Čarobnjak iz Oza

“Čarobnjak iz Oza” predivna je priča, a sam autor svrstao ju je u modernu bajku. Moramo odmah imati na umu, da pridjev moderna u ovom kontekstu itekako dobro pristaje ovoj bajci jer iako je prošlo više od sto godina od njezine objave, ona je i tada, a i danas zadržala s ponosom taj pridjev. Naime, već kada je objavljena po mnogočemu se razlikovala od bajka koje su pisali autori tog vremena, braća Grimm i Charles Perrault.

Kada je pisao bajku, autor je smatrao da novije vrijeme traži neke nove čudesne priče koje će razveseljavati djecu i u kojima neće biti duhova, vila, niti bilo kojih drugih strašnih događaja. Htio je zabaviti djecu te u njoj cijelo vrijeme zadržati radost, a izostaviti tugu. To je iznio i u predgovoru knjige “Čarobnjak iz Oza”.

U svojoj modernoj bajci, autor je slijedio svoju ideju i u nju je unio mnogo poetičnosti i veselja te izostavio okrutnost i sumornost koje su se mogle vidjeti u tradicionalnim bajkama.

I u “Čarobnjaku iz Oza” imat ćemo prilike upoznati se s vješticama, točnije sa Zlom vješticom od Istoka i Zlom vješticom od Zapada, no one nikako nisu strašne, više komične i smiješne.

Knjigu su ipak obilježili pozitivni likovi i vjerojatno nikada neće zaboraviti glavnog lika, djevojčicu Dorothy i njezinu pratnju na putu – Plašljivog Lava, Limenog Drvosječu i Strašila. Oni su utjelovili tri vrlo vrijedne ljudske osobine kao što su hrabrost, mudrost i osjećajnost. Tu su i vještice i to one dobre koje predstavljaju sile Dobra i zle, koje su predvodnice sila Zla.

Čitajući ovu predivnu priču saznat ćemo pojedinosti o svakom liku, o tome koje su bile njihove želje i kako će se na putu do njihovog ostvarenja susresti s brojnim teškoćama koje će ih ponekad i obeshrabriti do te mjere da su pomislili i odustati od njih na svom putu do cilja.

Iako je autor prvenstveno htio da se djeca zabave čitajući njegovo djelo, ova knjiga nosi i poučnu poruku. Sve ono čemu se divimo možemo pronaći u sebi, samo sve to moramo znati prepoznati, a važna je i upornost. Autor nam prenosi i poruku da svatko od nas svakodnevno može činiti čuda, bila to i ona najmanja jer od malih stvari se život i sastoji. Uz sve to važno je i ne biti sebičan već misliti i na druge jer samo se u zajedništvu i slozi s drugima može pronaći istinski smisao života.

Knjiga ima 24 poglavlja, a pripovijedanje koje se odvija vrlo je dinamično. Događaji se nižu jedan za drugim i tako ostavljaju čitatelje bez daha, jedva iščekujući što će se sljedeće dogoditi.

Kratak sadržaj

Dorothy je djevojčica koja je živjela kod tete Eme i strica Henrya u državi Kansas. Dorothy nije imala roditelje, bila je siroče. Dom njezine tete i strica bila je skromna kućica u sredini prerije. Prerija je bila velika i sasušena ravnica na kojoj se nije moglo naći niti jedno drvce. Ponekad bi došlo do pojave vihora i tada je on nosio i rušio sve što bi mu bilo na putu.

Teta Ema i stric Henry bili su dobri i s pažnjom i brigom brinuli su se o djevojčici. No, bili su vrlo ozbiljni i skoro nikada se nisu smijali. A Dorothy je s druge strane bila vesela djevojčica. Dane je provodila igrajući se i smijući se sa svojim malenim, crnim psićem koji se zvao Toto.

Jednoga dana dok se Dorothy tako igrala s Totom, njihovu zabavu prekinuo je zvuk vjetra, koji je potom podigao cijelu kuću u zrak. Dorothy je bila iznenađena novonastalom situacijom, a pomalo se i bojala, no ubrzo se priviknula na neobično ljuljanje. Taj čudesni let podsjećao ju je na ljuljanje u kolijevci. Jedino što ju je brinulo bilo je kako će prizemljiti, ali s tim je mislima i usnula u san.

