Komu zvono zvoni

Ernest Hemingway napisao je roman “Komu zvono zvoni” 1940. godine kada se vratio iz Španjolske gdje je bio za vrijeme građanskog rata i radio kao vojni dopisnik.

Naslov romana “Komu zvono zvoni” preuzet je iz poznatih stihova Johna Donnea: “…I zato nikada ne pitaju komu zvono zvoni; Tebi zvoni”.

Iako radnja u knjizi nije usko vezana uz španjolski građanski rat, odnosno u njemu nema političkog i povijesnog konteksta, vidimo podijeljenost likova na fašiste i republikance. Autor je dao svoju naznaku da republikanci mogu pobijediti ako dobiju podršku iz drugih zemalja u svijetu.

Radnja prati skupinu španjolskih gerilaca i glavnog lika Roberta Jordana, a sve se događa unutar 72 sata.

Kratak sadržaj

Robert Jordan nekada je bio profesor španjolskog jezika na Sveučilištu u Americi, a sada je bio spreman kao dragovoljac u Španjolskom građanskom ratu. On je bio stručnjak za eksploziv pa je dobio zadatak da digne u zrak važan most iza neprijateljskih crta.

Tako se Robert Jordan uputio pod vodstvom pripadnika republikanske gerile Anselma do jedne skupine gerilaca koji su bili predvođeni Pablom te su mu oni trebali pomoći u toj akciji.

Logor gdje su gerilci bili smješteni nalazio se u gustoj borovoj šumi koja je sa svih strana bila okružena stijenama, a tamo se nalazila i velika spilja.

Pablova skupina gerilaca povremeno je napadala automobile i vlakove. U jednoj od takvih brojnih akcija prisustvovao je i Kaškin, Robertov prijatelj koji je nedugo potom i poginuo. On je svima iz svoje ekipe ostao u sjećanju po tome što se jako bojao smrti.

Robert je u logoru još susreo i Cigana Rafaela i djevojku Mariju, Pilar – Pablovu ženu.

Roberta se posebno dojmila Marija, djevojka koja je imala samo devetnaest godina i koju su gerilci spasili prilikom jednog od napada na vlak. Ostala je sama bez roditelja koje su ubili fašisti, a bila je i napastovana. Kada su je gerilci bili spasili bila je u jako lošem stanju. Nije htjela pričati, a dane je provodila plačući. No, Pilar joj je puno pomagala da to prebrodi pa je postupno bila sve bolje i bolje.

Pablo je nekada davno bio jako hrabar i neustrašiv borac, no s vremenom je postajao sve manje hrabar, a sve više sumnjičav. Tako sada nije htio sudjelovati u akciji rušenja mosta jer je vjerovao da im ta akcija ne može donijeti ništa dobroga.

Sve to dovelo je do sukoba između Pabla i Roberta, a svi ostali koji su trebali sudjelovati u akciji stali su na stranu Roberta i Pablove žene koja je spremna boriti se za Republiku te smatra da je cijela akcija opravdana, a Pabla smatra kukavicom. Tako se dalje u vrlo kratkom vremenu razvije duboka povezanost i emocije između Marije i Roberta.

Sljedećeg dana šumu su neprestano nadlijetali fašistički zrakoplovi što je bio predznak katastrofe. Anselmo je otišao izvidjeti stanje fašističke vojske pa je otišao do mosta, a Marija, Pilar i Robert, otišli su do El Sordovog logora kako bi dogovorili napad i kada će biti potrebno povlačenje.

Na putu su se zaustavili kratko kod potoka i Pilar je na nagovor Roberta počela priču o tome kako je u njihovom gradu došlo do pokreta. Pričala je kako je Pablo u to vrijeme bio jako okrutan i bez imalo milosti. Brzo su zauzeli grad, a pokazali su i veliku okrutnost prema fašistima koje su ondje zatekli.

Kada je Pilar završila svoju priču, Robert je ostao oduševljen. Poželio je da zna dobro pisati i da može napisati jednu ovakvu priču u kojoj bi ispričao što su oni postigli.

El Sordova skupina na kraju je bila zadužena za nabavku konja, a kada su dogovorili i najmanju pojedinost, vratili su se u svoj logor.

Vani je počeo padati snijeg iako je već bio svibanj. Vrijeme je pokazalo svoju ćudljivu stranu i promijenilo se. Kada su se vratili u spilju tamo su zatekli pijanog Pabla. Robert se odmah s njim sukobio, a Pablo je nakon toga promijenio mišljenje te se odlučio priključiti organiziranoj skupini napada.

Robert je Pabla promatrao sa sumnjom zbog toga što je tako naglo promijenio mišljenje, a nakon toga prisjetio se i svojih početaka kada je bio stigao u Španjolsku.

Sljedeći dan bio je koban za El Sordovu skupinu. Otkrili su ih fašisti i likvidirali. Pablo je tada odlučio odjahati kako bi zavarao patrolu.

