U današnjem svijetu u kojem broj stanovnika raste iz minute u minutu, očekuje se da će svjetska populacija sa 7 milijardi stanovnika iz 2011. godine do 2050. godine narasti na više od 9,5 miljardi stanovnika. U isto vrijeme veličina urbanog stanovništva porast će sa 3,6 milijardi 2011. godine na nešto više od 6,3 milijarde stanovnika 2050. godine. Stoga je jasno da će gradovi imati temeljnu ulogu u formiranju modernog, suvremenog društva.
DIFERENCIJACIJA IZMEĐU URBANIH SISTEMA SVIJETA
Grad je kompaktno sagrađeno veće naselje obilježeno relativno gusto stalno naseljenim većim brojem stanovnika, razvijenom urbanom infrastrukturom, administrativnim statusom grada, gradskim načinom života, funkcijom stanovanja i rada, organiziranim prometom i opskrbom, dostupnošću obrazovnih, medicinskih, upravnih i ostalih pravnih usluga te dostupnošću sadržaja kojima ljudi ispunjavaju svoje slobodno vrijeme (Vresk, 2002). Svaki grad je dio jednog unutar sebe povezanog urbanog sistema koji je s druge strane dio regionalnog, nacionalnog i internacionalnog urbanog sistema. Na taj način gradovi čine kompleksnu međusobno povezanu mrežu.
Među najrazvijenije urbane sisteme svijeta ubrajaju se metroplitanska područja Londona, New Yorka te Tokija kao reprezentativni primjeri globalnih gradova s važnim financijskim, političkim i kulturnim funkcijama te poslovnim središtima važnih multinacionalnih kompanija te raznih globalno značajnih organizacija. Globalni ili svjetski grad je grad s organiziranim globalnim poslovnim, financijskim, trgovinskim i političkim funkcijama, ali ima i jasno izražene socijalne i kulturne raznolikosti (Pacione, 2009). Postoji nekoliko tipova izdvajanja globalnih gradova prema globalnoj važnosti među kojima se izdvajaju dva značajnija. Prvi je Thriftov tip koji razlikuje tri razine izdvajanja globalnih gradova:
Pravi globalni centri koji sadrže podružnice i središnjice nekih od najvažnijih svjetskih korporacija i banaka koje su zadužene za većinu svjetske trgovine i razmjene. To su New York, London i Tokio.
Zonalni centri koji sadrže urede mnogih velikih korporacija te imaju važnu ulogu u međunarodnom poslovanju. Primjeri takvih centara su Paris i Los Angeles.
Regionalni centri u kojima se nalaze uredi kompanija i stranih financijskih organizacija, ali nemaju toliko važnu ulogu u međunarodnom poslovanju. Takvi centri su primjerice Sydney i Chicago.
Drugi tip izdvajanja globalnih gradova je tip po Beaverstocku koji je izdvojio najvažnijih 55 gradova svijeta (Tab. 1.) koji daju prikaz stupnjevanja značaja globalnih gradova. No unatoč svim podjelama većina analiza pokazuje da su najvažniji gradovi svijeta London, New York i Tokio kao upravni centri u svjetskoj ekonomiji (Pacione, 2009).
SOCIO-EKONOMSKE PROMJENE U SUVREMENIM GRADOVIMA
U suvremenom svijetu nova svjetska ekonomija odvija se više u prostoru nego u mjestu, a s vremenom će se sve više i više ekonomskih transakcija preseliti u taj novi prostor. Ljudi će naseljavati mjesta, a ekonomija prostor (Majetić, 2014).
U današnje doba sve veću ulogu ima tzv. „novi“ kapitalizam u kojem glavnu ulogu imaju znanje i informacije kao glavna pokretačka snaga urbane ekonomije. U novoj svjetskoj ekonomiji globalni gradovi funkcioniraju kao centri ili upravljačko-kontrolna mjesta u organizaciji svjetske ekonomije. Unatoč utjecaju globalizacije i na mrežu multinacionalnih kompanija, čime su njihove aktivnosti rasprostranjene po cijelome svijetu te je došlo do njihove decentralizacije, njihovo središte tj. uprava nije decentralizirana te je zadržana u velikim svjetskim gradovima, odnosno globalnim gradovima između kojih je stvorena snažna transnacionalna mreža globalnih gradova koje donose najvažnije globalno važne odluke (Sassen, 2001). Jedna od prednosti globalnih gradova je velika koncentracija stručnjaka u istome polju rada koji zajednički mogu surađivati na nekim projektima ili zajedno prodavati određene usluge.