Probudio ju je snažan zvuk kada je kuća pala na zemlju. Kada je otvorila oči ugledala je sunčeve zraka kako ulaze kroz prozor. Krajolik je nimalo nije podsjećao na Kansas. Sada je sve oko kuće bilo puno jarkih boja, a isticalo se veliko zeleno drveće, mnogo cvijeća i potočić koji je veselo žuborio.

Zatim je ugledala četvero odraslih ljudi koji su bili odjeveni u vesele boje i jedva njezine visine. Poželjeli su joj dobrodošlicu naklonivši joj se te su je obavijestili da je došla u zemlju Žvakača i da je postala plemenita čarobnica. Dorothy je bila još više iznenađena kada su joj rekli da je svojim dolaskom ubila Zlu vješticu od Istoka. Djevojčica nije mogla vjerovati da se to dogodilo, no tada joj je stara žena pokazala kako ispod kuće vire noge vještice koja je imala srebrne cipele. To je bila Zla vještica od Istoka. Starica je rekla kako se ona zove Vještica od Sjevera i kako je ona dobra. Ona je došla jer je bila pozvala od Žvakača koji su bili do tada živjeli pod vlašću Zle vještice od Istoka. Sada su svi zajedno bili zahvalni Dorothy što ih je oslobodila od Zle vještice.

Vještica od Sjevera ispričala je još uvijek zbunjenoj Dorothy gdje se nalazi. Rekla joj je da se nalazi u zemlji Oz, a tu postoje dobre i zle vještice. Uz Zlu vješticu od Istoka koju je upravo ubila, zla je još Vještica od Zapada, a dobre vještice su ona – Vještica od Sjevera, a uz nju još Vještica od Juga. U ovoj zemlji još postoje čarobnjaci i vještice jer taj je dio svijeta odsječen od ostatka zemlje. Tada je Dorothy i prvi puta čula za čarobnjaka iz Oza koji je bio najmoćniji među njima, a boravio je u Smaragdnom Gradu.

Iako se Dorothy sve što je čula činilo jako zanimljivo, ona je ipak poželjela ići kući. Ali Vještica od Sjevera tu joj nije mogla pomoći. Pogledala je u svoj čarobni šešir i rekla djevojčici kako mora poći u Smaragdni grad do čarobnjaka iz Oza koji će joj moći pomoći. Savjetovala joj je da obuje srebrene cipelice koje imaju posebnu moć, a one će joj pomoći na putu ako se dogodi koja opasnost. Prije nego je otišla Vještica od Sjevera poljubila je Dorothy, a na tom mjestu je ostao sjajni znak. On je trebao upozoriti sve koji se nađu u njezinoj blizini da se djevojčica nalazi pod zaštitom Vještice od Sjevera.

I tako je Dorothy u društvu svog psića Tota krenula do Smaragdnog grada putem popločenih žutih opeka jer je takve upute dobila. Put je bio predivna, priroda je bila prelijepa, a putem je susretala zahvalne Žvakače koji su je pozdravljali jer su znali da je ona zaslužna za njihovo oslobođenje.

Dorothy je noć provela kod Žvakača Boqa koji ju je smatrao velikom čarobnicom jer je imala bijelu haljinu i srebrne cipelice. On joj je objasnio kako je plava boja, boja Žvakača, dok je bijela boja, boja čarobnica i vještica.

Sljedećeg dana, rano ujutro, Dorothy je nastavila svoj put. Kako se umorila, putem je stala pored jednog polja kako bi se odmorila. Tada je ugledala Strašila koje joj je namignulo. Ubrzo je Strašilo već pričalo i tada je reklo Dorothy da mu pomogne skinuti ga s motke jer mu je takav život već bio jako tužan. Dorothy mu je pomogla, a pričajući s njim, saznala je da on nema ni mozak, koji bi jako htio imati. Ponadao se kako bi Oz i njemu mogao pomoći i dati mu mozak kao što će pomoći djevojčici da se vrati u svoj dom u Kansas.

Tako su Dorothy i Strašilo krenuli dalje na put zajedno. Zatekla ih je noć kada su stigli do šume i ugledali kućicu. Tamo su proveli noć, Dorothy je spavala, a Strašilo, pošto je bilo napravljeno od slame, nije trebalo niti sna niti hrane.

Ujutro su čuli kako netko zapomaže, a zvuk je dolazio iz blizine. Ugledali su ubrzo Limenog Drvosječu kako je nepomično stajao. Nije se mogao pomaknuti, a ostao je u položaju sa sjekirom u zraku. Zamolio ih je da mu pomognu tako što će ga podmazati i on će se ponovo moći kretati.