Nakon tog događaja u ekipu su se uvukli strah i tjeskoba. Robert Jordan je znao da nakon ovog, most mora biti srušen odmah sljedećeg dana bez obzira na dogovor prije. Odmah je poslao jednog gerilca da dostavi poruku kako akcija mora odmah započeti.

Prisjetio se tada svoga djeda i njegove hrabrosti. Naime, on se borio u Američkom građanskom ratu. Prisjetio se i svoga oca koji je izvršio samoubojstvo. Razmišljao je o tome kako na neki način to može razumjeti, ali ne može odobriti.


 


Marija je tu noć provela zadnju noć s Robertom i zajedno su maštali o budućnosti. Sljedeći dan Roberta je probudila Pilar i obavijestila ga da je Pablo nestao i sa sobom odnio dio eksploziva i detonator s kojim su trebali srušiti most.

Robert je bio razočaran, i to na sve, na Pabla i na cijeli španjolski narod. No, tada je pogledao na Marijino lice i sjetio se da je upoznao i dobre ljude. Odlučio je izvesti napad na most s onim što mu je preostalo. Odlučio je izvesti napad s ručnim bombama, a pri tome će mu pomoći i Anselmo. Tada je počeo sumnjati u izvedivost akcije koja se trebala dogoditi u noći.

Tada se dogodi obrat u cijeloj priči. Dolazi Pablo s još devet boraca. Uhvatila ga je slabost kada je napustio skupinu i htio se riješiti Pablovih stvari. Odlučio je sve riskirati i vratiti se nazad i pomoći skupini.

U rano jutro začuo se zvuk zrakoplovnih bombi. To je bio znak da akcija treba započeti. Gerilci su se podijelili u svije skupine i krenuli s napadom. Pablo i Pilar su predvodili skupinu, a Robert je bio zadužen za postavljanje eksploziva. Eliminirali su fašističku stražu, a kada se začuo zvuk tenkova, Robert je odlučio srušiti most.

Za vrijeme akcije, Anselmo je poginuo, ali uspjeh je bio skoro zagarantiran. Tenkovi su bili zaustavljeni ispred mosta, a gerilci su se povukli u brda. No, tada Robertovog konja pogađa tenkovski hitac. Robert je ostao slomljene noge i pošto nije mogao ići dalje, odlučili su ga ostaviti. Oprostio se s Marijom i razmišljao o tome kako je zadnjih dana proveo najljepše dane u svom životu.

Promatrao je prirodu oko sebe i čekao je dolazak fašista. Misli su mu bježale na razmišljanje o samoubojstvu jer nije htio biti zarobljen ili ubijen od fašističke vojske. No, samoubojstvo nije odobravao pa je bio sretan kada je ugledao fašističku konjicu. Zadnjim snagama usporio je njihov napredak.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: španjolski građanski rat (72 sata postojanja španjolskih gerilaca)

Mjesto radnje: Španjolska, za vrijeme građanskog rata

Likovi: Robert Jordan, Pablo, Cigan Rafael, djevojku Mariju, Pilar, Anselmo

Analiza likova

Robert Jordan – sveučilišni profesor koji još u mladim danima odlazi u Španjolsku kako bi se borio u građanskom ratu. Vjeruje u pravo na slobodu i jednakost, ravnopravnost za sve. Smatra da svaki čovjek zaslužuje biti sretan, a njegova je dužnost borba za ostale, čak u toj mjeri da mu se i njegova smrt čini nevažnom. Sudjeluje u ratnim akcijama gdje ubija ljude što se kosi s njegovim principima, ali to mora činiti iz razloga što je u interesu španjolske zajednice da se neprijatelj ukloni. Strastveno se zaljubio u Mariju s kojom je dijelio iste interese. Do kraja je branio vrijednosti u koje je vjerovao i bio je hrabar. Nije žalio za ničim jer je znao da je život posvetio pravim stvarima.

Bilješka o autoru

Ernest Hemingway bio je poznati američki pripovjedač 20. stoljeća. Rodio se 21. srpnja 1899. godine u Oak Parku, u Illinoisu u Sjedinjenim Američkim Državama. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svjetskom ratu.

Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Grčko-turskom ratu te u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je živio u Parizu kao dopisnik američkog lista, gdje se družio sa izgubljenom generacijom američkih pisaca.

Poslije Drugog svjetskog rata živio je duže vrijeme na Kubi, okružen ribarima, pecajući i pišući razna djela. Živio je burno i ženio se više puta. Kada je shvatio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom 2. srpnja 1961. godine.

Hemingway se smatra jednim od najistaknutijih američkih pisaca na čiji je način pisanja uvelike utjecao novinarski rad. Junaci u djelima su uglavnom snažni likovi koji se ne uklapaju u sredinu iz koje dolaze.

Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu “Zbogom, oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Kome zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.

Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu”.

Umro je 2. srpnja 1961. godine u Ketchumu, u Idahu u Sjedinjenim Američkim Državama.