Voda iz javnog vodovoda ili iz boce? Voda u bocama postala je brend. Stvar prestiža može postati pijenje određene marke vode u boci. Ona može biti i nekoliko stotina puta skuplja od one iz javnog vodovoda, ali to ne spriječava da je i dalje koristimo. Mnogi smatraju, također, da je ona bolje kvalitete i zdravija od vodovodne, jer svaka ističe užitak ispijanja izvorske vode, ali istraživanja su pokazala drugačije.
Kada je nedavno rađena analiza kvalitete vode u bocama u organizaciji američke Agencije za hranu i lijekove, 70% testirane vode iz boce nije zadovoljilo kriterije Agencije. Čak je utvrđeno da značajan postotak ispitanih voda iz boce dolazi zapravo iz slavine.
Što je uzrok tomu da potrošači biraju vodu u bocama? Rastuća industrijalizacija uzrokuje opadanje kvalitete vode iz vodovoda, pa su najveći potrošači vode iz boca upravo na onim područjima gdje voda iz vodovoda nije dobre kvalitete. U Francuskoj je gotovo polovica onih koji piju vodu iz boce zbog toga što im voda iz vodovoda ima loš okus. U SAD 35% njih to čini jer se boje kvalitete vode iz slavine.
Sl.1. Zašto ljudi piju flaširanu vodu?
Izvor: American Water Works Association Research Foundation, 1993.
Nasuprot tomu voda iz vodovoda velika je ušteda. Cijena vode iz vodovoda npr. u Zagrebu iznosi za 5 galona tj. 18,9 litara – 21 lipu. To iznosi preko 200 puta nižu cijenu od vode iz automata. Cijena vode u bočicama za istu količinu iznosi 130 kuna (Tropan, Karleuša, 2009).
Svjetska potrošnja vode u bocama
Iako se izraz flaširana voda koristi svugdje u svijetu i široko je prihvaćen, pravilniji izraz bio bi pakirana voda, s obzirom da širom svijeta dolazi pakirana ne samo u većim ili manjim bocama već i u limenkama, nepropusnim (obloženim) kutijama pa čak i plastičnim vrećicama.
Procjenjujući razna tržišta, prodaja flaširane vode širom svijeta godišnje donosi između 50 i 100 milijardi dolara, s time da se tržište širi. Čak i tamo gdje je voda iz vodovoda ispravna za piće, postoji rastuća potražnja za vodom iz boca. Čak i u zemljama u razvoju. U 15 najvećih potrošača flaširane vode su se uvrstili Libanon, Ujedinjeni Arapski Emirati i Meksiko, a te zemlje ujedno imaju i najbrži porast korištenja flaširane vode od čak 44-50% u periodu između 1999. i 2004. g. Smatra se ipak da će Kina uskoro postati broj jedan u potrošnji flaširane vode.
Od Europljana najviše vode u bocama popiju Talijani (189 l godišnje), dok u prosjeku svaki Europljanin popije 112 litara vode iz boce godišnje. Čak 54% Amerikanaca redovito pije vodu iz boce, a tržišta koja još nisu u potpunosti iskorištena su ona u Aziji i Pacifiku. Prosječna potrošnja raste oko 7% godišnje. Najveći svjetski potrošači vode iz boca su Amerikanci, slijede Meksikanci, Kinezi, Brazilci, Talijani i Nijemci.
Tab.1. Vodeće zemlje po potrošnji i godišnjem prosječnom porastu flaširane vode, 2000.-2005.
Izvor: Beverage Marketing Corporation
Tab.2. Potrošnja flaširane vode prema vodećim zemljama po stanovniku, 2000.-2005.
Izvor: Beverage Marketing Corporation
Vrste voda u bocama
Mnoge etikete na flaširanim vodama nude prizore planina, planinskih izvora, snijega i druge idilične slike što upućuje na to da je voda koja se reklamira porijeklom iz tih idiličnih krajolika. No, u određenom broju slučajeva to uopće nije tako. Prirodna voda može biti samo ona koja tijekom procesa obrade nije ni u kom obliku izmijenjena tj. nije promijenila sastav.