Ispričali su mu svoje priča, zašto idu u posjet Ozu, a Drvosječa im je povjerio da on nema srce zbog čarolija Zle vještice od Istoka i kako ga jako želi. Tako je i on krenuo s društvom do čarobnjaka iz Oza.

Daljnji put bio je jako ugodan, vodio je kroz predivnu šumu. Odjednom, začuli su snažan krik. Pred njima se pojavio veliki lav koji je udario na Strašila pa na Drvosječu, a na kraju i na psića Tota. Dorothy je bila jako uplašena, ali dovoljno hrabra da obrani svoga psića i pljusne lava kako bi ga odmaknula od njega. Odmah nakon toga izgrdila je lava koji tada više nije izgledao jako uplašeno već je pomalo djelovao čak i kao uplašeni Lav. Plakao je i otkrio društvo kako se on jako boji, a više od svega htio bi biti hrabar. Nadao se kako bi i on mogao dobiti pomoć od Oza pa su se svi zajedno uputili dalje za Smaragdni Grad.

Kako su nastavili put, ubrzo su shvatili da Strašilo uopće nije glup kao što je to mislio, da Drvosječa ima osjećaje, a niti Lav nije bio tako plašljiv. Naime, lav je na svojim leđima prenio cijelo društvo preko rova na drugu stranu. Sljedeća što im je zadavalo brige na putu bila je velika provalija. Tada se Strašilo sjetilo kako bi Drvosječa mogao prerezati drvo koje će im pomoći da preko njega dođu do druge strane. No, kada su stigli do druge strane provalije, napale su ih čudovišne zvijeri – kalidahi. Strašilo se tada dosjetilo kako ponovo mogu izbjeći smrti. Krenut će unazad, a Drvosječa će posjeći stablo kada se zvijeri budu nalazile na sredili kako bi pale u provaliju.

Da bi mogli stići do Smaragdnog grada putnici su morali slijediti stazu, ali sada to nisu mogli jer nikako nisu uspijevali prijeći na drugu stranu provalije. Tada su ugledali rijeku, a Drvosječa je izgradio splav koji će im pomoći da je prijeđu.

Sljedećg dana, rano ujutro pokušali su prijeći rijeku u splavi i iz pomoć dubokih motki. No, plovidba nije bila uopće ugodna jer rijeka je bila jako duboka, a i struja je bila jaka. Tako je za vrijeme plovidbe stradalo strašilo koje je ostalo visiti na motki usred rijeke.

Lav je skočio u rijeku i odvukao splav s društvom prema obali, ali nisu znali kako bi mogli pomoći Strašilu. No, u pomoć im je pristigla roda. Ona je u svojim kandžama donijela Strašila na obalu. Sada su svi bili sretni i mogli su nastaviti svoj put dalje. Da bi se vratili do pravog puta trebali su prijeći polje makova. Makovi su ih jako uspavljivali i znali su da moraju taj dio puta prijeći što prije. No, Dorothy nije mogla više gledati i njezini kapci postajali su sve teži i teži. Uskoro je zaspala, a nju i Tota iz polja su iznijeli Strašilo i Drvosječa kojima miris makova nije mogao smetati. Lav im je bio pretežak pa je zaspao u polju.

I dok je Dorothy još spavala Drvosječa i Strašilo upoznali su se s Kraljicom poljskih miševa koju je Drvosječa spasio od velike, divlje, žute mačke. Strašilo je nagovorilo Kraljicu da uz pomoć svojih podanika spasi Lava iz polja. Ona mu je povjerovala da je Lav bezopasan te im je pomogla i spasila ga. Sada je već i Dorothy bila budna.

Kada su se rastajali s Kraljicom, ona im je rekla da ako im ikada zatreba pomoć, da joj se mogu obratiti. Kada se i Lav probudio, svi zajedno su krenuli dalje. Stigli su do mjesta koje je bilo puno zelenih kućica. Prije nego što je pala noć, stali su pored jedne takve kućice, a njihovi domaćini lijepo su ih ugostili govoreći im da se nalaze u blizini traženog grada. Također, rekli su im da im neće biti lako doći do Oza jer on nikoga ne želi vidjeti.

Ujutro im je zeleni sjaj najavio da se nalaze u blizini Smaragdnog Grada. Tog dana popodne stigli su do zelenih zidina koje su opasivale grad. Ugledali su vrata i pozvonili, a otvorio im je zeleni čovječuljak. On je bio čuvar gradskih vrata. Rekao im je da je jako iznenađen jer nakon mnogo godina stigao je netko tko želi da ga primi strašan i moćan čarobnjak.

Svi su dobili zelene naočale kako ne bi oslijepjeli od velikog, zelenog sjaja. Tada ih je poveo u razgled grada. Smaragdni grad bio je bogat i zelen, a čak su i njegovi stanovnici imali zelenkastu kožu. Stigli su tako u društvu čuvara do velike građevine usred grada. On im je rekao da je to plača velikog Oza. Uveo ih je vojnik koji im je rekao da pričekaju dok ih ne najavi čarobnjaku. Kada se vratio, saznali su da će ih čarobnjak primiti jednog po jednog, a u međuvremenu lijepa djevojka smjestit će ih u svoje sobe.

Prvi dan Oz je odlučio poslušati Dorothy. Prikazao joj se samo s glavom, bez tijela. Rekao joj je da će joj pomoći tek kada ona uništi Zlu vješticu od Zapada. Dorothy je osjećala očaj i nije se mogla dosjetiti kako bi to ona uspjela učiniti. Drugi dan Oz je primio Strašilo. Sada se Oz prikazao u obliku prekrasne žene. Poslušao ga je i također mu rekao da će mu pomoći kada uništi Zlu vješticu od Zapada. Strašilo je isto bilo očajno i nije mogao vjerovati da mu je to rečeno. Treći dan Oz je primio Drvosječu, a prikazao se u obliku strašne zvijeri. I on je dobio identični zadatak kao i Dorothy i Strašilo. Četvrti dan, Oz se prikazao Lavu u obliku plamteće kugle i također mu dalo isti zadatak kao i ostatku društva. Svi su bili obeshrabreni.

Smatrali su da im nema druge nego da odu potražiti Zlu vješticu. Vojnik im je rekao kako im neće biti teško pronaći vješticu jer će vještica pronaći njih odmah kada stignu u Zapadnu zemlju gdje žive Palčići. Odmah im je rekao i da će ih vještica pretvoriti u robove čim stignu isto kao što je napravila s Palčićima. No, kako su slijedili svoje snove odlučili su otići dalje.

Zla vještica od Zapada imala je samo jedno oko, ali njime je jako dobro vidjela, kao kroz teleskop. Čim je vidjela da je društvo stiglo, na njih je poslala čopor vukova da ih rastrgaju. Drvosječa je pomogao društvo te je sasjekao svojom sjekirom cijeli čopor vukova. Vještica se na to jako razljutila te je na njih poslala jato divljih vrana naredivši im da im iskopaju oči i rastrgaju ih. Sada im je pomoglo Strašilo. Zavrnulo je vratom svim vranana. Vještica je bila sve bjesnija. Sada je pozvala roj crnih pčela te im naredila da ih izbodu sve do smrti. Dorothy, Lav i Toto pokrili su se slamom Strašila, a Drvosječa je dočekao pčele koje su svoje žalce zabole u lim i tako uginule. Vještica je naredila žutim Palčićima da im dovede strance, ali Lav ih je preplašio svojom rikom.

Sada je Zla vještica uzela iz ormara zlatnu kapu koja je bila cijela izrađena od dijamanata. Naime, vlasnik zlatne kape mogao je tri puta pozvati krilate majmune koji im tada mogu ispuniti želje. Vještica je do sada dva puta tražila pomoć od krilatih majmuna. Prvi puta oni su joj pomogli kako bi mogla porobiti Palčiće, a drugi puta otjerala je Oza iz Zapadne zemlje. Sada je imala pravo i na posljednju želju, a to je bilo da joj pomognu dovesti strance.

Stranci su Limenog Drvosječu podigli i ispustili na oštre stijene, a on je ostao ležati sav udubljen i pun rupa. Iz Strašila su izvukli slamu, a odjeću su mu skupili i bacili na drvo. Preko Lava su bacili čvrste konope, svezali ga i prenijeli u dvorište Zle vještice koje je bilo opasano visokim zidinama.