Proces urbanizacije možemo podijeliti na tri etape: predindustrijsku, industrijsku i postindustrijsku. U industrijsko doba gradovi su bili prostorni oblici koji su dominirali nad urbaniziranom regijom koja ih je okruživala. Za to razdoblje karakteristični su procesi industrijalizacije, deagrarizacije, deruralizacije i ruralnog egzodusa, pri čemu velik broj stanovnika naseljava gradove. S druge strane prisutan je i proces suburbanizacije gdje određeno, bogatije stanovništvo naseljava gradsku okolicu. Stoga, s obzirom na porast brojnosti stanovništva u gradovima i proces suburbanizacije, industrijska faza urbanizacije obilježena je procesom razvoja velikih urbanih aglomeracija, tj. gradskih regija (Vresk, 2002).
Postindustrijska etapa značajka je razvijenih zemalja svijeta. Nju karakterizira proces metropolitanizacije, tj. proces razvoja policentričnih metropolitanskih regija. Za proces nastanka policentričnih metropolitanskih regija karakteristični su procesi dekoncentracije i rekoncentracije. Dekoncentracija je proces u kojem gradsko stanovništvo te ekonomske aktivnosti migriraju iz grada u neko drugo područje metropolitanske regije. Prilikom procesa rekoncentracije stanovništvo i ekonomske aktivnosti koncentriraju se u urbanim naseljima u široj ili užoj okolici gradova, odnosno u tzv. satelitskim gradovima. Tim procesima središnji grad koji je pogođen procesima dekoncentracije i rekoncentracije gubi glavnu ulogu u regiji te postaje samo jedan od centara policentrične metropolitanske regije. Stoga je prvi razlog opadanja važnosti određenog grada smanjenje njegovog broja stanovništva koje migrira u bližu ili dalju okolicu (primjeri takvih gradova su Liverpool, Manchester i Dortmund, bivša industrijska središta). Drugi razlog opadanja značaja i pozicije grada je migracija ekonomskih aktivnosti, seobu sjedišta kompanija ili industrijske proizvodnje, van grada ili u rubne dijelove grada. Također na rubnim dijelovima gradova podižu se i moderni trgovački centri koji nerijetko imaju znatno veću ponudu od centara u bližem središtu grada (jedan od takvih primjera je i trgovački centar WestGate, najveći trgovački centar u Hrvatskoj, koji se nalazi u općini Bistra, dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba).
Još jedna od posebnosti suvremenih gradova su osnivanje novih poslovnih zona ili novih industrijskih prostora kao središta znanja i inovacija. Te nove poslovne zone tvore tzv. klastere, geografski koncentrirane skupove kompanija unutar jednog industrijskog sektora uz čvrstu suradnju sa znanstvenim i državnim ustanovama. Najčešće su to visokospecijalizirane kompanije temeljene na suvremenoj tehnologiji. Najpoznatiji primjeri visokorazvijenih klastera su Silicijska dolina, M4 koridor od Londona do Readinga, područja u Bavarskoj i Baden-Württembergu. Ukoliko su kompanije i njihovi istraživačko-razvojni centri smješteni u blizini znanstvenih instituta ili sveučilišta i ukoliko s njima usko surađuju, oni zajedno formiraju tzv. „znanstvene parkove“ (npr. Silicijska dolina i Sveučilište Stanford ili Route 128 i Sveučilište MIT).
EKONOMSKA POLARIZACIJA
S obzirom na svakodnevni ekonomski razvoj već razvijenih dijelova svijeta, u suvremenom svijetu jasno je vidljiva pojava ekonomske polarizacije. Ona se može promatrati na dvije razine. Prva, jače izražena, odnosi se na razliku između razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta. Najrazvijenije zemlje svijeta pripadaju takozvanoj „globalnoj trijadi“ koja obuhvaća zemlje zapadne Europe, istočne Azije predvođene Japanom te Sjedinjene Američke Države. S druge strane postoje izrazito nerazvijeni krajevi kao što su subsaharska Afrika i pojedine zemlje južne i jugoistočne Azije. Između njih postoje velike razlike u stupnju razvijenostišto što se može prikazati udjelima proizvodnje po djelatnostima (sl.1.). Osim na globalnoj razini ekonomsku polarizaciju se može promatrati i unutar samih gradova bez obzira na stupanj njihovog ekonomskog razvoja, tako da je polarizacija jasno vidljiva i u najrazvijenijim metropolitanskim regijama svijeta kao što su metropolitanske regije Londona, New Yorka i Tokija.