Voda u bocama dijeli se na: mineralne, prirodne vode i stolne vode. Stolne vode često su obična voda iz slavine, ali je razlika u tome što je uklonjen okus klora.
U SAD-u se vode u bocama klasificiraju uglavnom na ovaj način:
1. arteška voda – vrsta vode koja je porijeklom iz vodonosnika (akvifera)
2. fluorirana voda – sadrži fluoride unutar granica koje je odredila američka Agencija za hranu i lijekove (FDI), a obično se koristi za dojenčad i malu djecu
3. mineralna voda – ova voda sadrži najmanje 250 na milijun ukupno otopljenih tvrdih čestica, a najčešće dolazi iz izvora koji su geološki i fizički zaštićeni. Dodatni minerali ne smiju se dodavati u ovu vodu.
4. pročišćena voda – ova voda dobiva se destilacijom, deionizacijom, obrnutom osmozom i drugim odgovarajućim procesima.
5. izvorska voda – voda koja izlazi iz podzemnih formacija na površinu prirodnim putem
6. sterilna voda – određena je zahtjevima za sterilnošću koje određuje United States Pharmacopoeia
7. bunarska voda – voda iz bunara
Stanje u Hrvatskoj
Po aktualnom hrvatskom zakonodavstvu voda se tretira kao opće dobro i uživa posebnu zaštitu. Kriteriji i prioriteti upravljanja vodama utvrđuju se na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg gospodarskog i održivog razvoja. To ujedno znači da nije moguća privatizacija vodnog bogatstva, odnosno zalihe prirodne vode ne mogu postati privatno vlasništvo.
Proizvodnja flaširane vode u svijetu, pa i Hrvatskoj, postala je zadnjih nekoliko godina pravi biznis. Prema Privrednom vjesniku (god. LV, br. 3530) godine 2007. čak 172,2 milijarde litara izvorske i ostale zapakirane vode plasirano je na tržište. To pokazuju i poslovni podaci tvrtki poput Danonea, Nestlea, Coca-cole i Pepsija. Kod nas u Hrvatskoj, iste godine potrošeno je oko 194 milijuna litara vode, a dominira prodaja flaširane vode Jamnica i Jana čiji je proizvođač Agrokor, njihov je udio na tržištu oko 40%. Ostali jači proizvođači su Studena (Podravka), Sveti Rok i Bistra (Coca-Cola) te Un1que (Badel), lider u prodaji vode u obliku galona. Prodaja vode u galonima postala je u vrlo kratkom razdoblju jedan od najbrže rastućih biznisa u Hrvatskoj.
Sveukupno u Hrvatskoj imamo osamnaest proizvođača mineralnih voda. Prema statistici, godišnje se po stanovniku popije 51 litra mineralne i 33 litre flaširane izvorske vode. Najviše flaširane vode Hrvatska uvozi iz Slovenije, BiH, Italije, Francuske i Mađarske. Sve su to zemlje koje imaju slabije vodno bogatstvo od nas.
Na izvoz, međutim, pretendiraju jedino Jana i Studena, ali je u 2007. izvezeno tek oko 12 milijuna litara. Najviše se izvozi u BiH, čak oko 70%, Mađarsku, Srbiju, Sloveniju, SAD.
Eksploatacija vode ostvaruje se kroz dodjelu koncesija i to na najdulji rok od 60 godina. Prema Zakonu o vodama koji je na snazi od 11. prosinca 2009. koncesije izdaju Vlada odnosno nadležno ministarstvo, a nakon prethodno pribavljenog stručnog mišljenja Hrvatskih voda. Na osnovi odluke o koncesiji zaključuje se ugovor o koncesiji. Do sada su nadležna tijela izdala oko 30 koncesija na rok od 10 do 30 godina, ali samo njih 15 je ušlo u punu eksploataciju izvora. Razlog zbog kojeg i ostali nisu krenuli u eksploataciju, pretpostavlja se, jest cijena pogona za crpljenje i flaširanje vode koja se kreće oko dva do deset milijuna eura. Zbog brojne i snažne konkurencije smatra se, zapravo, da šansu za uspjeh imaju samo oni koncesionari koji su prethodno osigurali tržište na koje će otpremati svoju proizvodnju vode.