No, kada je vođa krilatih majmuna ugledao na Dorothynom čelu znak poljupca Dobre vještice, rekao je ostalima da joj ne smije nanijeti nikakvo zlo jer je Snaga Dobra puno jača od Snage Zla. Zato su je s velikom pažnjom i nježno odveli do Vještice. I sama Vještica se uznemirila kada je ugledala znak na Dorothynom čelu. Sada je bila sigurna da je može pobijediti samo time da bude jako lukava. Smatrala je da je Dorothy bezazlena i da ni sama ne zna koju moć ima zbog srebrnih cipela. Naredila joj je da radi u kuhinji, a Lav će vući njezinu kočiju poput konja.

Kada se Vještica pojavila pred vratima želeći upregnuti Lava, on se bacio na nju poput najhrabrijeg Lava na svijetu. Vještica je pobjegla izletjevši iz dvorišta te mu je rekla da ga neće hraniti sve dok joj ne dozvoli da ga upregne u kočiju. Ali Vještica nije znala da je Dorothy noću donosila Lavu hranu, a tada su i smišljali kako bi mogli pobijediti Zlu vješticu.

Vještica je smislila kako bi se mogla dokopati srebrnih cipelica koje je nosila Dorothy. Postavila je u kuhinji nevidljivu čeličnu šipku preko koje bi Dorothy trebala pasti i izgubiti cipele. To se i dogodilo, ona se spotaknula i tako izgubila jednu cipelicu koju je Vještica odmah dohvatila. Dorothy je uzela vodu i polila Vješticu od glave od pete. Nije ni znala da je voda nešto što može uništiti Vješticu. Vještica se odmah počela topiti i nestajati. Od nje je ostala samo smeđa tekućina na podu.


 


Kada je Dorothy shvatila što se dogodilo pohitala je odmah osloboditi Lava te je pozvala Palčiće kojima je rekla sretnu vijest da oni više nisu robovi. To ih je toliko razveselilo da su taj dan proglasili praznikom. Odlučili su pomoći u spašavanju Drvosječe i Strašila. Tako su Palčići limari popravili Drvosječu i otišli odmah pomoći Strašilu. Kako bi došli do zavežljaja gdje se nalazila roba Strašila, Drvosječa je morao porezati stablo. Kada su konačno došli do zavežljaja, odnijeli su robu u dvorac te napravili Strašilo od nove slame.

Sada kada su svi bili ponovo zajedno, odlučili su ostati par dana u dvorcu. No, znali su da još moraju do Oza koji im mora još ispuniti njihove želje. Kada su se rastajali s Palčića oni su bili tužni što idu i darivali su ih lijepim poklonima. Najviše od svih su zavoljeli Drvosječu kojem su rekli neka se vrati i vlada njihovom Žutom zemljom.

Prije nego što su krenuli Dorothy je pronašla zlatnu kapu. Iako ni sama nije znala koje su njezine moći, ponijela ju je jer joj se jako svidjela.

I tako se društvo uputilo ponovo prema Oza. No, ubrzo su se susreli s novim problemom. Nisu znali put nazad, samo su znali da moraju ići prema Istoku. Već je prošlo par dana i oni su izgubili svaku nadu da će se znati ponovo vratiti u Oz.

Dorothy se sjetila Poljske kraljice. Predložila je da zviždaljkom dozovu nju i miševe. Oni su se odmah pojavili, a poljska kraljica se čudila zašto Dorothy ne iskoristi zlatnu kapu i pozove krilate majmune koji će ih odvesti u Smaragdni grad.

Let do Smaragdnog Grada trajao je jako dugo. Za to vrijeme kralj majmuna ispričao je Dorothy priču kako su postali robovi onog tko ima zlatnu kapu.

Kada su stigli u Smaragdni grad, ponovo im je vrata otvorio čuvar koji im je dao zelene naočale te je vojnik odveo do zelene djevojke.  Djevojka ih je odvela do soba te im je rekla da pričekaju kada će ih Oz primiti. No, Oz se nije odmah odazvao na njihovu molbu, a kada ih je končno primio cijelo je društvo bilo iznenađeno tišinom koja je vladala u prostoriji. U taj čas oglasio se Oz koji se nalazio na vrhu kupole te im je rekao kako je on običnim smrtnicima nevidljiv. Uz to čarobnjak im je priopćio kako želi odgoditi obećanje koje im je dao.

Kada je društvo to čulo, svi se jako naljute, a Lav tako strašno rikne da je to preplašilo i Tota koji je skočio i sakrio se iza zastora. Zastor se tada srušio, a iza njega je stajao star čovjek, naborana lica i ćelave glave. To je bio strašan Oz.

