnih i vlažnih travnjaka. Površine tih travnjaka pripadaju uglavnom zajednicama rebrastog i lisičjeg šaša. Livade, površine i do nekoliko kvadratnih kilometara, nastale krčenjem šuma, koriste se za ispašu stoke. One nisu vlasništvo seljana već su vlasništvo sela ili općine. Za svaku životinju na ispaši plaća se porez. U ostalim dolinama europskih rijeka takvo je stočarenje nestalo.
Kultivacija močvarnog područja Lonjskog polja
Tragove naseljavanja ovog područja možemo naći još u rimskom razdoblju. Sam naziv rijeke Lonje koja prolazi ovim poplavnim područjem najvjerojatnije potječe od latinskog naziva «aqua longa», koja kasnije dobiva ime Lonia, da bi se danas nazivala Lonjom.
Panonija je u vrijeme Rimljana doživjela gospodarski procvat koji je povezan s intenzivnim krčenjem šuma. Ribolovci, lovci, sakupljači meda i drvosječe, prvi su se sa savskih obala spustili u nizinska poplavna područja. Međutim, prava zona naseljavanja ležala je izvan poplavnih ravnica jer su tu bila bolja tla kao i prometna povezanost, što je bitno olakšavalo život.
Kasnije za ovaj prostor u socijalnoj organizaciji postaje karakteristična pojava zadružnog života – formiraju se rodovske zajednice. One su našle svoj odraz ne samo u organizaciji gospodarskog života, već i u samoj kući – ovdje se nalaze zadružne kuće velikih dimenzija koje su prvotno bile na sohama. Kasnije regulacijom rijeke donji prostor ostaje u gospodarskoj funkciji, a katni u stambenoj. Jednom riječju, Sava je mjerilo i pokazatelj u svakodnevnom životu.
Ovo područje tijekom prošlosti bilo je i sastavni dio Vojne krajine, jer su rijeke, šume i poplavne ravnice kroz povijest bile mnogo važnije nego stražarske kule ili osmatračnice. Prijelaz preko njih bio je težak i opasan.
Sastav tla nizinskog poplavnog područja Save u potpunosti je ovisan o vodnom režimu. Što su tla dublje položena to su vlažnija (zbog vode temeljnice). Promjenom razine vode Save, Lonje, Kupe, Odre, Sunje i Struga dolazi do periodičnog vlaženja tla, no ona su unatoč visokom sadržaju hranjivih tvari, samo na malim površinama iskoristiva.
Danas je nizinsko područje Save velikim dijelom kultivirani krajolik s tradicionalnim oblicima ljudske djelatnosti kakva je isključena u nacionalnom parku. Ipak treba napomenuti, da se izgradnjom cesta na nasipima znatno se smanjila visina i snaga poplava. Lonjsko polje nastojalo se isušiti još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, čak je stvoren i konzorcij za isušivanje, no na sreću sve je ostalo na lokalnim zahvatima.
Graditeljstvo na području Lonjskog polja
Što se tiče graditeljstva ovog područja, ono je zaista specifično. Odnos kuće prema rijeci uspostavljen je položajem građevine (kuće) uzdužnom duljom protegom okomito na riječni tok, a pročeljem okrenutim na vodu. Odnos prema poplavi uspostavljen je podizanjem građevine na temeljne stupiće (bapke) i u pravilu građenjem jednokatne građevine. Katni prostor je uvijek bio siguran od poplava. Trijem u prizemlju nazivan je «pristašekom», a naziv je vjerojatno potekao iz sojeničkih vremena. Tradicionalna posavska kuća građena je redovito od hrastovine. Temeljni okvir «podsek», s gredicama «poprečnjakima», nosi stijene od planjki povezane uglavnom na preklop «hrvacki vugel», u novije vrijeme «njemački vugel». Iznutra je kuća nabačena ilovačom pomiješanom s vodom i pljevom. Na podovima je «klak» od zemlje «žutulje» s dodatkom volovske krvi za površinsku čistoću. Pokrivena je drvenom šindrom. Ovakva kuća sabire u sebi prostorne odrednice čovjeka i mjesta.
Vrlo dobar primjer ovakvih sačuvanih tipova kuća je ruralna cjelina sela Krapje, na samoj obali Save. Stručnjaci koji rade na proučavanju arhitektonskog fenomena Krapja, istodobno rade i na projektu očuvanja tog kompleksa. Budući se ono nalazi u neposrednoj blizini ornitološkog rezervata Krapje Dol i da se nalazi u središtu PP Lonjsko polje, stručnjaci se nadaju da će Krapje biti uvršteno u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Posebnu ulogu u Lonjskom polju ima i selo Čigoč. Interes istraživača selo je privuklo zbog velikog broja gnijezda roda kojih u selu ima preko 70. Ovo područje vidi priliku u razvoju seoskog turizma i prodaji vlastitih proizvoda koji zbog čistog okoliša mogu dobiti oznaku bio-proizvoda.