Prema izdanim koncesijama godišnje bi se u Hrvatskoj moglo crpsti 1,25 milijuna m3 vode. Za sada je dostignuto tek pola količine od odobrenja, odnosno iz izvora se godišnje u prosjeku crpi oko 635 tisuća m3 vode. Među koncesionarima najjača je Jamnica s odobrenjem za vađenje oko 200 000 m3 mineralnih i izvorskih voda, a slijedi Prima sa 120 000 te Podravka sa 100 000 m3. Među neiskorištenim koncesijama najveća je Franckova na 150 000 m3 u Lici.
Naknada za iskorištavanje vode u RH od strane koncesionara obuhvaća jednokratnu uplatu prije ishođenja dozvole te godišnji iznos od 2,5% ostvarenog prihoda. Mnogi koncesionari državi zamjeraju visok cjenik i tvrde da su u svijetu takva davanja znatno manja. Zbog preskupe koncesije te činjenice da još uvijek ne postoji pravilnik o kakvoći i sastavu voda, proizvođači prozivaju nadležna tijela i opominju da u takvoj situaciji jeftina uvozna voda, možda i dvojbene kvalitete, u nelojalnoj konkurenciji može uništiti domaću proizvodnju vode u bocama.
ZAKLJUČAK
Voda je profitabilan biznis i neki smatraju da u budućnosti ima daleko bolju perspektivu od proizvodnje jakih alkoholnih pića. Na žalost, sve većim korištenjem vode u bocama stvara se nepotrebni otpad i troše velike količine energije. Godišnje se za proizvodnju novih bočica (PET) potroši 47 milijuna galona nafte. Na žalost, od svih njih, čak 80% završi u nesortiranom smeću. To postaje veliko opterećenje i za okoliš. Pacifički institut također procjenjuje da na svaku prodanu litru vode otpada 3 litre vode utrošene u njezinu proizvodnju.
Voda u bočicama povezuje se sa zdravim načinom života, ali nije dokazano da je voda iz bočica zdravija od one iz vodovoda (ako je ispravna).
Suprotno, čak u 40% slučajeva flaširana voda započinje „svoj život“ kao vodovodna voda, a u nekim zemljama poput europskih ili SAD-a, kvaliteta vodovodne vode strože je propisana i regulirana nego ona iz boca. To je sve dovelo do ideje koja je potekla iz nekih američkih gradova, da se vlastita gradska tj. vodovodna, ali netretirana voda prodaje u bočicama.
Europsko, pa i hrvatsko tržište već je pomalo zasićeno ponudom vode, pa će mnogi proizvođači morati tražiti izlaz u izvozu, naročito u nama susjedne zemlje. Što se tiče cijena, voda u boci u susjednim zemljama jeftinija je nego u Hrvatskoj, pa bi naši proizvođači za izvoz trebali poraditi na konkurentnosti cijena.
Kao jedan od glavnih problema kad se raspravlja o kvaliteti vode u bocama, stručnjaci ističu ispravnost plastične ambalaže u koju je voda pakirana. Budući da je voda u njima pohranjena često duži period i to često na visokim temperaturama (u skladištu tvornice, tijekom transporta, ponovo u skladištu dućana, u našim kućama), nego što je to voda u distributivnom sistemu tj. vodovodu, smatra se da je takva voda izložena nekim mikroorganizmima i kemikalijama kojih je vrlo malo ili ih uopće nema u javnom vodovodu. Te kemikalije često mogu vrlo loše utjecati na ljudsko zdravlje. Često se ističe i da višekratno korištenje plastične ambalaže može biti također štetno po ljudsko zdravlje. To naravno nije slučaj s vodom pakiranom u staklenu ambalažu. Kvaliteta pitke vode u bocama ovisi o kvaliteti njenog izvora, tehnologiji punjena i dezinfekcije, kvaliteti strojeva za tretiranje vode te sustavu distribucije boca.
Nema komentara:
Objavi komentar