Drvosječa podigne svoju sjekiru krene prema njemu, a čovječuljak se stisne bojeći se da će mu netko od njih nauditi. Tada im je priznao da je sve bila prijevara, a otkrio im je i kako je pomoću trikova uspijevao pojaviti se kao žena, velika glava i plamena kugla. Otkrio im je i da su ga čarobnjakom proglasili stanovnici mjesta gdje je slučajno sletio balonom. Stigao je iz Ohia koji se nalazi blizu Kansasa, a nekada se bavio poslom upravljanja balonima.

Oz je dopustio ljudima da ga zovu čarobnjakom, a iz zabave im je naredio da sagrade Smaragdni Grad i njegovu palaču. Tada se zatvorio u palaču i iz nje nije izlazio. Najviše od svega bojao se vještica koje su imale moći i mogle su izvoditi svakakva čuda, a on nije mogao ništa od toga. Zato je bio presretan kada je Dorothyna kuća pala za Zlu vješticu od Istoka, a bilo ga je i sram kako sada ne može ispuniti svoje obećanje koje je dao jer je Dorothy uništila i Vješticu od Zapada.

No, Oz je ipak smislio kako može usrećiti Strašilo, Lava i Drvosječu.Strašilu je glavu ispunio slamom, soli i pribadačama te mu je rekao da je to sada njegov mozak. Strašilo se osjećalo i jako umno. Drvosječi je izrezao dio na prsima i u njega stavio svileno srce koje je bilo izrađeno od pilovine. Lav je popio zdjelicu tekućine za koju je lažni čarobnjak tvrdio da je tekućina za hrabrost, a kada je to popio rekao je da se osjeća puno hrabrije.

Dorothy nije mogao ispuniti želju, odnosno to je bilo malo teže. Predložio joj je da se vrati istim zračnim putem kojem je i stigla. Izradili su balon, a onog trenutka kada je Dorothy trebala ući u balon, konopci su popucali te je Oz odletio zajedno s balonom. Kada je odlazio rekao je svojem narodu da će u njegovoj odsutnosti vladati Strašilo.

Dorothy je bila jako tužna. Strašilo se sjetilo kako bi joj mogli pomoći krilati majmuni. No, niti oni to nisu mogli jer nisu mogli napuštati zemlju. Dobila je savjet da potraži pomoć od Glinde, Vještice od Juga jer ona je bila najmoćnija od svih vještica i vladala je nad Prstenjacima.

Strašilo, Lav i Drvosječa odlučili su poći s Dorothy jer su joj željeli pomoći. Bez nje niti njihove želje ne bi bile ispunjene.

Ponovo su se našli na putu koji je bio pun opasnosti. Stigli su pred gustu šumu u kojoj je drveće odbacivalo svakog tko bi joj se približilo, a Drvosječa im je tada pomogao raskrčiti put. Zatim, našli su se u zemlji porculana gdje su im se svi micali s puta jer su se bojali da ih netko slučajno ne razbije. Nakon toga stigli su u zemlju gdje je sve bilo puno močvara i visoke trave. Lavu je tu ipak bilo lijepo.

No, saznali su ubrzo da su svi lavovi ovdje bili ubijeni od divovskog pauka. Životinje su zamolile Lava da im pomogne, a Lav je drage volje to i učinio te svladao pauka lako na spavanju. Životinje su bile presretne te su ga zamolile da im bude kralj. Lav je prihvatio, ali rekao je da će to biti tek kada pomogne Dorothy.

Ostatak puta prošao je dobro, sve dok nisu stigli do brda kojeg nisu mogli prijeći jer su im to onemogućili bezruki Čekićoglavci. Djevojčica je tada pozvala krilate majmune koji su ih prenijeli do zemlje Prstenjaka gdje je sve bilo crvene boje.

Vještica od Juga, Glinda, saslušala je Dorothy i obećala joj pomoći ako joj ona da zauzvrat zlatnu kapu. Djevojčica je to rado učinila, a i koristila je želje već tri puta.

Glinda je tada poželjela vratiti Strašila u Smaragdni Grad, Drvosječu u Zemlju Palčića, a Lava u šumu te vratiti kapu kralju majmuna i tako ih osloboditi.

Djevojčici je Glinda tada rekla kako se u Kansas mogla vratiti odmah. Naime, samo je trebala imati srebrne cipelice, lupiti njima tri puta i poskočiti te bi je one same odvele do Kansasa.