Globalizacija je svakako jedan od najznačajnijih procesa koji oblikuju suvremeni svijet. Globalizacija je skup prekograničnih procesa pokrenutih nezapamćenim razvojem moderne tehnologije koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa, a koji se odražava u socijalnoj, političkoj, kulturnoj i svim drugim područjima sveukupnog života, dakle globalnog je značenja (Mešić, 2007). Glavna karakteristika globalizacije je brz protok informacija, roba i usluga te je upravo zbog toga globalizacija ključan proces za globalni razvoj. Glavni nositelji globalizacije su multinacionalne i transnacionalne kompanije te upravo pod njihovim utjecajem dolazi do sve veće ekonomske polarizacije svijeta, a o njihovoj moći dovoljno govori podatak da neke od njih raspolažu budžetima većim od budžeta nekih država. Multinacionalne i transnacionalne kompanije svoja središta smještaju u najrazvijenijim gradovima svijeta i tako povećavaju priljev kapitala u te gradove te od njih stvaraju još jača financijska središta. Dok su središta kompanija u najrazvijenijim gradovima, proizvodni pogoni se najčešće grade u krajevima potpuno suprotnih obilježja tako da su upravo slabije razvijene države južne i jugoistočne Azije jedno od područja s najviše proizvodnih pogona multinacionalnih kompanija. Razlog takve raspodjele je radna snaga koja je višestruko jeftinija u slabije razvijenim zemljama, ali i mnogo lakši pristup prirodnim resursima koji se mogu iskorištavati bez kontrole ili uz vrlo malu kontrolu upravo zbog velikog utjecaja multinacionalnih kompanija na vlasti tih država. Smještaj proizvodnih pogona u slabije razvijenim državama olakšava prodiranje multinacionalnih kompanija na nova tržišta. Multinacionalne i transnacionalne kompanije zarađuju iskorištavanjem resursa nerazvijenih zemalja, a unose kapital u razvijene zemlje tako da je opravdano tvrditi da su upravo one glavni faktori sve veće ekonomske polarizacije u svijetu.
Ekonomska polarizacija unutar gradova pod utjecajem socio-ekonomskih procesa
Ekonomska polarizacija se ne javlja samo između pojedinih krajeva svijeta, već je ona prisutna i unutar samih gradova. To je posljedica nekoliko međusobno povezanih i isprepletenih socio-ekonomskih procesa od kojih su najznačajniji deindustrijalizacija, tercijarizacija, gentrifikacija i kazualizacija, ali ne može se zanemariti ni utjecaj globalizacije. Proces deindustrijalizacije najbolje je promatrati na primjeru Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon snažnog razvoja industrije u vremenu nakon Drugog svjetskog rata koji je trajao do kraja 60-ih godina 20. stoljeća, dolazi do velikog propadanja industrije u sljedećem desetljeću. Tako je između 1966. i 1976. godine nestalo milijun radnih mjesta u proizvodnom sektoru. Propadanje je zahvatilo tradicionalne industrije poput brodogradnje, proizvodnje metala i tekstilne industrije, ali i industrije koje su u prijašnjem razdoblju bilježile veliki rast, a to su ponajviše automobilska i elektrotehnička industrija. Smanjivanje zaposlenosti i proizvodnje u industriji dovelo je i do stagnacije u energetskom sektoru jer je upravo tradicionalna industrija najveći potrošač energije (Pacione, 2009). Paralelno s procesom deindustrijalizacije javlja se i proces tercijarizacije koji je posebno izražen u razdoblju 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Tercijarizacijom je otvoren značajan broj novih radnih mjesta, najviše vezanih uz promet, financije i usluge. Za rad u tercijarnom sektoru potreban je nešto viši stupanj obrazovanja pa se ljudi koji su izgubili posao u procesu deindustrijalizacije nisu mogli jednostavno prebaciti u tercijarni sektor, a ako su se već i prebacili bili su prisiljeni raditi u slabije plaćenim uslužnim djelatnostima ili su se morali osloniti na pomoć države. Priljev obrazovanijeg i bogatijeg stanovništva koje je zaposleno uglavnom u tercijarnom sektoru je dovelo do procesa gentrifikacije. Gentrifikacija je proces prenamjene društveno marginalnih i područja radničke klase središnjih dijelova grada u rezidencijalna područja srednje klase koji je započeo 1960-ih investiranjem privatnog kapitala u najveće gradove (Majetić, 2014). Gentrifikacija podrazumjeva prenamjenu zapuštenih radničkih četvrti u stambeno-poslovne zone u koje se nastanjuje to novopridošlo stanovništvo, a stanovništvo koje je izgubilo posao u procesu deindustrijalizacije se često zapošljava u ugostiteljskim objektima i prodavaonicama koje su otvorene da zadovolje potrebe novopridošlog stanovništva. Upravo je tu očita ekonomska polarizacija jer se s jedne strane mlada i kvalificirana radna snaga koja se doselila u gradove zapošljava u djelatnostima koje su dobro plaćene dok se s druge strane radnici koji su izgubili posao u procesu deindustrijalizacije zapošljavaju na slabije plaćena radna mjesta koja su otvorena zbog potreba doseljenog stanovništva.
