Svake je godine cvijeće priređivalo raskošni ples koji je bio toliko velik i poseban da je trajao do zore. Pripreme za ples su trajale tijekom cijele godine. Krojile su se i izrađivale posebne haljine te su se pripremali razni ukrasi i kape.
I tako je jedne godine u jarku, jedan žuti maslačak plakao jer je znao da ne može prisustvovati plesu. Naime, on je smatrao sebe neuglednim jer je imao ružnu haljinu. Tada je jedna bubamara, odnosno božja ovčica, začula plač maslačka. On joj se tada povjerio i rekao joj je da plače jer je njegova haljina ružna i da svi cvjetovi imaju ljepšu haljinu od njega te da on zato ne može prisustvovati plesu. Maslačak ne želi biti najružniji cvijet na plesu.
Bubamara nije znala što da radi i kako da maslačku pomogne pa je za savjet pitala ostale kukce. No, nitko nije znao kako mu pomoći.
Cijelu priču čuo je stari pauk koji je bio jako zao. On je osjetio da mu se te noći približava smrt pa je bio jako nesretan. Odlučio je da će maslačku istkati haljinu kakvu neće nitko drugi imati. Vjerovao je da će mu biti lakše umrijeti ako razveseli maslačka.
I tako je stari pauk bio zaposlen cijelu noć, a ujutro sljedeći dan, haljina je bila gotova. Maslačak je obukao haljinu i sretan otišao na ples. Cijelu je noć sa svima plesao, a svi su se divili njegovoj prekrasnoj haljini.
Sljedećeg dana, jedan je dječak puhnuo u maslačka i njegova se haljina rasprsnula. No, na proljeće je pored tog istog maslačka niknulo još mnogo drugih. I svi su oni prisustvovali plesu cvijeća u svojim predivnim paučinastim haljinama.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: svake godine u proljeće kada se odvija raskošni ples
Mjesto radnje: neodređeno (autorica nam jedino otkriva da je maslačak rastao u jarku)
Analiza likova
Maslačak – glavni lik ove priče. On je ispočetka tužan jer smatra da ima neuglednu haljinu i da ne može ići na ples. Kada mu je pauk izradio novu, posebnu haljinu, maslačak se oraspoložio i sretan je išao na ples. Na plesu je bio najljepši.
Bubamara (božja ovčica) – bila je mudra i stara. Prošla je puno toga u životu, puno je putovala i zna jako puno kukaca i cvijeća. Htjela je pomoći maslačku kada je čula da plače, no nije imala ideju kako to postići. Bila je uporna pa se dosjetila da bi mogla potražiti pomoć od drugih kukaca.
Pauk – ružan, star i jako zao. Cijeli svoj život je proživio da nikome nije donio niti malo veselja. Kada je osjetio da će uskoro umrijeti, želio je konačno nekoga razveseliti. Tako je razveselio maslačka dobrim djelom, prekrasnom novom haljinom i pokazao je da može biti dobar.
Bilješka o autoru
Sunčana Škrinjarić cijenjena je hrvatska književnica. Rođena je 11. prosinca 1931. godine u Zagrebu. U rodnom gradu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te Pedagošku akademiju. Iako je htjela raditi kao učiteljica, životni put ju je usmjerio u drugom smjeru.
Odlučila se posvetiti djeci, ali ne s imenikom kao što to rade oni čija je profesija da predaju djeci. Učinila je to kao književnica i novinarka, uz pomoć lijepo napisanih riječi. U početku je radila razne poslove.
Neko je vrijeme radila u šibenskom kazalištu gdje je pokazala glumačko umijeće. Dokazala se kao urednica dječjeg obrazovnog programa na Radio – Zagrebu, a bila je novinar u dnevnim novinama “Borba”, činovnica u Statističkom zavodu u Zagrebu te Domu narodnog zdravlja. Na kraju se u potpunosti posvetila književnosti.
Napisala je velik broj knjiga za odrasle i djecu, s tim da su neke knjige dobila nekoliko nagrada.
Za djecu je napisala jedanaest knjiga: “Knjiga o pajacima”, “Marijana u ruži vjetrova”, “Kaktus bajke”, “Dva smijeha”, “Pisac i vrijeme”, “Slikar u šumi”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Svaštara”, “Zmaj od stakla”, “Pisac i princeza”.
Za odrasle je napisala: “Cvijeće u listopadu”, “Noć s vodenjakom”, “Čarobni prosjak”, “Jogging u nebo”, “Pasji put”.
Umrla je 22. travnja 2004. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar