Bremenski gradski pjevači

U bajci Bremenski gradski pjevači opisuje se susret četiriju životinja koje su mislile kako je njihovom životu došao kraj. Gospodari su ih se željeli riješiti pa su životinje odlučile krenuti svojim putem.

Tako su se sastali magarac, pas, mačak i pijevac i odlučili krenuti put Bremena. S obzirom da je taj put bio jako dug, umorili su se i ogladnili. Ubrzo su naletjeli na drvenu kolibicu gdje su se mogli odmoriti. Tu kreće njihova priča o pjevanju.

Na kraju nisu stigli do Bremena, ali u tom nastojanju stvorilo se neraskidivo prijateljstvo između životinja koje su ostatak svojih dana provele uživajući u ukusnoj hrani i ugodnom druženju. Svi su dijelili sličnu sudbinu pa su se jako dobro međusobno razumjeli.

Kratak sadržaj

Jednoga dana živio je umoran i star magarac koji je pobjegao od svog gospodara jer je načuo da ga ovaj želi prodati jednome mesaru. Jadnik se naradio u životu noseći teške vreće u mlinicu pa nije ni čudno što je ostao bez snage. Gospodar mu je svakoga dana davao sve manje hrane pa je on bivao sve slabiji i slabiji. Nakon što je potpuno oslabio gospodar je pomislio kako bi bilo najbolje da ga se riješi.

Magarac je bio jako nesretan odlukom svog gospodara, ali nije se htio predati. Odlučio ga je napustiti prije nego ga ovaj da u ruke mesaru.

Šetajući selom naletio je na starog i tužnog lovačkog psa kojeg je gospodar otjerao da mu čuva kuću. Glasno je dahtao i bio bez snage. I on je odlučio pobjeći od svog gospodara kako ga ne bi zatekla loša sudbina.

Tako tužni i žalosni, krenuli su pješačiti prema obližnjem gradu Bremenu. Sva sreća što su se sreli jer ih je budući suživot u gradu zaista veselio. Morali su se pobrinuti kako će se prehraniti pa su odlučili postati glazbenici. Morali su zaraditi za kruh. Na svom su putu tako sreli još i starog mačka i iscrpljenog pijetla koji su im se pridružili. Gospodarica se mačka htjela riješiti jer nije više imao snage i dobre zube za hvatanje miševa pa je uspio pobjeći prije nego ga je ugušila, dok je pijevca gazdarica htjela skuhati za ručak. Pijevac je brže bolje to u pravi čas izbjegao.

Hodali su i hodali, pala je noć i jako su se umorili. Nikako da stignu do grada Bremena. Naišli su na malu kolibu i odlučili u njoj prenoćiti. Bio je to dug put i poželjeli su malo odmoriti prije nego nastave dalje hodati.

Kada su pogledali kroz prozor kolibice, shvatili su da razbojnici pripremaju mirišljavu večeru. Sinula im je fantastična ideja. Odlučili su zapjevati pod prozorom kako bi zaradili za večeru. Poslagali su se tako da se pas popeo na magarca, mačak na psa, a pijevac na mačka. Kada su počeli pjevati svi u jedan glas zvučali su kao da se deru, a ne pjevaju. Razbojnici su pomislili kako će ih napasti nekakva divlja životinja. Uplašili su se i pobjegli.

Kada su razbojnici pobjegli životinjama se ukazala prilika za toliko željenim odmorom. Trkom su ušli u kolibu, sjeli za stol i pojeli ostatak mirišljave večere. Naprosto su uživali nakon dugo vremena. Nakon večere su otišli na počinak kako bi bili spremni za sutrašnji put u Bremen. Ugasili su svjetiljku i svaki od njih se smjestio prileći onako kako im najviše odgovara. Tako je magarac legao na mekano sijeno, pas je legao pored ulaznih vratiju, mačak blizu ognjišta, a pijetao na visoku drvenu gredu.

Ipak, kada su četvroica prijatelja ugasila svjetiljku, jedan od razbojnika se vratio u kolibu provjeriti radi li se usitinu o opasnoj životinji za koju su mislili da ih je napala. Čim je zakoračio, mačak se uznemirio, izvadio svoje oštre kandže i ogrebao ga. Nakon toga je magarac zamahnuo svojim kopitom i pritom ga jako udario, zatim ga je pas ugrizao, a pijevac je glasno zakukurikao. Razbojnik je opet pobjegao i više se nikada nije vratio u kolibu.

Napokon su mogli predahnuti nakon što su otjerali razbojnika. Bili su jako ponosni što su u kritičnom trenutku jedan drugome bili od pomoći. Nisu više željeli živjeti bez krova nad glavom s lošim gospodarima stoga su bili spremni istog časa riješiti se zločestog razbojnika. Ovome više nije bilo ni na kraj pameti da uđe ponovo u kolibu jer bi mogao još gore nastradati.

Magarac, pas, mačak i pijevac su ostali živjeti u maloj kolibi sve do kraja života. I dalje su uživali u ukusnoj hrani, a posebno su uživali u neraskidivom prijateljstvu.


 


Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: koliba

Likovi: magarac, pas, mačak, pijevac

Analiza likova

Magarac – star i umoran glavni lik kojeg se gospodar želi riješiti tako da ga proda nekom mesaru. Kako bi to izbjegao otišao je na put u grad Bremen, ali do tamo nikada nije stigao. Bio je jako iscrpljen, ali još uvijek željan života.

Pas – dijelio je vrlo sličnu sudbinu kao i magarac. Bio je star i tužan. Taman kad je pomislio da je njegovom životu došao kraj sreo je magarca i zajedno su krenuli u životnu avanturu.

Bilješka o autoru

Jacob Grimm (1785. – 1863.) bio je poznati filolog i lingvist, a brat Wilhelm (1786. – 1859.) germanist. Obojica su se bavila lingvistikom i filologijom.

Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom je tiskao i njemački rječnik. Oba brata su studirala pravo u gradu Marburgu, a za vrijeme studija su bili aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., zbog čega ih je protjerao sa sveučilišta.

Braća Grimm su slavu stekla skupljajući njemače narodne i dječje bajke. Kada su ih sve skupili, obrađivali su ih, nakon čega je završnu stilsku i jezičnu verziju bajkama davao upravo Wilhelm.

Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.

Prvu kolekciju narodnih priča objavili su 1812. godine. Kolekcija je sadržavala samo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja u sljedećih 40-ak godina taj broj je narastao na više od 200. Među njima su: Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…