Kod lokalnog stanovništva postignuti su značajni pomaci – zbog velikog interesa gostiju postali su svjesni svoje tradicije i dobili poticaj za njeno očuvanje. Od prodaje domaćih proizvoda i suvenira s pravom očekuju dodatni prihod. Mnogi žele u svojoj kući urediti kutak sa starim predmetima, a mnogi su i adaptirali stare kuće za moderan život i smještaj gostiju. Postali su svjesni da je seoski turizam u Lonjskom polju vezan uz boravak u drvenim posavskim kućama. Posjetioci i gosti ovdje mogu upoznati autentično hrvatsko selo bogate tradicijske kulture. Mogu doživjeti selo u kojem je integrirano kulturno i prirodno bogatstvo te čuti izvorni govor, pjesmu i muziku. Selo je pretvoreno u eksponat.
Na žalost, zajedno s napretkom u dosta slučajeva, moderno potiskuje staro i prema nekima «zaostalo». Mnoge tradicijske kuće srušene su i zamijenjene betonskim višekatnicama ili pretvorene u gospodarske objekte. Mnogi nastoje živjeti kao u gradovima i zbog toga nestaje sve ono što se stoljećima gradilo i čuvalo.
Sl.4. Novo potiskuje staro
Snimila: Jelena Lončar
Djelatnosti u Lonjskom polju
Stanovništvo Lonjskog polja uglavnom se bavi poljoprivredom i stočarstvom, no samo u malom broju sela obradive se površine nalaze u samom selu. Uglavnom je prijelaz od sela prema obradivim površinama postupan. Uzgaja se voće, povrće te proizvodi med, rakija i mliječni proizvodi.
U uzgoju stoke ističe se uzgoj posebne vrste konja – posavskog konja. Riječ je o vrlo vrijednoj i izdržljivoj životinji koja tijekom toplog dijela godine slobodno boravi na otvorenim livadama Lonjskog polja. Treba istaknuti i uzgoj svinja koji je bio vrlo raširen zahvaljujući bogatstvu hrastovih šuma gdje su svinje slobodno odlazile na «žirenje».
Sve do 1950.g. žene su u selima Lonjskog polja nosile narodne nošnje koje su se izrađivale od domaćeg platna. Zbog toga je svaka kuća u proljeće sijala lan i konoplju.
Također, nekada je bilo vrlo unosno skupljanje pijavica, no ono je danas potpuno napušteno. Pijavice iz mnogobrojnih bara ljudi su skupljali, sortirali a onda isporučivali u inozemstvo. Pijavice iz Lonjskog polja bile su vrlo tražene.
Uz navedeno, treba još jednom spomenuti i turizam. Turizam je značajan izvor prihoda bez kojeg se ne bi mogla sačuvati ova prirodna i kulturna dobra, a mogu se bolje kontrolirati i različiti oblici devastacije okoliša. Za sada je ovo područje turistički malo poznato čak i u okvirima Hrvatske, pa još dosta posla ostaje na području turističke promocije. Dolazak inozemnih turista zasićenih stresnim životom u gradovima, bio bi značajan poticaj turističkom razvoju, ali ne smije se zaboraviti da svaki dodatni gost znači opterećenje za okoliš.
Turizam bi na ovom području trebao biti maksimalno prilagođen prirodi i njenom očuvanju, što znači sa bi se poplavljene površine i šume morale obilaziti po točno određenim rutama.
Jedan od ključnih zadataka u očuvanju Lonjskog polja jest i očuvanje načina života stanovništva u skladu s prirodom. Samo očuvanjem tradicionalnog načina života može se očuvati baština Lonjskog polja. Da bi se to postiglo treba: zaustaviti pretvaranje livadnih površina u poljoprivredne, spriječiti pretjeranu izgradnju prometnica, dalekovoda, plinovoda, redovno provoditi znanstvena istraživanja kako bi se znalo da li su zaštitne mjere učinkovite, držati park prirode pod stalnom kontrolom itd.
Turisti bi mogli biti spas za drvene posavske kuće koje sada propadaju nagrižene zubom vremena. Njihovom dolaskom očuvao bi se i tradicionalan oblik privređivanja odnosno tradicionalan način života u cjelini.
Nema komentara:
Objavi komentar