Dorothy se oprostila s prijateljima, lupila cipelicama, uzela Tota u naručje i poželjela se vratiti kući u Kansas. Iako joj je bilo jako lijepo s novim prijateljima, ona je htjela vidjeti kako su njezina teta Ema i stric Henry.

Odmah se Dorothy našla na kanzaškoj preriji. Ugledala je strica Henrya koji je izgradio novu kuću, a teta Ema je u tom trenutku izlazila iz kuće. Brzo joj je pohitala u zagrljaj i svi su bili sretni što se Dorothy vratila kući, no najviše je bila sretna ona sama.

Vrsta djela: moderna bajka (tako je naziva sam autor)

Mjesto radnje: Kansas (jedna od država Sjedinjenih Američkih Država), a veći dio radnje se ipak odvija u Ozu – čudesnoj i nestvarnoj zemlji.

Likovi: Dorothy, Toto, Lav, Strašilo, Limeni Drvosječa, čarobnjak iz Oza, teta Ema, stric Henry, Vještica od Istoka, Vještica od Zapada, vojnik, stražar, zelena djevojka, Glinda – Vještica od Juga, Palčići, krilati majmuni, miševi i Kraljica poljskih miševa…

Analiza likova

Dorothy – glavi lik priče. Ona je ostala siroče, bez roditelja, a brigu o njoj preuzeli su teta Ema i stric Henry koji žive u Kansasu. Živjela je u turobnom okruženju, a teta i stric bili su uvijek ozbiljni. Usprkos tome, jako je voljela svoj dom. Najveće veselje bio joj je psić Toto s kojim se igrala po cijele dane. O njezinoj starosti i izgledu nismo ništa saznali iz priče. Bila je uredna, samostalna i odgovorna. Brinula se sama za sebe, a nikada nije zaboravila niti Tota kojeg pazila i hranila. Iako se isticala zbog svojih srebrnih cipelica i drugi su mislili da je čarobnica i poštovali su je, ona je ostala jednostavna djevojčica i nikada nije imala visoko mišljenje o sebi. Na svom putu upoznala je mnoge drage osobe koji su zbog svojih nedostataka imali osjećaj manje vrijednosti. Svima im je pomagala kada god je to mogla. Bila je hrabra te iako se bojala i osjećala je pri nekim susretima veliki strah, sve je to uspjela uspješno potisnuti jer je bila ustrajna u tome da se vrati svojoj kući u Kansas. Kada je saznala da njezin povratak u Kansas ovisi o tome da ubije Zlu vješticu od Zapada, ražalostila se jer je znala da ne može nikoga ubiti. Brinula se za tetu Emu i strica Henrya kada je nije bilo kod kuće, nije htjela da oni brinu o njoj i misle da joj se dogodilo nešto strašno.

Strašilo – na glavi je imalo vrećicu u kojoj je bila slama, a da bi dobili dojam lica bili su mu nacrtani oči, nos i usta. Imao je šiljat šešir na glavi i staro odijelo koje je također bilo nabijeno slamom. Na nogama je imao čizme s plavim šiljcima. Upoznali smo ga odmah na početku Dorothynog puta u Oz. Ono je bilo nesretno jer nema mozga pa je smatrao da će ga svi smatrati budalom. Na početku svog života osjećao se korisnim jer je plašio ptice u polju, ali kasnije su one vidjele da se ne može pomaknuti pa ga se nisu više bojale. Jednom mu je vrana bila dobacila da bi bio dobar čovjek da samo ima mozga. No, kasnije smo se mogli uvjeriti da je Strašilo bilo domišljato i da je razmišljalo o problemima što znači da je imao mozak, ali ne i samopouzdanje. Bilo je hrabro i domišljato, a pokazao je i brižnost prema Dorothy i nesebičnost u mnogim situacijama. Čarobnjak ga je pokušao uvjeriti da će iskustvom steći znanje, ali ono je htjelo mozak. Kada mu je Or prevarom omogućio da ima mozak, konačno je bilo sretno.