Primjer gentrifikacije
Sl. 3 Primjer gentrifikacije
Izvor: http://www.newgeography.com
Ekonomskoj polarizaciji doprinosi još jedan proces. Riječ je o „kazualizaciji“ dijela poslovnih aktivnosti, tj. o fleksibilizaciji rada kroz rad na određeno vrijeme, zapošljavanje na pola ili na dio radnog vremena, sezonske i honorarne poslove i sl. (Sassen, 2001). Na taj način se također zapošljava stanovništvo koje je izgubilo poslove deindustrijalizacijom, ali taj način zapošljavanja nije najpogodniji zbog toga što se uvijek javlja nesigurnost radnog mjesta, a i često je potrebno obavljati više poslova da bi se osigurala egzistencija. Vidljiv je i utjecaj globalizacije na ekonomsku polarizaciju unutar samih gradova. Brojne novonastale kompanije, pogotovo multinacionalne, ne smiještaju pogone u kojima bi mogli raditi radnici koji su bili pogođeni deindustrijalizacijom u gradove, nego ih smještaju ili na gradsku periferija ili u ruralna područja. Jedino se uprave kompanija nalaze u središtima gradova, a zaposlenici koji rade u toj upravi i tvrtkama koje se razvijaju uz te upravne zgrade su također često bolje plaćeni. Razvoj globalizacije i informatičke tehnologije omogućava zapošljavanje radnika iz drugih krajeva svijeta u određenim djelatnostima. Navedeni procesi su doveli do velikog i vrlo aktualnog problema nezaposlenosti. To se pogotovo odnosi na tercijarizaciju koja nije uspjela omogućiti dovoljan broj radnih mjesta da poništi negativan utjecaj deindustrijalizacije. Nezaposlenost je vrlo izražena među mlađom populacijom i velika je odgovornost na nacionalnim vladama i međunarodnim institucijama u rješavanju toga problema.
ZAKLJUČAK
Iako se u suvremenom svijetu odvijaju brojne socio-ekonomske promjene, gradovi razvijenih zemalja su zadržali svoje mjesto kao centri svjetske ekonomije. Postoji više načina klasifikacije gradova prema globalnom značaju, a gradovi koji se nalaze na vrhu prema većini klasifikacija su London, New York i Tokio. Upravo se u tim gradovima nalaze središta brojnih značajnih banaka i uprava multinacionalnih kompanija. Multinacionalne kompanije su jedan od najznačajnijih ekonomskih faktora u suvremenom svijetu koji je izrazito zahvaćen procesom globalizacije. Jedno od glavnih obilježja globalizacije je brzo i jednostavno širenje informacija i dijeljenje podataka i upravo se zbog tih obilježja suvremena ekonomija temelji na znanju te zahtjeva visokoobrazovanu i kvalificiranu radnu snagu. Socio-ekonomski procesi kao što su deindustrijalizacija, tercijarizacija te gentrifikacija i kazualizacija znatno su promijenili strukturu zaposlenosti u gradovima te je industrija izgubila dio svojeg značaja, ali i dalje je jedna od temeljnih djelatnosti u gospodarstvu svake države. Paralelno s padom industrije javio se i razvoj djelatnosti tercijarnog sektora, ali on nije uspio nadomjestiti sva izgubljena radna mjesta oslobođena procesom deindustrijalizacije. Ti procesi doveli su do velike ekonomske polarizacije unutar gradova koja je uslijedila zapošljavanjem velikog broja visokokvalificiranih radnika u tercijarnom sektoru dok su brojni ljudi koji su ranije bili zaposleni u industrijskom sektoru bili primorani obavljati slabije plaćene poslove ili živjeti od državne pomoći. Daljnjim procesima u posljednjoj, postindustrijskoj fazi procesa urbanizacije djeluju procesi dekoncentracije i rekoncentracije prilikom čega kompanije i stanovništvo sve učestalije migriraju iz središta grada u okolicu ili satelitske gradove pri čemu nekad važni industrijski gradovi gube na svojoj važnosti i utjecaju. Ti novi urbani oblici nisu zamjena starih, već su samo posljedica suvremenog urbanog razvoja koji će se nastaviti.
Nema komentara:
Objavi komentar