Limeni Drvosječa – opisan kao čovjek od lima sa sjekirom u ruci. Ruke, noge i glava bile su mu pričvršćene za tijelo. On je sljedeći nakon Strašila koji se priključio društvu na putu za Oz. Usred šume je nepomično stajao godinu dana, a Dorothy i Strašilo su mu pomogli da se pomakne nauljivši ga. Saznali smo o njemu iz njegove životne priče da je i on prije bio čovjek sa srcem kojeg je Zla vještica od Istoka pretvorila u limenog drvosječu. Najviše je žalio za tim što nema srce jer kada ga je imao mogao se i zaljubiti te je tada bio najsretniji čovjek na svijetu. Tako je raspravljalo i sa Strašilom koje je ipak više cijenilo mozak. No, on nije ni znao da ima srce jer je bio jako osjećajan, veselio se i tugovao, smijao i plakao. Bio je jako dobar i suosjećajan da nije mogao ubiti niti kukca. Bio je hrabar i srčan kada je trebao obraniti svoje prijatelje. Bio je sretan tek kada je od Oza dobio lažno srce i tada je smatrao da će se ponovo moći zaljubiti što će ga činiti jako sretnim.

Lav – on se priključio zadnji društvu na putu za Smaragdni Grad. Ispočetka su ga se svi bojali jer ih je preplašio svojom rikom, no on se brzo povukao i pokazao kukavicom kada ga je Dorothy pljusnula braneći Tota. Tada je čak i zaplakao. Ispričao je društvu svoju priču o tome da je kukavica i da mu je najveća želja imati ponovo hrabrost. Priznao je da se svega boji pa se s društvom uputio Ozu kako bi mu dao hrabrost koja mu je potrebna jer on je ipak kralj životinja. Kao i ostali likovi, nije imao samopouzdanja i bio je hrabar, a da to nije niti znao. Pokazao je to u mnogim trenucima kada je trebalo obraniti prijatelje. Šumske životinje bile su zadivljene njegovom hrabrošću pa su ga zamolile da se vrati i vlada njima. Nitko ga nije mogao uvjeriti da je hrabar, a tako se osjećao tek kada je popio lažnu tekućinu koju mu je dao Oz.

Čarobnjak Oz – ispočetka je svim likovima budio nadu da će im ispuniti želje. Činio im se moćnim, ali nitko nije znao kako on uistinu izgleda. Njegova moć bila je prividna i svi su mu se divili. na temelju prevara svakom se pokazao u drukčijem obliku. Raskrinkao ga je sasvim slučajno psić Toto i tada su se svi uvjerili da je on u biti nemoćan, naboran i sitan starčić. Tako smo saznali da je on varalica, ali bio je jako simpatičan. Stigao je u zemlju slučajno se spustivši s balonom. Kada su ljudi to vidjeli, smatrali su da je čarobnjak, a on im je dopustio da žive u tom uvjerenju. Uz pomoć trikova se snalazio u zemlji vještica. Jako ih se bojao što je i priznao društvu te im je na kraju bio i jako zahvalan jer su uništili zle vještice. Bilo mu je žao što ne može ispuniti svoja obećanja, ali ipak je pokušavao svakom od njih pomoći da se iskupi. Iako je bio varalica, nije bio negativni lik. Brinuo se da svi žive dobro, a ispunio je obećanja koja je mogao ispuniti, Strašilu, Lavu i Drvosječi.

Bilješka o autoru

Lyman Frank Baum rodio se 1856. godine i poznati je američki novinar, pisac za mlade i dramaturg. Podrijetlo mu je miješano i to njemačko, englesko, škotsko i irsko. Imao je mnogobrojnu obitelj te je bio čak sedmo od ukupno devetoro djece.

1900. godine objavio je knjigu “Čarobnjak iz Oza” po kojoj je postao poznat i slavan, a ona je postala jedna od najčitanijih knjiga za mlade. Do danas knjiga je prevedena na sve svjetske jezike, a o čudesnoj zemlji Oz napisano je još 13 knjiga nakon prvotnog svjetskog hita.

Nakon Bauma o zemlji Ozu su pisali i mnogi drugi autori, što je dokaz o tome koliko je djelo bilo popularno. Popularnost djela zasigurno će ostati i za generacije koje dolaze jer radi se uistinu o pravom klasiku.

Lyman Frank Baum umro je 1919. godine u Hollywoodu. Nakon njegove smrti, 1939. godine knjiga je ekranizirana u istoimeni film s glavnom glumicom Judy Garland.

Baum je napisao sveukupno 55 romana, 83 kratke priče i 200 pjesama. Mnogo puta želja mu je bila da djela postavi na ekran ili na kazališne daske. Predvidio je u svojim djelima medije kao što su televizija, laptopa i bežični telefon.